Pozdrav, ja sam rođena u katoličkoj obitelji.Od svoje 18.godine sam počela da se interesujem za islam. Međutim odrasla sam u isključivo katoličkoj sredini mogu reći jako strogoj koja ne priznaje ništa drugo.Otišla sam na fakultet u grad gdje je većina islamske vjeroispovijesti i tada sam imala priliku da još bolje upoznam islam i tamo sam upoznala i svog muža koji je musliman.U braku smo pet godina imamo dvoje djece, moji roditelji su jedva prihvatili tu moju odluku imali smo velikih problema.Ja sam samoinicijativno htjela da pročitam Kur'an i nakon tog sam shvatila da je islam religija kojoj želim da se posvetim.Moj muž nikad nije vršio nikakav pritisak na mene.Ja bi jako htjela da se pokrijem i da živim kao muslimanka, ali imam strah da ću skroz izgubiti svoje roditelje i sigurna sam da će kriviti mog muža za to iako on nema nikakav utjecaj. Mnogo me to muči i ne znam kako da se izborim sa tim.
1 Odgovor
Esselamu alejkum!
Reći ću nekoliko stvari u nadi da će biti korisne.
Vjera, s kur'anskog gledišta, ima četiri oblika
Vjera utemeljna na razumu i dokazu
Vjera je primjerena ljudskoj prirodi. Život čovjeka temelji se na znanju i spoznaji, za razliku od ostalih stvorenja, čiji je život utemeljen na nagonu i ona nemaju potrebu za podučavanjem. Čovjekov život Uzvišeni Bog utemeljio je na znanju.
Dužnosti Božijih poslanika:
Pokazivanje puta, buđenje racionalnih moći i upoznavanje čovjeka sa samim sobom.
إِنَّا هَدَيْنَاهُ السَّبِيلَ إِمَّا شَاكِرًا وَإِمَّا كَفُورًا
Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti; (El-Insan, 3)
Kada se ljudi nađu na raskrsnici dvaju puteva, onda nekolicina njih govori:
رَّبَّنَا إِنَّنَا سَمِعْنَا مُنَادِيًا يُنَادِي لِلْإِيمَانِ أَنْ آمِنُوا بِرَبِّكُمْ فَآمَنَّا ۚ رَبَّنَا فَاغْفِرْ لَنَا ذُنُوبَنَا وَكَفِّرْ عَنَّا سَيِّئَاتِنَا وَتَوَفَّنَا مَعَ الْأَبْرَارِ
Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima. (Ali Imran, 193)
Uzvišeni Bog vjeru je utemeljio na razmišljanju o stvaranju nebesa i Zemlje. On uslišava dovu, prihvata vjeru i obećava vječni život ispunjen blagodatima i srećom.
Vjera licemjera
To je vjera koja nije iskrena i prihvaćena, nema duboku percepciju niti duhovnu snagu kao ni važan položaj u društvu. Licemjeri žele da se sačuvaju od sukoba s muslimanima i ako u kojem slučaju postoji dobro, žele se okoristiti njime. Ovakav način razmišljanja imaju i prema skupini nevjernika jer kada su s muslimanima, priznaju islam, a kada su s nevjernicima, govore: Mi ponižavamo muslimane, mi smo zapravo s vama.
Kur'an ovu grupu ljudi predstavlja kao maloumne i prijetvnorne i kaže: Oni misle da mogu prevariti Boga Uzvišenog, ali treba da znaju da varaju sami sebe i da će izgubiti na ovom i na budućem svijetu.
Ovo je vidljivo u suri El-Bekare (8–16)
Vjera pragmatičara
Ovo je skupina ljudi čija se vjera temelji na materijalnoj koristi. Kada prave računicu i vide da imaju koristi od vjere, onda vjeruju i smatraju se muslimanima, vjernicima u Boga, poslanike i Sudnji dan, suprotno licemjerima, koji od samog početka lažu i obmanjuju sebe, vjernike i Boga.
Ovu skupinu ljudi Bog predstavlja kao najštetnije. Zašto? Jer im je mjerilo u vjeri materija i korist. Onog trenutka kada u društvu shvate da im vjera i bivanje vjernikom donosi probleme i moguće poniženje, odustaju od vjere i okreću se svom nevjerstvu i odbacuju vjerovanje.
وَ مِنَ النَّاسِ مَن يَعْبُدُ اللَّهَ عَلَىٰ حَرْفٍ فَإِنْ أَصَابَهُ خَيْرٌ اطْمَأَنَّ بِهِ وَ إِنْ أَصَابَتْهُ فِتْنَةٌ انقَلَبَ عَلَىٰ وَجْهِهِ خَسِرَ الدُّنْيَا وَ الْآخِرَةَ ذَٰلِكَ هُوَ الْخُسْرَانُ الْمُبِينُ
Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak.
Oni nisu povjerovali u Boga, božaske vrijednosti, objavu i svetinje, već samo gaje naklonost prema meterijalnim dobrima i društvenoj koristi. Ako bi gubljenje materijalne koristi bilo uvjetovano priznanjem vjere, oni je napuštaju.
Vjera iz straha
Radi se o vjeri koja je proizašla iz prisile ili, drugim riječima, uzrok vjerovanja jest opasnost koju čovjek osjeća i ne vidi drugog izlaza. Primjerice, kada je faraon osjetio da je u stvarnoj opasnosti od silnih valova rijeke Nil i shvatio da mu se život bliži kraju u stanju utapanja, on je povjerovao, ili većina nas, kada se susretnemo s nekom teškoćom ili boli, postajemo uvjereni da je jedini način spasenja u Božijim rukama. Koliko je samo ljudi upravo ova pandemija korone privukla u džamije, crkve ili sinagoge, ali isto tako, kada nevolja prođe, ponovo se vraćamo grijehu, nepravdi, nemoralu i ostalim neljudskim ponašanjima.
Ova vrsta vjere ne liječi čovjekovu bol i nema vrijednost jer čim nestane teškoća i bol, nestaju i naše molitve, poniznost i vjera. Poput rastezljivog materijala koji kada se nategne i ponovo pusti, vraća se u svoj prvobitni položaj.
S obzirom na zbilju o kojoj govore Kur’an i svi Božiji poslanici, treba da znamo da zbiljska vjera utemeljena na argumentu ima dvije karakteristike, na koje svakako treba obratiti pažnju.
Smisao postojanja teškoća na putu vjernika jeste da bi pomoću njih bili iskušani i da bi se vjera u Boga na taj način potvrdila. Postojanje teškoća na putu vjernika spada u neupitne zakone kreacije. Stotine ajeta, hadisa, povijesnih iskustava kao i iskustava samih vjernika dokazuju ovo postojano načelo.
Bog Znalac, Moćan, Mudar i Milostiv, neće odbaciti vjernika, i ne samo da ga neće odbaciti nego će mu pomoći u teškoćama i izvan njih. Oslobodit će ga nevolje i boli i prihvatiti ponovo u Svoje okrilje.
Uzvišeni Bog, Koji se ovako predstavlja vjerniku:
هُوَ الَّذِي يُصَلِّي عَلَيْكُمْ وَ مَلَائِكَتُهُ لِيُخْرِجَكُم مِّنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ
On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – (Al-Ahzab, 43)
On je Bog Koji je rekao Svom poslaniku:
وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ ۖ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِ إِذَا دَعَانِ
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. (El-Bekare, 186)
Prema tome, treba prihvatiti da na vjernikovom putu postoje teškoće, ali postoji i vjera da te teškoće nestanu uz Božiju pomoć.
Ova dva vjerovanja čine vjernika čvrstim poput stijene i nikada se ne pomiče niti osjeća nemoćnim jer je postojan u vjeri a njegov čuvar je Uzvišeni Bog, Koji je Znalac, Moćan, Mudar, Koji čuje molitve i uslišava ih. Prema tome, bez imalo zabrinutosti i poljuljanosti radi izvršenja Božije naredbe izaberite hidžab i budite poput Asije, žene faraonove, hazreti Merjeme, Hatidže i Fatime, kćeri Poslanikove, i slijedite njihov primjer.
Koliko su samo teškoća one podnijele za očuvanje vjere, hidžaba i čestitosti i ponosile se što su vjernice. Zauvijek su u okrilju Božije milosti u vječnom Džennetu. Budite jaki i oslonite se na Boga.
Za sam kraj napomenut ću dvije stvari koje su veoma važne s vjerskog gledišta.
Zbilja hidžaba
Hidžab je istinska vrijednost za čovjeka i sveti vjerski propis. Ali također, hidžab nije samo komad platna na glavi. Hidžab s vjerskog gledišta znak je misaone i duhovne ličnosti čovjeka. Ako osim hidžaba nema znanja, onda taj hidžab nema vrijednost. Ako se ne promovira vjerski moral i društvo ne poziva uzvišenim ljudskim vrijednostima, onda hidžab ima vrijednost samo dva metra platna.
Hidžab je pokazatelj ljudskosti, morala, truda u znanju, dobrote prema ljudima i stotine ostalih ljudskih vrlina.
Kakva je poruka društvu žena s hidžabom, ali lošeg morala? Kakva je poruka žene s hidžabom, a koja ima ružan govor? Hidžab je zastava vjere, znak Božiji, Božijih poslanika i nebeskih zakona.
Hidžab je poruka žena koje su predvodnice svijeta. Hatidža, Fatima, Hadžera, Asija, Merjem, supruga Harunova i hiljade drugih žena koje su kroz povijest bile predvodnice, primjeri ustrajnosti i imale ključnu ulogu u povijesnim promjenama. Bile su uzori u pomaganju siromašnima, postojane u borbi protiv tlačitelja. Faraonova supruga odrekla se svih ovosvjetskih blagodati radi očuvanja vjerskih vrijednosti i stradala od ruke vlastitog supruga, i to na najbrutalniji mogući način.
Prema tome, treba da znamo da uz to što je hidžab uzimanje zastave vjere, i uzimanje zastave ljudskih vrijednosti i znak neovisnosti u promišljanju. Važna je odgovornost i velika dužnost pokrivenih žena, ali zato je nagrada za njih nesaglediva i povlači za sobom beskonačne nagrade Uzvišenog Boga.
Dobročinstvo prema roditeljima
Ono što možemo čitati u časnom Kur'anu jeste da je dobročinstvo prema roditeljima šerijatska dužnost svakog muslimana. Čuvanje njihove svetosti šerijatska je obaveza. Položaj oca i majke u vjeri toliko je važan da časni Kur'an, kada naređuje ljudima, kaže:
وَقَضَىٰ رَبُّكَ أَلَّا تَعْبُدُوا إِلَّا إِيَّاهُ وَبِالْوَالِدَيْنِ إِحْسَانًا
Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. ( El-Isra, 23)
Stoga je u časnom Kur'anu jasno kazano da ako su otac i majka vjernika mnogobošci i dijete pozivaju mnogoboštvu, vjernik ima dvije dužnosti. Ne treba slušati njihov poziv ka mnogoboštvu i treba ostati pri svojoj vjeri. Također treba čuvati njihovu svetost poštujući ih prilikom saobraćanja.
Pročitajte savjete mudrog Lukmana svom sinu u 14. i 15. ajetu sure Lukman i dio prije toga.
Prema tome, imate dužnost da iskoristite svoju nježnost kao kćerka i da ih pokušate uvjeriti u svoju odluku lijepim moralom. Bez obzira kako oni reagirali, ostanite milostivi i puni poštovanja. Budite sigurni da će vam Uzvišeni Bog u tome pomoći i da će omekšati njihova srca. Ako, bez obzira na sve, ne postanu zadovoljni, znat ćete da niste odstupili od svoje dužnosti da budete milostivi i puni poštovanja i dalje nastavite razvijati odnos s njima pun poštovanja i uvažavanja.
Prof. Akbar Eydi