Selam alejkum , postovani profesor Shejh Eidi,
Ovog puta pitam u vezi sa sure Ahzab ajet 50. “o vjerovjesnice, mi smo ti dozvolili da budu zene tvoje……… – i samo tebi, a ne ostalim vjernicima, …..” Prema ovom ajetu kaze se da pejgamber moze da se ozeni sa dosta blizem rodbinom, i to znamo da i myslimani u istoku konacno uklapaju brak.
Ali jednu veliku sumnju i smutnju koju nasi alimi, na primjer prevodilac Kurana na
albanskom Sherif Ahmeti i Fetih Mehdiu, takode i bosanski alimi, Besim Korkut,
dodali su jednu rjecenicu – i samo tebi, a ne ostalim vjernicima, … koja rijecenica po njima pokazuje da svi myslimani istoka cinu haram brak.
Ja dosta poznajem arapsi jezik , a ako nisam knjizevnik arapskog jezika, ali gledajuci rije po rijec cijeli ovaj ajet nisam mogla naci – i samo tebi, a ne ostalim vjernicima,,, .
Od vas postovani Dr.profesore Eidu, trazhim jedno objasnjenje, a ovim “alimima” inshallah Allah da mu oprosti , a ako su zivi neka sami izadu i traze oprost i opravdavaju svoju gresku, ako je greska po vasem misljenju.
Hvala
vam mnogo.
O grupe
zene KEO “ NISA”
1 Odgovor
U ime Allaha Svemilosnog Samilosnog!
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh . . .
Poštovana sestro, upućujući vam selame zaželio bih uspjeh vama i vašim saradnicima. Što se tiče ovog ajeta napisat ću vam sažeto pojašnjenje nakon čega ću vam pojasniti fikhski propis. U ovom plemenitom ajetu Uzvišeni Allah je dozvolio i učinio halalom stupanje u brak Poslanika, s.a.v.a., sa sedam grupa, a tih sedam grupa su:
أَزْوَاجَكَ اللَّاتِي آتَيْتَ أُجُورَهُنَّ – one žene čije vjenčane darove si platio. Npr. Poslanik je poput ostalih musliman išao u prosidbu neke žene, kojoj bi dao vjenčani dar i sa njom se oženio;
وَمَا مَلَكَتْ يَمِينُكَ مِمَّا أَفَاء اللَّهُ عَلَيْكَ – onom grupom robinja koje su uzete u ratu sa nevjernicima kao ratni plijen;
وَ بَنَاتِ عَمِّكَ – i kćeri amidža tvojih;
وَبَنَاتِ عَمَّاتِكَ – i kćeri tetaka tvojih po ocu;
وَبَنَاتِ خَالِكَ – i kćeri daidža tvojih;
وَبَنَاتِ خَالَاتِكَ – i kćeri tetaka tvojih po majki, u ovom ajetu je spomenut uvjet, a to je اللَّاتِي هَاجَرْنَ مَعَكَ – one žene su ti učinjene halal i dozvoljene su ti koje su s tobom učinile hidžru, a ovo se odnosi na one dane i vrijeme kada su Poslaniku, s.a.v.a., bile zabranjene žene ne muhadžirke, čiji uvjet je Allah uklonio;
وَامْرَأَةً مُّؤْمِنَةً إِن وَهَبَتْ نَفْسَهَا لِلنَّبِيِّ – to je ona žena koja je vjernica koja je sebe poklonila Poslaniku, s.a.v.a., tj. ne traži vjenčani dar od Poslanika Allahova, s.a.v.a. Znači, da je Poslanik, s.a.v.a., htjeo mogao ju je oženiti bez plaćanja vjenčanog dara. Drugi uslov koji je spomenut u ovom ajetu jeste خَالِصَةً لَّكَ مِن دُونِ الْمُؤْمِنِينَ – znači vjenčanje bez vjenčanog dara je posebno i samo za Poslanika, dok drugi muslimani nemaju pravo da se ožene i da ne plate vjenčani dar. Znači ovaj propis se odnosi samo na Poslanika, a ne i na druge vjernike i muslimane.
Prva napomena: Mi u Islamu imamo dvije vrste propisa za Božije poslanike od kojih su jedni poput propisa za sve muslimane, npr., obaveznost namaza, hadždža, zekata i sl., gdje su poslanici poput ostalih ljudi. A drugi propisi su specifični i posebni samo za poslanike, kao što je noćni namaz bio obavezan za Poslanika dok je za ostale muslimane bio pohvalan. Isto kao što je Poslaniku bilo dozvoljeno stupanje u brak sa više od četiri žene, dok je za ostale muslimane zabranjeno da imaju više od četiri žene u jedno vrijeme. A propisi i uslovi ovih zakona koji su samo za Poslanika su opisani u knjigama uleme i fakiha. Nijedan učenjak i fakih nije do sada rekao da je ženidba sa amidžinom kćerkom, tetkinom kćerkom po ocu, daidžinom kćerkom i tetkinom kćerkom po majki mimo Poslanika zabranjeno. Ako je bilo zabranjeno, zašto je tada Poslanik svoju kćerku udao za sina svoga amidže, hazreti Alija?! I zašto ni jedan musliman se nije žalio i protivio da je Poslanik postupio nasuprot Kur’anskim naređenjima?! A mnoge osobe i ashabi su imali porodične brakove, što je ujedno i najbolji dokaz o dozvoljenosti ovog braka.
Druga napomena: Ponekada u islamskim društvima se više pridaje pažnja i važnost ljudskim propisima nego vjerskim. Npr., nošenje hidžaba je obavezno i vadžib, na što ukazuje Kur’anski ajet. Ali u većini mjesta se ne nosi. Međutim, prilikom učenja sure Fatihe se “mora” nositi. Pa tako ako se neko ovoga ne pridržava, kao da je počinio najveće krivično djelo. A ovo je iz razloga što mi ne znamo filozofiju vjere i njenih propisa.
Treća napomena: Argument i dokaz jednog vjerskog propisa nije samo i samo Kur’an već je i sunnet i predaje, npr., gdje se u Kur’anu nalazi broj rekata za svaki namaz? Gdje se detaljno u Kur’anu spominju propisi gusula ili hadždža? Znači, vanjskim ukazivanjem ajeta se ne može reći da je ovo vjerski propis i gotovo!
Mi u Kur’anu imamo:
إِنَّكَ لَا تَهْدِي مَنْ أَحْبَبْتَ وَلَكِنَّ اللَّهَ يَهْدِي مَن يَشَاءُ
“Zaista ti ne upućuješ onoga koga voliš, već Allah upućuje koga želi.”
(Al-Qasas – Kazivanje, 56)
ali s druge strane kaže:
وَإِنَّكَ لَتَهْدِي إِلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ
“…a Ti, zaista, upućuješ na pravi put.”
(Aš-Šūra – Dogovaranje, 52)
Da li su ova dva ajeta, utječem se Allahu, kontradiktornost? Ne, nikada nije tako. Već moramo vidjeti šta onaj ajet koji negira upućivanje Poslanika želi ukazati? I ajet koji potvrđuje upućivanje Poslanika, na šta želi ukazati? Znači, jedan prevodilac nema pravo da se zadovolji vanjskim značenjem ajeta, i da izvlači propise vjere!
Da nas sve Uzvišeni Allah uputi na pravi put.
Ves-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh . . .