PRIVREDNA ZAOSTALOST

Siromaštvo je jedna od Božijih kazni

Allah navodi kao primjer grad, bezbjedan i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga šta je radio dao da iskusi i glad i strah.[1]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Znak zadovoljstva Boga Svevišnjeg stvorenjima Njegovim je pravednost njihovog vladara i niske cijene njihovih roba, a znak srdžbe Boga Svevišnjeg prema stvorenjima Njegovim je nepravda vladara njihovog i visoke cijene njihovih roba.”[2]

Težina siromaštva i njegova gorčina

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Siromaštvo je gore od ubistva.”[3]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog Svevišnji je objavio Ibrahimu, mir s njim: ‘Ja sam te stvorio i stavio na iskušenje vatrom Nimrudovom, a da sam te kušao siromaštvom i lišio te izdržljivosti, šta bi učinio?’ Ibrahim, mir s njim, odgovorio je: ‘O Gospodaru, siromaštvo mi je gore od Nimrudove vatre.’ Bog Svevišnji je rekao: ‘Moje Mi moći i Moje Mi visosti, ja nisam na Nebesima ni na Zemlji stvorio ništa gore od siromaštva!’”[4]

U konačnici, navedene islamske predaje ne tretiraju siromaštvo kao puku ekonomsku okolnost niti kao individualnu sudbinu lišenu šireg smisla, već ga smještaju u okvir sveukupnog moralnog, društvenog i duhovnog poretka. Siromaštvo se u njima pojavljuje kao ozbiljno upozorenje na poremećaj odnosa između čovjeka i Boga, ali i između vlasti i zajednice, između pravde i nepravde, zahvalnosti i nezahvalnosti. Ono je istovremeno posljedica kolektivnih devijacija i jedno od najtežih iskušenja koje može pogoditi čovjeka, jer ne ugrožava samo njegovu materijalnu egzistenciju nego zadire u samo srce ljudskog dostojanstva, strpljivosti i moralne stabilnosti. Upravo zbog toga islam ne uzdiže siromaštvo kao vrijednost po sebi, nego ga prepoznaje kao stanje koje zahtijeva društvenu odgovornost, pravedno upravljanje i aktivno nastojanje zajednice da se ono ukloni ili barem ublaži. U tom smislu, ove predaje predstavljaju snažan poziv na uspostavljanje pravednog poretka u kojem materijalno blagostanje nije cilj samo po sebi, već odraz moralne ispravnosti, društvene solidarnosti i svijesti o odgovornosti pred Bogom i ljudima.

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama, sv. 3, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković

[1] En-Nahl, 112.

[2] El-Kafi, sv. 5, str. 162, predaja 1.

[3] Džami‘u-l-ahbar, str. 299, predaja 816.

[4] 8 Isto, predaja 817.