Selamim i pozdravljam profesora i redakciju.
Pitanje koje se s vremena na vrijeme javlja u dijalogu hrišćana sa muslimanima jeste ono koje glasi: “Koja je razlika između islama i judaizma”. Stekao sam dojam da hrišćani između islamskog i jevrejskog učenja vide toliko tijesnu vezu da im nije logično zbog čega bi neki jevrej prešao na islam, u smislu, ne vide suštinsku razliku između ove dvije religije. Vjerujem da vi razumijete zbog čega se proteže ovo pitanje, te vas molim da odgovorite, kako smo navikli tokom svih ovih godina- konkretno,korektno i sa naučnog aspekta, bilo u kratkim tezama ili kraćoj studiji, koliko vrijeme bude dozvolilo.
Još jedno kratko pitanje nevezano za temu: Obzirom da mnogo vaših knjiga (mislim na one čiji ste autor vi lično), već dugo vremena nema ni u prodaji, niti su dostupne na sajmovima, ukoliko ste u mogućnosti, molim vas da kao direktor fondacije probate uticati na to da se knjige ponovo štampaju, barem još jedna faza, kako bi na slijedećem sajmu, oni koji nisu uspjeli nabaviti primjerak, to mogli učiniti (to su uglavnom ova vaša djela na 4-oj strani kataloga “naša izdanja”).
U nadi da će odgovor biti pozitivan, selami i dove!
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum
U vezi s Vašim osnovnim i prvim pitanjem, reći ću nekoliko stvari u nadi da će Uzvišeni Bog u njima dati dobro.
1. Čovjek je usavršavajuće biće
Za svakog razumnog čovjeka jasna je činjenica da je čovjek biće koje se u dva aspekta nalazi na usavršavajućem putu i da se stalno kreće od nedostataka ka savršenstvu. Ta dva aspekta su:
a) lično usavršavanje
b) društveno usavršavanje.
Svaki čovjek kada pogleda svoju prošlost uviđa da je svakim danom na savršenijem stepenu u odnosu na prije i sa gledišta misaone snage i sa gledišta životnog iskustva. Međutim, ovaj prelazak sa stepena nedostataka ka savršenstvu razlikuje se ovisno o pojedincu. Postojanje ovih razlika ne šteti našoj načelnoj raspravi. Stanje u ljudskom društvu također prati ove zakone. Zamislimo da najveći naučnik od prije pet stotina godina sada oživi – on ne bi mogao ni zamisliti koliko je ovo današnje društvo napredovalo u naučnom, industrijskom, legislativnom i tehnološkom smislu te u međunarodnim odnosima. On jednostavno ne bi mogao vjerovati da je to ono društvo od prije pet stotina godina i da se tako razvilo i promijenilo se.
2. Vjera ima cilj da uputi čovjeka
S druge strane, vjera nije ništa drugo nego zbilja koja upućuje čovjeka ka savršenstvu i sreći i to onog čovjeka koji se kreće usavršavajućim putem. Prema tome, i sama vjera mora biti na usavršavajućem putu i mora posjedovati poruke koje se temelje na čovjekovim savremenim potrebama pomoću kojih će moći koračati naprijed.
3. Sadašnja vjera je savršenija od prijašnje
Na temelju dva spomenuta načela stižemo do zaključka da je svaka vjera koja je spuštena od strane Uzvišenog Boga bila namijenjena ljudima tog vremena, u skladu sa zahtjevima tog vremena i da je donijela propise i zakone koji odgovaraju tom vremenu. Budući da su raniji ljudi sa aspekta misli, morala i društvenih odnosa zaostaliji u odnosu na ljude koji su došli nakon njih, prirodno je da su i propisi i zakoni ograničeniji i u pogledu kvantiteta i kvaliteta i u pogledu dubine poruke. Upravo o ovome je govorio i časni Poslanik, s.a.v.a., kada je rekao: “Mi Božiji poslanici sa ljudima razgovaramo na razini njihove snage misli i uma te im stvari predstavljamo u skladu sa njihovim stepenom.ˮ Ovo je zakon prirode i Božiji sunnet, bilo da se radi o društvima ili pojedincima. Stoga vidimo da je svaki poslanik u svojoj zajednici imao posebne ljude koje je podučavao tajnama koje drugi ljudi nisu mogli dokučiti. Ta metoda je vidljiva i kod svjetskih učenjaka i filozofa kroz čitavu povijest.
Ovaj veliki božanski filozof i učenjak izuzetnog uma u svojim posljednjim pisanjima razmatra poglavlje koje ja naslovio sa: “Zaključak i savjet“ te kaže:
“O brate, u ovom Išaratu donio sam ti zbilju vjerovjesnika i slatki zalogaj mudrosti učinio sam ugodnom hranom za tvoju dušu, stoga čuvaj ga od ljudi neznalica i maloumnih, jer njihova sklonost je ka javnom mnijenju. Isto tako, čuvaj ga od filozofa bez vjere jer oni samo poput muha zuje na tom polju. Ako pronađeš nekog dobronamjernog, ispravnog djela, koji ne žuri šejtanskom došaptavanju i ko iskreno i sa zadovoljstvom gleda na istinu onda mu postepeno dio po dio daj na raspolaganje kako bi mu to pomoglo i produbilo znatiželju u onome što želi uz ono što već zna. Uz to, od njega uzmi zavjet u ime Boga, a njegovu vjeru uzmi kao jamac kako ne bi prekršio zavjet i neka nastavi tvoj put. Ako pak odluči to znanje javno objelodaniti i u konačnici prikazati nekorisnim, neka zna da će između njega i nas presuditi Uzvišeni Bog jer On je najbolji sudija.ˮ
Komentatori ovih njegovih riječi su kazali da se ljudi prirodno dijele u šest skupina:
a) ljudi bez vrijednosti – dakle ljudi koji ne cijene vrijednost mudrih, filozofskih i dubokih riječi.
b) neznalice – ljudi koji imaju proturječna vjerovanja vezano za božanske spoznaje i sami ne razumiju zašto je tako.
c) nerazboriti – ljudi koji nisu oštroumni i nemaju sposobnost razmišljanja i poimanja istina i koji ne mogu dokučiti uzvišene ljudske spoznaje.
d) oponašatelji – ljudi koji uvijek po pitanju ljudskih i božanskih spoznaja gledaju u javno mnijenje (oponašaju javno mišljenje) i okreću se kako vjetar puše.
e) poricatelji pouzdanog znanja
To su ljudi koji razumiju filozofiju i istinsku spoznaju, ali zato što im je duša lišena vjere i jer su okrenuti Ovom svijetu i niskim pobudama ne vjeruju u uzvišene zbilje mudrosti i filozofije te nebeske spoznaje.
f) tragaoci za spoznajom
Ljudi koji cijene misaonu spoznaju i čije su duše preplavljene vjerom u istine i tragaju za istinom kao žedni za vodom.
Nakon toga kažu da Ibn Sina pripada šestoj skupini i da je dostojan učenja mudrosti, jer je postavio uslov da pripadnici te skupine moraju imati četiri svojstva: prvo, čiste nutrine; drugo, ispravno djelo; treće, biti udaljeni od stranputice,pokliznuća i niskih prohtjeva; četvrto, trebaju koračati sa zadovoljstvom i iskrenošću ka istini.
(Preuzeto iz knjige Ešarat we tanbihat, sv. 3, str.420)
Zaključujemo kako je čovjek – i kao jedinka i unutar društva –na usavršavajućem putu i da između ljudi postoji mnogo razlika. Svaki pojedinac ili društvo na bilo kojem nivou usavršavanja ima svoje zahtjeve na koje mora odgovoriti vjera, pa ako i sama vjera nije usavršavajuća ne može ispravno dati odgovore na zahtjeve te ispuniti zbiljske potrebe čovjeka, osigurati njegovu vječnu sreću te otkloniti sve sumnje i teškoće ljudi.
4. Stepeni jednog usavršavajućeg bića
Biće koje se usavršava je – i pored toga što su njegovi stepeni savršenstva i nedostataka različiti – jedinstvena, a ne razdvojena zbilja.
Radi lakšeg razumijevanje uzmimo za primjer svjetlo. Postoji svjetlo jačine jedan volt, dva volta, sto volti itd. Da li možemo reći da je svjetlo jednog volta nešto drugo od svjetla sto volti? Odgovor je: i da i ne. Da, po tome što se njihov opseg razlikuje to su dvije vrste svjetla. Ne, po tome što je zbilja ta dva svjetla jedna, a to je svjetlost. Znači, u biti i zbilji su oni jedno, a u savršenstvu i nedostatku su dvoje. Tako možemo posmatrati i vodu, kap nije more sa gledišta količine i širine bića, ali je kap isto što i more sa gledišta zbilje postojanja. Možemo navesti na hiljade ovakvih primjera.
Ono što zaključujemo iz ovog načela, ako ga pridodamo trećem načelu (vjera se usavršava) jeste da je vjera jedna jedinstvena zbilja koja je spuštana i objavljivana u različitim vremenima posredstvom poslanika i da posjeduje usavršavajuće kretanje.
Svaki poslanik je iznosio dio vjere na temelju potreba ljudi i zahtjeva vremena i baš tim putem su se usavršavali čovjekov razum ,moral i djela.
5. Mjerilo udaljenosti ili blizine stepena
Veza između blizine ili daljine svakog stepena bića koje je u stanju kretanja od nedostatka ka savršenstvu sa drugim stepenima uspostavlja se upravo na temelju kretanja.
6. Slijed prisutnosti Božijih poslanika u društvu kroz povijest
Svi znaju slijed Božijih poslanika u društvu kroz povijest, pa tako znamo da je hazreti Musa, a.s., došao prije hareti Isaa, a.s. Hazreti Muhammed, s.a.v.a., sa islamom došao je nakon hazreti Isaa., a.s. Prema tome sličnosti između islama i kršćanstva su sigurno veće nego sličnosti islama i judaizma, što je priroda usavršavajućeg puta.
Da bi izveli zaključak ove rasprave moramo uzeti u obzir dvije ključne i važne stavke, a to su;
– Vjera kao jedna usavršavajuća zbilja ima stalna, univerzalna i nepromjenjiva načela, koja su postojala od početka njezina ulaska u ljudsko društvo i postojaće do kraja svijeta. Takvi su jednoboštvo, negiranje mnogoboštva, proživljenje, robovanje i bogosluženje, racionalizam, odbacivanje praznovjerja, pravda, borba protiv nasilja, pomaganje potlačenima, itd. Nije moguće zamisliti vjeru poslanu od strane Boga koja nema ova opća i nepromjenjiva načela. Usavršavanje čovjeka i njegova istinska sreća nisu mogući izvan ovog puta i bez ovih načela. Naravno da svaka vjera u sebi sadrži propise i ogranke koji su bili u skladu sa određenim vremenom. Napretkom i promjenom društva te potrebe su vremenom nestajale sve dok nije nestalo potrebe za postojanjem određene vjere.
– Posljednja vjera – islam je posljednji usavršavajući stepen vjere, a poslanik Muhammed, s.a.v.a., posljednja karika vjerovjesništva. Dakle, pojavom islama i poslanika Muhammeda, s.a.v.a., poslanstvo se upotpunjava. Postoje tri obaveze i dužnosti islama u odnosu na prijašnje vjere: 1. Priznanje vrijednosti i potvrđivanje stalnih, općih i nepromjenjivih načela. 2. Ukidanje niza propisa i zakona koji su vrijedili za ranije vrijeme, generacije i društva. 3. Promjena nekih oblika ibadeta. Primjerice, namaz sapada u ogranke i propis je svih Božijih poslanika, ali namaz koji je klanjao hazreti Musa, a.s., ili hazreti Isa, a.s., razlikovao se od namaza kojeg je klanjao hazreti Muhammed, s.a.v.a., po obliku, sadržaju, uslovima, broju rekata, smjeru stajanja u namazu itd.
Časni Kur'an vezano za ovo kaže:
وَأَنْزَلْنَا إِلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ مُصَدِّقًا لِمَا بَيْنَ يَدَيْهِ مِنَ الْكِتَابِ وَمُهَيْمِنًا عَلَيْهِ
A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. (Ma'ide, 48)
Naravno, ovdje se misli na istinske Nebeske knjige, a ne na iskrivljenje.
Komentatori Kur'ana kažu da se ovdje pod “bdiˮ misli prije svega na njihovo čuvanje i da je svaka vrsta uplitanja Kur'ana dozvoljena. Dakle, sačuvat će se sve što je u nebeskim knjigama načelno, temeljno i nepromjenjivo, a dokinuti sve što je sporedno i što je opozivo, znači što je svojstveno onom posebnom vremenu. Svaki propis, ibadet i zakon čija osnova je potreba, ali su nužni njegova promjena i ispravak može se popraviti. Stoga se u opisu Kur'ana kaže:
إِنَّ هَذَا الْقُرْآنَ یِهْدِی لِلَّتِی هِیَ أَقْوَمُ
Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu (Isra, 9)
Dakle, Kur'an vodi cilju koji je najpostojaniji i njegovi propisi i odredbe neće zastarjeti.
S druge strane, kaže:
مَا نَنْسَخْ مِنْ آيَةٍ أَوْ نُنْسِهَا نَأْتِ بِخَيْرٍ مِنْهَا أَوْ مِثْلِهَا
Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo. (Bekare, 106)
Prema tome, rečenica da nad njima bdi (وَمُهَيْمِنًا عَلَيْهِ) upotpunjava i tumači rečenicu da potvrdi knjige prije nje objavljene (مُصَدِّقًا لِمَا بَيْنَ يَدَيَّ) kako neko ne bi pomislio da je nužnost potvrđivanja to da Uzvišeni Bog ima tri knjige pod nazivom Tevrat, Indžil i Kur'an i da svako može djelovati prema knjizi po želji, već je cilj istaći da Kur'an – i pored toga što prihvata te nebeske knjige objavljene od strane Uzvišenog Boga u kojima postoje stalna i nepromjenjiva načela, potvrđuje nužnost promjene i dokidanja nekih propisa, jer su oni bili svojstveni zahtjevima onog vremena. Isto je činio i hazreti Isaa, a.s., sa Tevratom hazreti Musaa, a.s. Ovu činjenicu potvrđuje Kur'an kada prenosi riječi hazreti Isaa, a.s., vezano za knjigu hazreti Musaa, a.s.
وَمُصَدِّقًا لِمَا بَيْنَ يَدَيَّ مِنَ التَّوْرَاةِ وَلِأُحِلَّ لَكُمْ بَعْضَ الَّذِي حُرِّمَ عَلَيْكُمْ
i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. (Ali Imran, 50)
Na kraju, vezano za dužnost Božijeg Poslanika Kur'an kaže:
فَاحْكُمْ بَيْنَهُمْ بِمَا أَنْزَلَ اللَّهُ وَلا تَتَّبِعْ أَهْوَاءَهُمْ عَمَّا جَاءَكَ مِنَ الْحَقِّ
I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi. (Ma'ide, 48)
Znači, kada je zakon koji je objavljen Poslaniku u riznici časnog Kur'ana istina, onda su i njegovi propisi koji su saglasni sa propisima prijašnjih nebeskih knjiga istina i ono što se razlikuje od propisa prijašnjih knjiga je također istina, jer ili su ti propisi dokinuti ili ispravljeni i promijenjeni, a budući da je dokidanje ili popravljanje po Božijem naređenju i ono je istina. A Kur'an nad njima bdije i nadzire sve prijašnje nebeske knjige. Časni Kur'an bliži je kršćanstvu nego judaizmu iz razloga kojeg smo već naveli, ali kazati kako nije logično da Jevrej prihvati islam jer između judaizma i islama nema mnogo razlike je u potpunosti nelogično i suprotno povijesti te usavršavajućem kretanju vjere i ljudskog društva.
U judaizmu i njegovim knjigama sa gledišta kršćana postoje mnoge sporne stvari koje se žele pripisati i islamu i u konačnici prikazati kršćansku vjersku školu kao onu bez nedoumica i prigovora.
Nadam se da sam Vam ponudio koristan odgovor, naravno ako sam dobro razumio vaše pitanje. Ako postoje neke nejasnoće u odgovoru, stojim Vam na usluzi.
Vezano za knjige čiji sam autor, moram reći da više nemamo rezervnih primjeraka i s obzirom na postojanje određenih tehničkih nedostataka u tim knjigama, s jedne strane, i potrebne obnove i dodavanja nekih novih sadržaja, s druge, trenutno nismo krenuli s štampom knjiga u prijašnjem obliku. Nadam se da ćemo uz ispravke ubrzo ponuditi novo izdanje i tako biti na usluzi prijateljima koji vole znanje, jer ta veza kroz znanje biva povodom našeg okorištavanja znanjem, razmišljanjima i prijedlozima prijatelja poput vas.
Svako dobro.