Nauka o moralu

Za nauku o moralu iznesene su brojne i različite definicije. Neki velikani su se u njenoj definiciji oslanjali na ulogu spoznaje i isticali je te su smatrali da nauka o moralu znači spoznaja o moralnim vrlinama i porocima. Tusi u definiciji nauke o moralu kaže: “To je znanje o tome kako da čovjekova duša stekne ćud pa da sva njegova stanja i djela koja se kod njega javljaju njegovom voljom budu lijepa i pohvaljena.”[1]

Jedan od autora i etičara sa Zapada nauku o moralu je definirao ovako: “Kao što se može razumjeti iz latinskih i grčkih korijena riječi moral,[2] nauka o moralu se sastoji od svijesti i saznanja o ljudskim običajima, pravilima ponašanja i karakternim odlikama.”[3]

Neki drugi su se u definiciji nauke o moralu više oslanjali na moralno djelo i ponašanje: “Nauka o moralu je istraživanje čovjekovog ponašanja onakvog kakvo treba biti, (…) nauka o moralu (…) vodi računa o ovom važnom segmentu, dakle kakvo treba biti čovjekovo djelo da bi bilo savršeno i da bi iz njega proizašlo dobro.”[4]

U definiciji nauke o moralu kao “znanju o tome kako živjeti ili znanju o tome kako treba živjeti” također se više naglašava njen praktični aspekt i ponašanje nego spoznajni i naučni aspekt. Kako bismo iznijeli obuhvatniju i precizniju definiciju nauke o etici, možemo je definirati kao nauku koja raspravlja o vrstama dobrih i loših svojstava i kakvoći stjecanja dobrih i odstranjivanja loših svojstava.

Tema nauke o moralu jesu dobra i loša svojstva zato što su povezana sa čovjekovim slobodnim i voljnim djelima i što ih čovjek može usvojiti ili se njih kloniti. U nauci o moralu, pored upoznavanja s moralnim vrlinama i porocima, vrši se i podučavanje o načinu stjecanja dobrih i odstranjivanja i izbjegavanja loših svojstava. Kako to kaže Neraki: “Nauka o moralu je nauka o svojstvima koja uništavaju i spašavaju i o kakvoći postizanja spašavajućih svojstava i težnje ka njima te spasa od uništavajućih svojstava.”[5]

Izvor: Mohammad Taqi Mesbah Yazdi, Osnove filozofije morala, Izdavaštvo „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2025, s prezijskog preveo: Lutfi Akbaš

[1] Ahlak-e Naseri, str. 14.

[2] U engleskom jeziku oba termina, ethics i morality, koriste se u zna čenju morala (ahlak). Termin ethics je deriviran iz korijena grčke ri ječi ethos, što znači karakter i ćud, a termin morality je deriviran iz latinskog korijena riječi mores, što se koristi u značenju postupa nja, pravila ili običaja. Vidi: “Ethics and Morality”, in: Encyclopedia of Ethics, Vol. 1, p. 329.

[3] Pierre Janet, Ahlak, str. 53.

[4] Falsafe-je ahlak (hekmat-e ‘amali), str. 9.

[5] Modarresi, Falsafe-je ahlak, str. 17; vidi: Džami‘u-s-se‘adat, sv. 1, str. 9–10.