Fitret

Leksičko značenje riječi “fitret”

Osnova f-t-r (فطر) ima značenje stvaranja iz potpunog nepostojanja, to jest stvoriti biće koje nije imalo nikakvu vrstu prethodnog primjerka, ni po sastavu ni po izgledu dijelova. Nasuprot značenja hilkatu – stvoriti nešto što je već postojalo, kao kada Isa, a.s., stvara, Božijom dozvolom, ptice od gline koju je bio oblikovao u nešto što je nalikovalo pticama.

Kada se osnova fetare pretače u posebne oblike poput fitret na taj način želimo ukazati da se u tom stvaranju događa djelo koje ima svoje specifičnosti i posljedice. Kada se ova riječ koristi u vezi sa čovjekom i kada se kaže fitretallahi elleti fetare-nnase ‘alejha – djelo Allahovo prema kojem je On ljude načinio (Rum, 30) želi se dati do znanja da je ova vrsta stvorenja takva da određene stvari razumije i poima bez poučavanja, što se odnosi na spoznaju Uzvišenog Boga.

Dakle, u čovjeku postoji moć pomoću koje raspoznaje vjerovanje u Boga. Zato se u suri Zuhruf, kada se želi ukazati na ovu moć i vjerovanje kaže: A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: “Allah!” Pa kuda se onda odmeću? (89. ajet) i zašto u tom slučaju optužuju poslanike da im ništa nije objavljeno.

Fitret nikada ne griješi

Jedno od pravila i sigurnih pokazatelja fitreta jeste i to da ono nikada ne griješi. Jer, kada se nešto stvara, u procesu stvaranja prvo se u ono što tek treba biti stvoreno unosi cilj zbog kojeg se stvara, pa se tek onda ono i stvori. Poredak stvaranja nikada ne griješi. Nije moguće u cijelom Stvaranju, od početka pa do kraja da se u pšenici nađu tragovi ječma, tako da vi posijete ječam ali da iznikne pšenica. Ili da posadite košpicu hurme, ali da nikne lubenica. Dakle, fitret i njegovi tragovi se nikada ne mijenjaju, niti će se promijeniti i nikada neće biti različiti ili stupiti u sukob sami sa sobom, pa da npr. jedan čovjek kaže kako njegov fitret ukazuje na nešto, a drugi čovjek da kaže da njegov fitret presuđuje na drugačiji način. Nikada se dvojica ljudi na nivou suda fitreta neće naći na liniji razilaženja i sukoba. Ukoliko se to i desi, u vezi je neke racionalne očite stvari. Ukoliko se takav slučaj trenutak dobro razmotri, razlog je da jedna od strana nije dobro predočila i razmotrila ono oko čega se razilaze, ili pak obje strane u osnovi govore o dvjema različitim stvarima, a to znači da nijedna strana ne negira onu drugu, jer govore dvije različite stvari.

prof. Akbar Eydi