Imam jedno pitanje, koje na prvi pogled izgleda neobično, ali svejedno volio bih sa nekim razmijeniti mišljenje, pa ako ima neko da bi to prodiskutovao sa mnom bilo bi mi drago. Ja sam vam ovo pitanje slao i prije dva mjeseca, međutim nema odgovora, pa evo da pokušam ponovo. U muslimanskoj i jevrejskoj religiji ili tradiciji je obavezno obrezivanje muške djece, što je vremenom gotovo postalo jednim od najvažnijih obilježja pripadnosti islamu. Koliko je to ispravno po šerijatu, ne bih sad o tome, već me zanima jedna druga stvar. Pođimo od činjenice da je čovjek Allahovo savršeno djelo i da se prijeti žestokom kaznom svakom ko to djelo oskrnavi. Druga stvar je da je Allah čovjeka stvorio savršenim i da nikakva mijenjanja nisu preporučena ni dozvoljena, onda se postavlja pitanje: je li Allah čovjeka stvorio savršenim i sad ljudi to savršenstvo unakazuju iz nama nepoznatih razloga ili Allah čovjeka nije umio stvoriti savršena, pa ga sad ljudi moraju dograditi da bi tek tad postao savršen? Pošto se djeca mogu obrezat odmah po rođenju, onda su se mogla i rađati obrezana. Za razlog da se to radi iz higijenskih razloga mogu samo da kažem da sve ono što se čisti kako treba i koliko treba po pravilu ne uzrokuje nikakve probleme, pa tako i taj dio ljudskog tijela. Ako bi išli tom logikom, ljudi bi prvo trebali povaditi sve zube, jer ako ih ne peru onda dolazi i do problema, ali niko to ne radi već naprotiv – troše se enormna sredstva na zaštitu zuba onakvih kakvi jesu, jer samo onakvi kakve ih je Allah, dž.š., stvorio i služe čovjeku na najljepši način. Zašto bi samo jedan dio ljudskog tijela bio izuzetak? Neki kažu da je Adem. a.s., nakon što su mu se ukazala stidna mjesta zbog grijeha koji je počinio odlučio da kao žrtvu, žrtvuje taj dio tijela. Uredu, on je bio odrasla osoba koja je u neku ruku i mogla da u svoje ime odlući ili nijet ućini da žrtvuje dio svoga tijela (koje nije njegovo), ali ja pitam: Da li je iko dao pravo određenom čovjeku ili ženi, pa makar bili otac ili majka da tek rođenoj bebi, koja je tek došla na Ovaj svijet i koja nije još ni progledala otkida dio njegova tijela i vrši nekakve krvave rituale u ime nečega što još niko ne zna ili neće da pojasni. Eto toliko, pa bujrum – svi odgovori i mišljenja su dobrodošli, samo molim Vas bez suvišnog filozofiranja i mudrovanja, da onako argumentovano porazgovaramo o ovoj temi.
1 Odgovor
Što se tiče odgovora na ovo pitanje, moramo reći sljedeće:
1. Savršenost čovjeka i njegove vrijednosti nisu zbog njegovog tijela, nego se isti tiču njegovog ruha i duha.
2. Nisu svaki ruh i svaka duša valjani, već ruh ili duša koji se odgajaju razumno, u sjeni imana i sa lijepim osobinama i društveno ispravnim ponašanjem i ahlakom. Inače, ako duh i bit čovjeka nisu kako treba onda čovjek može biti opasniji i krvoločniji od bilo koje zvijeri. Oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni. (Sura El-Earaf, 175)
3. Nisu svako sijećenje i kraćenje nedostatak. Da li je obrezivanje ili skraćivanje voćki u proljeće i jesen njihovo uništenje ili stremljenje njihovom boljem plodu (više i bolje za narednu godinu)?!
4. Ovo je čin koji je Allahova naredba i sunnet Njegovog poslanika. Mi smo samo izvršioci Božije naredbe i Njegovom dozvolom i Njegovom naredbom npr. koljemo životinje da bi koristili njihovo meso.
5. Filozofija ovog čina nije samo higijenski aspekt. Ako kažemo da isti efekat možemo postići upotrebom različitih lijekova i ispiranjem određenom tečnošću možemo spomenuti organ dezinficirati i održavati čistim, to nije kraj priče. Filozofija mnogih vjerskih propisa otkrivena je tokom dugog niza godina, napretkom znanja čovjeka, i značenje mnogih propisa će se možda otkriti tek u daljoj budućnosti.
6. Ovaj dio organa je nekada bio neophodan, a u neko drugo vrijeme ne samo da nije neophodan, već je možda i štetan. Šta ćemo sa noktima, bradom i sl? Kada neko u proljeće ugasi svoje peći za grijanje, da li je to pogrešan čin? Ako ne trebaju, zašto ste ih kupili, a ako su potrebne, zašto ih gasite.? Odgovor glasi: potrebno je i grijati se, ali i gasiti ih kad treba. Ako pogledamo u svoj svakodnevni život naći ćemo bezbroj primjera u vezi toga.
Dakle, svaka promjena nije nedostatak. A ako jeste nedostatak, mi nismo na Božijoj imovini činili neku promjenu ili grešku, nego to Allah, dž.š., sam čini, a mi smo samo izvršioci ove naredbe. Mudrost mnogih propisa otkrije se u vremenom i napretkom čovjekovog znanja i nauke. Koliko je nama otkrivena mudrost nekih propisa sa kojima su ljudi ranije imali problema, a tako je isto i danas sa nekim propisima koji tek čekaju svoje odgonetanje. Važnije od svega, ukolio bi razum čovjeka znao smisao svih propisa, onda mi ne bismo trebali vahj, niti Božije knjige. Prisustvo Božijih poslanika, vjere i Objave je razumu neophodno, jer čovjek i njegov razum ne znaju mudrost svih propisa i ne mogu ih znati. Zato vahj (objava) uzima pod ruku razum i odgaja ga, korak po korak, te ga uči mudrosti, koristima ili štetama.