Esselamu alejkum.
Htjela sam da vas pitam nešto o čemu već odavno razmišljam i još uvijek nisam pronašla adekvatan odgovor. Naime, radi se o tome da prema islamu i Kur'anu teškoće donose korist i napredovanje, a lagodnost štetu i opuštanje, te da su teškoće iskušenja itd. Eh mene buni to da se ipak ljudima naređuje da sebi i drugima čine dobro i pomažu, a zabranjuje se da sebi i drugima pravimo teškoće. Moje pitanje je: ako su teškoće tako dobre, a lagodnost umrtvi čovjeka, zašto da onda mi ne pravimo probleme umjesto rješenja. Isto tako, kada se nekome desi neko zlo, mi ne smijemo da se radujemo. Moje pitanje je zašto da se ne radujemo ako znamo da su to iskušenja koja će Bog nadoknaditi i okrenuti u korist svog dobrog roba. Jer ako Bog već želi da se nešto desi, nema smisla žaliti i ljutiti se. Nadam se da ćete shvatiti moju poentu…jer želim da znam kako treba da se osjećam spram teškoća.. da im se obradujem ili da budem uporna da otklonim problem. Hvala
1 Odgovor
Esselamu alejkum,
Postavili ste vrlo zanimljivo pitanje, a da bi se ispravno razumio odgovor, molim vas da obratite pažnju na nekoliko stvari:
Načelo iskušenja od strane Boga
Uzvišeni Bog svoje robove stavlja na iskušenje radi njihovog usavršavanja i u to nema nikakve sumnje. Postoje mnogobrojni ajeti koji svjedoče tome u prilog, a kao primjer navest ćemo 1. i 2. ajet sure Ankebut gdje stoji:
أَحَسِبَ النَّاسُ أَنْ يُتْرَكُوا أَنْ يَقُولُوا آمَنَّا وَهُمْ لَا يُفْتَنُونَ وَلَقَدْ فَتَنَّا الَّذِينَ مِنْ قَبْلِهِمْ ۖ فَلَيَعْلَمَنَّ اللَّهُ الَّذِينَ صَدَقُوا وَلَيَعْلَمَنَّ الْكَاذِبِينَMisle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.
U ovim ajetima spominje se nekoliko stvari koje za nas mogu biti korisne:
1. Tragovi iskrenosti se ogledaju u djelu, ne u riječima, a iskušenje pokazuje unutrašnjost čovjeka,
2. Nakon iskušavanja istinskog imana on postaje jači, dok se iman koji nije istinski gubi,
3. Istina i sreća počivaju na zbilji imana, a ne na njegovoj spoljašnjosti, dok se u teškoćama pokazuje vjernikovo strpljenje.
Iskušenje u lagodnosti i teškoći
Božija iskušenja mogu biti različita, ponekad kroz teškoće i nevolje, a ponekad kroz lagodnosti i udobnosti života. Dakle, iskušenja su postojano načelo, a ono što se mijenja su vrste iskušenja u odnosu na svakog čovjeka pojedinačno. Dakle, nije istina da iskušenja uvijek dolaze u vidu teškoća i nevolja.
Trebamo imati na umu da teškoća koja se događa nekom čovjeku nije samo iskušenje za njega, već i za onu osobu koja ima mogućnost pomoći nevoljniku da se izbavi.
Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Svaki od vas dužan je izvući iz nevolje onog drugog.”
Dakle, odnos je uzajaman, jer i bogatstvo može biti iskušenje za njegovog vlasnika, da se vidi hoće li nevoljnika njime pomoći ili neće. Za siromaha iskušenje je hoće li zavidjeti bogatašu ili neće, da li je spreman svoju čast prodati za novac? Da li će braniti svoja prava u trenutku kada se događa nasilje njemu i drugima?
Prema tome, svaka nevolja ili blagostanje može u vidu iskušenja obuhvatiti na desetine, stotine ili hiljade osoba, ali svakog iz nekog drugog ugla.
Značenje Božije volje i htijenja
Kada se govori o Božijoj volji i htijenju, to nije u značenju prisile, već to znači da čovjekova volja, trud i misao utiču na njegovu sudbinu ili drugim riječima, Bog je čovjeku osigurao sve što je potrebo za njegovu sreću, a isto tako i za nesreću. Hoće li čovjek u konačnici biti sretan ili nesretan, to ovisi o njemu samom i to je Božiji zakon u stvaranju čovjeka.
Vezano za vlastite teškoće i teškoće drugih, treba uraditi dvije stvari istovremen:
Prvo, čovjek sam treba vidjeti i analizirati zbog čega mu se neka teškoća i nevolja dogodila, ali ne u značenju da se žali na Boga i Njegovo stvaranje. Drugo, treba u granicama svojih mogućnosti, sasvim racionalno, poraditi na uklanjanju teškoća.
Prema tome, tužni smo zbog teškoća i sretni što možemo strpljenjem i ustrajnošću raditi na njihovom uklanjanju i na taj način sami sebe s nižeg uzdići na viši stepen. Možemo to usporediti s sportašem koji podiže utege, s jedne strane podnosi teškoću podizanja tereta, a s druge strane je sretan što napreduje i što je sve bliži tituli šampiona.
Od Uzvišenog Boga molim uspjeh u rješavanju društvenih problema, a posebno vjernika.
prof. Akbar Eydi