Selam alejkum Sheikh,
zašto je Imam Homeini u svoj Divan koristio riječi “Pir, Derviš, Muršid” i slično?
Zašto nije koristio šiitske riječi, kao što je “Salik, Muhib, Imam” i slično?
I šta je bio mišljenje Imama Homejnija o Sufije i Sufizam.
Hvala.
1 Odgovor
Esselamu alejkum
Poštovani pitaoče, reći ću nekoliko stvari u vezi s vašim pitanjem.
- Svaka skupina ima svoju terminologiju
Svi znamo da pjesnici, arifi, umjetnici, filozofi i ostali učenjaci imaju svoju terminologiju koja je poput šifri. Svaki termin ima posebno značenje i ukazuje na posebnu stvar pa kada pripadnik neke od navedenih skupina čuje od govornika neki termin, on odmah razumijeva njegovu namjeru.
Termini kao što su “pir”, “derviš”, “muršid” pripadaju derviškim pjesnicima, ali i islamskim arifima i nemaju veze sa šiijama i sunijama, pa ako šiija upotrijebi termin “muršid”, sunija će ga razumjeti na isti način jer se zapravo radi o zajedničkom terminu.
Recimo, Kur'an upotrebljava termin “imam” i “imami” u značenju ‘predvodnik’, ‘vođa’, ali ovaj termin u vanjskom svijetu povezuje se s dva objekta. Jedan je zabludjeli vođa, kao u slučaju faraona:
يَقْدُمُ قَوْمَهُۥ يَوْمَ ٱلْقِيَـٰمَةِ فَأَوْرَدَهُمُ ٱلنَّارَ وَبِئْسَ ٱلْوِرْدُ ٱلْمَوْرُودُ
Faraon će svoj narod na Danu Sudnjem predvoditi i u Vatru ga uvesti! O, užasna li ulaska! (Hud, 98)
Dakle, onako kako je narod na ovom svijetu vodio u propast tako će ga na onom predvoditi u vječnu vatru.
Drugi objekt jeste istiniti imam (vođa), koji će svoje sljedbenike odvesti u Džennet vječnim blagodatima. Časni Kur'an kaže:
يَوْمَ نَدْعُوا كُلَّ أُناسٍ بِإِمامِهِمْ
A na dan kada Mi pozovemo narod svaki sa vođama njihovim. (El-Isra’, 71)
Prema tome, moguće je da riječi i termini isto zvuče, ali se njihovi izvanjski objekti razlikuju. Posebno kada govorimo o arifima, jer oni govore o zbilji, a ne o šiijama ili sunijama i vanjskom sukobu u društvu. Ovdje se radi samo o viđenju, slušanju i govorenju istine. Baš kao Džennet u kojem:
لا يَسْمَعُونَ فِيها لَغْواً وَ لا تَأْثِيماً ، إِلَّا قِيلًا سَلاماً سَلاماً
U njima neće slušati prazne besjede ni govor grješni, nego samo riječi: “Mir, mir!” (Al-Waqi'a, 25-26)
Termini kao što su Salik, Muhib, Imam postoje i kod sunija nisu svojstveni samo šiijama. Sunijski arifi upotrebljavali su ih u svojim irfanskim knjigama. Stav imama Homeinija o sufizmu pozitivan je kao stav svakog mudrog učenjaka koji je upoznat s nebeskim učenjima i objavljenim istinama. Međutim, na isti način na koji među riječima i terminima postoji “istinit i neistinit”, “stvarni i lažni” tako i kod derviša i sufija postoje dvije skupine i u tom smislu nema razlike između šiija, sunija, kršćana, budista. Neki od njih doista su u potrazi za istinom i Bog će ih u konačnici dovesti do istine. Obećanje časnog Kur'ana glasi:
وَالَّذِينَ جَاهَدُوا فِينَا لَنَهْدِيَنَّهُمْ سُبُلَنَا
One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; (Al-Ankabut, 69)
Opet, nema razlike između bilo koje vrste i skupine ljudskih bića.
Ako su njegovi napori usmjereni samo na ovaj svijet, on će sigurno biti odvojen od Boga, istine i duhovnosti te pasti u zabludu slijedeći svoje strasti i tu opet nema razlike radi li se o šiijama, sunijama, kršćanima, jevrejima ili skupini bilo kojeg drugog naziva.
Stoga, prema tumačenju Imama Alija, mir neka je na njega, ljudi nisu mjerilo istine ili zablude, prije je to poznavanje istine koja će nam dalje biti vaga da odmjerimo ljude, skupine i društva.
Ako spoznamo istinu, onda ćemo s lahkoćom spoznati i ljude njezine jer istina je specifična, ima posebnu boju i miris, karakteristike i mjerilo. Istina je samo jedna. Istina se ne boji događaja i može se braniti u bilo koje vrijeme i na svakom mjestu i pod svim okolnostima. Istina nema nedostataka. Ima jasno ucrtan put. Istina možda nije uvijek pobjeđivala bez obzira koliki bio broj njezinih sljedbenika, bilo da su oni ubijeni ili dosegli stepen šehadeta.
Istini se čini nepravda, ali je nepobjediva. Istinski arif i stvarni derviš u odnosu na svoj nefs i šejana istrajan je poput istine.
Ajeti 175. i 176. sure A'raf najbolje svjedoče tome da čovjek trudom i odricanjem može stići do duhovnih blagodati i osvjedočiti se u Božije znakove, a da u dubini svog bića bude još vezan za ovaj svijet, pa ga ta ljubav odvuče s pravog puta a šejtan iskoristi priliku i navede čovjeka da zaluta.
Neka je selam svim arifima koji su kroz povijest bili svjetiljke istine.
Prof. Akbar Eydi