Cijenjeni gospodine Eydi, ne znam možete li mi pomoći jer je moje pitanje vezano uz povijest islamske znanosti. Naime, u razgovoru s prijateljicom tvrdila sam da je u srednjem vijeku islam bio puno otvoreniji prema obrazovanju od katoličke crkve, u smislu da je imao puno liberalniju politiku prema školovanju i bio otvoren i za ljude koji nisu bili striktno vezani za religiju kao što je to bio slučaj s katolicima u ono vrijeme (pismeni su bili samo sveštenici, a sve ostale su palili na lomačama, jer su im bili prijetnja). Na žalost, ne mogu naći na internetu nikakve detaljnije informacije o tome, pa Vas molim da mi pomognete ako znate gdje bih mogla pronaći dokaze u prilog mojoj tvrdnji (ili prijateljičinoj ako ja nisam u pravu).
1 Odgovor
Poštovana, uz dužno poštovanje u vezi sa postavljenim pitanjem, djeluje čudno da u vrijeme slobodnog i nadasve lahkog pristupa informacijama iz cijelog svijeta koje bez problema možemo linkovati u svoje kuće, još uvijek ima mjesta sumnjama i pitanjima vezanim za islamsku edukaciju i odgoj.
Draga Vam srca kažem:
* Znanje je prva poruka islama
Prvi stavci u našoj Nebeskoj knjizi koji su objavljeni poslaniku Muhammedu, glase: Iqre (Čitaj!). Dakle, čitanje kao prvi stepenik znanja, prva je poruka islama.
* Nun, zakletva Božija
Časni Kur'an, u suri Kalem, spominje Božiju zakletvu nunom, stavljajući je na sami početak sure. Nakon toga, slijedi zakletva, kalemom, tj. perom, odnosno sredstvom pisanja. Ne samo da se zaklinje perom, već i onim što ona pišu (we ma jesturun – Tako Mi onoga što pera u redke pišu).
* Čovjek je sagovornik Božiji
U istoj se suri kaže: I pouči čovjeka. Primjećujete, ne spominje se musliman, već čovjek uopće, dakle, islam se obraća čovječanstvu.
* Poslanik je za sve ljude
Kur'an nedvojbeno daje do znanja da je vjera Muhammedova za sve ljude svijeta. Propisi su za svakog. I poslali smo te svim ljudima. (Saba, 28.)
* Istina jasnija od sunčeve svjetlosti
U Časnom Kur'anu spominje se događaj potpisivanja mirovnog ugovora sa nemuslimanskim skupinama, na temelju kojeg niko nije imao pravo ugrožavati živote ili imetke pripadnicima drugih skupina, potpisnica ovog sporazuma. Međutim, nemuslimani su redovno kršili ugovor, što je dovelo do sukoba. U ovom trenutku, Kur'an naređuje Poslaniku da u slučaju da se dogodi da neki idolopoklonik želi saznati istinu, treba mu omogućit bezbjedan dolazak do muslimana, pa ukoliko prihvati ono što mu se kaže i objasni, uredu, a ukoliko ne prihvati muslimani su obavezni da ga uz puno poštovanje otprate do njemu sigurnog teritorija. Nakon toga Kur'an kaže: zato što su oni ljudi neznalice, a moraju čuti slovo istine. (Tevba, 6.)
U kojoj ideološkoj grupi, političkoj stranci, društvenoj formi je do te mjere dato poštovanja znanju, da ukoliko čak i neprijatelj poželi da vodi naučnu raspravu i dijalog, usred rata, njemu se daje dozvola da slobodno i bez bojazni i prijetnji dođe, raspravlja koliko želi i ukoliko ne prihvati naše, s punim poštovanjem ima biti otpraćen na mjesto koje on želi i koje je za njega sigurno.
* Čovjekov život je racionalan
Časni Kur'an jasno daje do znanja svome sagovorniku, tj. čovjeku, ne samo muslimanu, već cijelom čovječanstvu čovječanstvu da na temelju fitreta živi racionalan naučan život, i uvijek mora donositi odluke i birati, a zbog toga mora imati znanje, treba biti obaviješten. I ne povodi se za onim o čemu nemaš znanje, zaista oči i uši i srce, za sve će se to odgovarati. (Isra, 36) Drugim riječima, nijedan potez, nijednu riječ ne obavljaj bez znanja jer je Bog oko, uho i srce učinio sredstvima opažanja i spoznaje, i u vezi sa njima ćete biti pitani. Dakle, čovjek mora govoriti na temelju obavještenosti i znanja, i na osnovu njih i da djeluje Ovo nije svojstveno samo muslimanima, ovo je zakon fitreta, iskonske prirode za cijelo čovječanstvo. Kada islam daje ovakav sud i ovakvo stanovište, to znači da sredstva koja su potrebna kao uvodni korak za sticanje znanja obezbjeđuje svim ljudima, bez razlike. Nema smisla da islam čovječanstvo pozove na sticanje znanja, a zatim liši jednu grupu te mogućnosti zbog toga što nisu muslimani. Sa islamskog stanovišta neophodnost sticanja znanja, temelji se na činjenici da je čovjek – čovjek, a ne na tome je li vjernik ili ne. Ukoliko je čovjek musliman onda je ovaj sud o potrebi sticanja znanja za njega potcrtan i naglašen.
Još jedna napomena
Načelno gledano, sa islamskog stanovišta filozofija stvaranja ogleda se u sticanju znanja o zakonima stvorenog svijeta. Kur'an, govoreći o stvaranju čovjeka iznosi sljedeće činjenice:
Kada je Bog rekao melecima da će na zemlji postaviti svoga namjesnika, meleci upitaše: Zar ćeš za namjesnika postaviti nekoga ko će krv proljevati i smutnju širiti? A mi Te slavimo i veličamo i hvalimo? Uzvišeni im daje dva odgovora, jedan sažet i jedan detaljan. Prvi je: Ja znam ono što vi ne znate. Drugo, poučio je Adema imenima, a zatim je meleke pitao o njihovom značenju. Meleci nisu mogli dati odgovor, dok je Adem to učinio. Nakon Ademova odgovora, i nakon što je postalo jasno da je Adem bolji od meleka, Bog naređuje melecima da Ademu učine sedždu, što su oni i učinili. U ovom je događaju skrivena jedna suptilna zbilja. Meleci pitanju prilaze sa aspekta robovanja, dok Bog odgovara ukazujući na znanje i spoznaju. Dakle, cilj stvaranja je znanje, obaviještenost i moć čovjeka za otkrivanje tajni stvaranja i spoznaju Boga. Ovaj događaj spomenut je u suri Bekare, od 30. do 39. ajeta.
Kur'an filozofiju stvaranja sažima u posljednjem ajetu sure Talak, gdje kaže: Allah je Taj Koji je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; spustio je naređenje, tj. zakone, među njih, (i zakone stvaranja i zakone odnosa među bićima i zakone vjere) da biste znali da je Allah svemoćan i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!
Dakle, znanje i obaviještenost o Bogu i njegovim zakonima jesu tajna i svrha stvaranja. Da li ovakva vjera može pitanje obrazovanja i odgajanja ljudi otuđiti i odaljiti od njih samo zato što odaberu drugi pravac (i to pravac nebeske vjere)? Ili ih u tome spriječiti? Takvo što nije moguće.
U 46. ajetu sure Ankebut se naglašava: I sa sljedbenicima Knjige (kršćanima i jevrejima) raspravljajte na najljepši način, – osim sa onima koji su nepravedni.
Zar se za jednu nebesku vjeru, koja naređuje svojim vjernicima da raspravljaju na najljepši način, može kazati kako sprječava ljude u realizaciji najvažnijeg prinicipa čovječnosti, lišavajući ih tako njihovog ljudskog prava?
Riječi hazreti Alija, a.s.
Imam Ali, u pismu poslanom namjesniku Maliku Aštaru u Egipat, naglašava: “Malik, ovaj položaj nije prilika koju trebaš iskoristiti za svoju korist, da bi poput krvoločne zvijeri skočio na živote i imetke svojih podanika, prisvajajući njihove posjede i oduzimajući im čast. Ovo je odgovornost i Božije zaduženje, te društvena naredba koja ti je data da bi bio na raspolaganju i usluzi ljudima. Drugo, ljudi kojima si obavezan da služiš ne izlaze iz dva stanja: ili su muslimani ili su nemuslimani. Muslimani su tvoja braća po vjeri i kao brat si obavezan da im budeš na usluzi. Nemuslimani su isti sa tobom u tome što su ljudi, zato si ih sa aspekta čovječnosti dužan štititi i pomagati.”
Možete primjetiti da se sa najvećeg položaja islamske države, jasno i glasno naređuje da se nemuslimani zbog toga što su ljudi – a svaki čovjek ima potrebu za zaštitom i podrškom – moraju pomagati i štititi. S obzirom na ovu značajku, nemuslimana treba biti data podrška i zaštita, ne samo kada je riječ o edukaciji i odgoju, već u svim pitanjima. U islamskoj vlasti nema ni najmanje razlike između muslimana i nemuslimana. Islamski pravni program je pun pravila koja su ustanovljena na društvenoj jednakosti muslimana i nemuslimana. Društvena pravda je u islamskoj vlasti neophodna. Stroga je dužnost otklanjanje zla i nasilja od svih ljudi, bez ikakve diskriminacije.
U jednoj od bitaka, u počecima islama, kada je hazreti Aliju dojavljeno da je neprijatelj oteo halhalu sa noge jedne Jevrejke, on je održao, u kome je između ostalog kazao: “Ima mjesta da čovjek umre od mučnosti tog događaja, jer zašto jedna Jevrejka, koja živi u islamskoj državi, mora biti izložena nasilju, i neprijatelj s njene noge može oteti halhalu?” (govor se može naći u knjizi Staza rječitosti)
Da li se za ovakvog vladara može reći da pravi razliku između muslimana i nemuslimana?
U svakom slučaju, sve božanske vjere su usmjerene ka čovjekovoj sreći, a sljedbenici tih vjera su oni koji unose iskrivljavanja, te su na taj način uzroci nastajanja smutnje i nemira u društvu.