Kur'anski dokaz o okončanju vjerovjesništva

Jedna od neophodnosti u islamu jeste između ostalog i to da lanac poslanstva bude okončan i završen poslanikom Muhammedom, s.a.v.a., te da nakon njega ne dođe nijedan poslanik. Čak i ljudi kojima je islam stran znaju da je ovo jedno od islamskih vjerovanja koja svaki musliman mora prihvatiti te stoga nema potrebe da se ono dokazuje, kao što nema potrebe ni da se dokazuju druge neophodnosti vjere. Također, ova se tema može zaključiti i iz Kur'ana i iz mutevatir predaja.

U Kur'anu se kaže:

مَّا كَانَ مُحَمَّدٌ أَبَا أَحَدٍ مِّن رِّجَالِكُمْ وَلَكِن رَّسُولَ اللهِ وَ خَاتَمَ النَّبِيِّينَ

Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i pečat vjerovjesnika.[1]

Neki islamski učenjaci u vezi sa u ajetu navedenim riječima “pečat vjerovjesništva” iznose dva prigovora. U jednom kažu da se riječ hātem koristi i u značenju prstena, tako da postoji mogućnost da se u ovom ajetu misli na to značenje.

U drugom kažu da ako i pretpostavimo da ova riječ ima svoje ustaljeno značenje, u ajetu se govori o pečatu vjerovjesnika (nebijj), ali ne i o tome da je završen lanac poslanika (resūl).

Odgovor na prvu mogućnost je to da riječ hātem ima značenje sredstva završavanja i okončavanja. Prsten je zbog toga i nazvan hātemom, jer se njime pečate pisma i slične stvari.

Odgovor na drugu mogućnost je da svaki poslanik koji ima stepen resūla ima i stepen nubuveta, tako da kada se okonča lanac vjerovjesništva (nubuvveta), okončan je i lanac poslanika (resūla), kako je već ranije ukazano.[2] Iako pojam vjerovjesnik (nebijj) nije općenitiji od pojma poslanik (resūl), ipak je u pogledu objektivnih primjera nebijj općenitiji od resūla.