Selamun alejkum.
Zamolio bih Vas da napišete nešto na temu: putevi spoznaje, načini spoznaje, ono što se može spoznati… Šta o tome kaže Kur'an, filozofi itd.
Unaprijed hvala.
1 Odgovor
U knjizi Karakteristike islama, govoreći o spoznaji dali smo opsežan odgovor na ovo pitanje. Ovom prilikom odgovorit ćemo u kratkim crtama.
* Mogućnost spoznaje
Odgovor na pitanje da li je spoznaja postojećeg svijeta moguća ili ne je pozitivan. Na temelju ovog pozitivnog odgovora, čovjek je pozvan da razmišlja o postojanju, zakonu stvaranja, antropologiji, teologiji, početku i završnici stvorenoga… U jednom kur'anskom kazivanju predočava se slučaj kada čovjek na pitanje daje odgovor kojeg meleci ne poznaju. Riječ je o poučavanju imenima Božijim. Drugim riječima, kroz ovaj događaj se provlači čovjekova odlikovanost nad melecima, kroz segment obaviještenosti i znanja, te posjedovanja čovjekovog kapaciteta da može pojmiti zbilje i ustrojstva stvorenoga svijeta. Dakle, čovjek posjeduje moć da pristupi istraživanjima na polju spoznaje i stigne do željenoga cilja.
* Izvori spoznaje
Sa kur'anskog aspekta, izvori čovjekove spoznaje su:
– Razum,
– Srce i čišćenje duše,
– Priroda ili tajne i zakoni stvaranja,
– Duša i spoznavanje njenih mogućnosti,
– Povijest i sudbina prošlih naroda,
– Naučni i pisani tragovi prethodnih generacija.
– Arheološke iskopine ili praktična ostavština naroda prošlosti.
Svaka od ovih stavki zadovoljava jedan dio čovjekove spoznaje.
* Sredstva spoznaje
Prema Kur'anu, čovjek posjeduje sredstva kojima može spoznati naučne zbilje. Oni se u osnovi mogu podijeliti na dvije vrste:
– Vanjske opažajne mogućnosti
– Unutarnje opažajne mogućnosti
Vanjske su, jasno, čulo vida, sluha, dodira, mirisa i ukusa. Svako od ovih čula čovjeku pomaže da se koristi posebnom vrstom percepcije.
Što se unutarnjih spoznajnih potencijala tiče, riječ je o razumu, moći razmišljanja, imaginaciji, tj. unutarnjim čovjekovim projekcijama, i intuiciji, tj. percepiranju partikularnih pojmova.
Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum ne bili ste zahvalni bili. (Nahl, 78)
Jasno je da zahvalnost dobiva svoj smisao tek u slučaju kada čovjek shvati i prepozna blagodat i Onoga koji je tu blagodat dao. Neophodna posljedica ovog stanja je spoznaja.
* Teme spoznaje
Prema Kur'anu, ono što može biti spoznato je sljedeće:
Bog – Stvoritelj svjetova mora biti spoznat, mora se shvatiti način kojim On upravlja stvorenim svijetom. Također, neophodno je precizno razaznati vrstu povezanosti s Njim.
Svijet – Sa religijskog stanovišta svijet je jedna od stvari koje se moraju spoznati. Mora biti upoznat poredak koji vlada svijetom, kako bi se moglo koristiti njegovim potencijalima, a sačuvati se štete.
Čovjek – Antropologija je temelj čovjekovog naučnog pregnuća. Čovjek mora dati odgovore na sljedeća pitanja u vezi sa sobom: Ko sam, odakle sam došao, zbog čega sam došao, kamo se krećem, kako na drugom svijetu treba živjeti? Ukoliko ne bude dao ispravne odgovore na ova pitanja, sasvim je jasno da je izgubio, i da je napustio putanju ljudskog načina razmišljanja i prešao na životinjsku stazu, koja se svodi na: jesti, spavati i tjelesno uživati.
Ovo su teme i pitanja koje je moguće spoznati, do kojih se može prići i koje moraju biti spoznate.
Naravno, postoje i druge teme kao što su spoznaja vremena, društva, načina i vrste odnosa sa svijetom itd, koje trebaju biti spoznate i koje predstavljaju ogranke navedenih spomenutih pitanja koja trebaju biti odgovorena.
Budemo li se zaista uputili tragom pitanja koja smo upravo naveli i osvrnemo li se na pitanja kojima se bave filozofi u svojim pregnućima, vidjet ćemo da i oni slijede upravo ovaj trag. I filozofi spoznaju smatraju mogućom, tretiraju sredstva spoznaje, a njene temelje i teme su postavili na racionalnim argumentima.
Razlika dva puta
Budemo li se na ispravan način usredotočili na kur'anski pogled kao i na pogled racionalnog dokaza, shvatit ćemo da je cilj ova dva puta jedna zbilja. Sve ono što dokaz, sasvim racionalno dokaže, sa aspekta religije je prihvatljivo, isto tako s druge strane, stavovi i pravila religije potvrđeni su i prihvaćeni ljudskim razumom. Na temelju ovoga, veliki filozof desetog hidžretskog stoljeća, Mulla Sadra Širazi kaže: