Sellam!
Ja imam dva pitanja koja me muce odredjeni period. Jako sam mlada osoba, ali ne mogu da prestanem razmisljati o smrti. Razmisljam svake sekunde o tome i dosta puta placem od straha. Pomalo mi to postaje problem, jer zbog tog razmisljanja nisam u stanju da budem radosna ili da radim neke dobre i korisne stvari. Zanima me da li je to mozda neki sihir napravljen, da li su dzini ili kako da to sprijecim i zaustavim?
Drugo pitanje je… da li je insan zarobljen u kaburu kada umre tj. da li je svjestan da se nalazi u tako malom prostoru i da ne moze izaci naravno jer je mrtav ili covjek ne bude tu vec u berzahu? Mnogo me strah toga. Znam da nije dozvoljeno kremiranje ili nesto slicno, ali iskreno strah me je i da budem pod zemljom i da sam svjesna toga. Da vas Allah nagradi i podari vam svako dobro i na ovom i na ahiretu.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum,
Prije svega, zahvaljujem se što ste svoje strahove podijelili sa mnom.
Smrt je za mnoge ljude još uvijek skrivena zbilja i užasavaju se same pomisli na nju. Većina ljudi se boji smrti i ne smatra je dobrodošlom. Ukoliko pažljivo pogledamo, vidjet ćemo da su i smrt i rađanje napuštanje jednog i prelazak u drugi svijet. U jednoj islamskoj predaji se kaže da je smrt napuštanje prolaznog i odlazak u vječni svijet. Dakle, smrt je – kao i rođenje – napuštanje ograničenog svijeta i dolazak u neograničeni i vječni svijet. Također, u jednoj drugoj islamskoj predaji se kaže: “Vi se bojite smrti jer je ne poznate.” Dakle, sama smrt nije strašna, već ljudi zbog neznanja imaju strah od nje ili pak stoga što ne rade za svoje dobrobiti Budućeg svijeta već su utonuli u grijeh, nasilje i nezahvalnost. Primjerice, možemo zamisliti majku i oca koji se boje rođenja svog djeteta jer znaju da su prije njegova rođenja griješili, mada to naravno ne znači nužno da će se dijete roditi oštećeno. Ipak, rođenje djeteta koje je oštećeno zbog majčinog i očevog konzumiranja alkohola nije ugodno.
Za čovjeka koji ispunjava svoje dužnosti je smrt poput napuštanja zatvora, pa se u jednoj predaji kaže da je smrt za vjernika milost ili se na drugom mjestu kaže da je smrt poput mirisanja cvijeta. Da li mirisanje cvijeta ili spajanje sa vjerovjesnicima i Božijim ugodnicima te sjedanje za sofru punu Božiji blagodati može biti povod za strah? Uzvišeni Bog kaže: “U Džennetu sam za vjernike pripremio blagodati koje oči njihove vidjele nisu niti uši čule”, dakle poručuje nam se da ljepote i užitke koji čekaju vjernike ni oni sami ne mogu zamisliti, jer su te ljepote iznad njihove predodžbe.
Prisutnost kod Boga kao domaćina je velika čast i užitak, a nikako povod za strah. Znamo da je naš domaćin nakon smrti Uzvišeni Bog, koji je hazreti Davudu poručio: “O Davude, kada bi znali griješni robovi Moji koliko ih volim, izgorjeli bi od te ljubavi.” Dakle, Milostivi Bog naš je domaćin nakon smrti, pa stoga nema straha od Uzvišenog Boga i u konačnici smrt je samo milost.
Časni Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Meni je smrt poput ispijanja svježeg napitka koji žedan čovjek pije u vrelim danima.” Časni Poslanik, s.a.v.a., poslan je od Boga da pozove ljude u goste kod Boga. Poslanik je došao da nas prevede preko mosta koji spaja nas i Uzvišenog Boga. Baš se u islamskim predajama smrt i kabur spominju u značenju mosta, dakle mi se bojimo sami preći preko njega, pa je Uzvišeni Bog poslao svoje vjerovjesnike da nas prevedu.
Trebamo taj umišljeni strah odbaciti i baš poput našeg časnog Poslanika, s.a.v.a., zavoljeti smrt.
Naravno, postavlja se pitanje na koji način se možemo riješiti straha od smrti. To možemo učiniti na pridržavajući se određenih stvari, kao što su sljedeće:
1. Slušanje Božijih naredbi
Djelovanje po Božijim naredbama i napuštanje grijeha jačaju čovjeka i uklanjaju strah od smrti. U islamskim predajama se kaže da će kabur, kada vjernik bude položen u njega, da mu se obrati riječima: “Dobrodošao! Tako mi Boga, kada si hodao oko mene volio sam te, a šta reći sada kada si se smjestio unutar mene.” Potom se kabur proširuje i otvara vrata Dženneta da bi čovjek vidio svoje mjesto u njemu. U tom trenutku čovjek lijepa lica i stasa kojeg nikada do sada vidio nije izlazi iz kabura, a on upita: “O čovječe, ljepšeg od tebe nisam vidio, ko si ti?” On će kazati: “Ja sam tvoje vjerovanje i tvoja dobra djela.” Potom će njegov ruh biti smješten u Džennet, na mjesto koje je prethodno vidio i bit će mu rečeno: “Mirno spavaj”, potom će na njegovo tijelo zapuhati vjetar ugodnog mirisa čiji užitak i prijatan miris će ostati do Sudnjeg dana.
2. Rodbinske veze
Hazreti Džafer Sadik kaže: “Ko želi da mu Uzvišeni Bog olakša agoniju smrti treba održavati rodbinske veze i činiti dobročinstvo svojim roditeljima, pa ukoliko učini tako predsmrtna agonija bit će mu lahka. Vjernik treba da se trudi da otkloni teškoće svojih bližnjih i rodbine, treba prema njima biti milostiv i ne prekidati odnose s njima.
3. Realno sagledavanje ovosvjetskih želja, a izbjegavanje nedostižnih želja koje čovjeka udaljavaju od stvarnog života
4. Sjećanje na smrt
Sjećanje na smrt i Budući svijet čovjeka podsjećaju da je ovosvjetski život privremen i da će njegov vječni život, koji započinje smrću, biti na Drugom svijetu. Sjećanje na smrt čovjeka udaljava od grijeha i činjenja nasilja, kako prema sebi tako i prema drugima. U islamskoj predaji se kaže: “Sjećanje na smrt umrtvljuje želje duše, siječe korijen zaborava i nemara, osnažuje srce Božijim obećanjem, razbija niske prohtjeve, gasi vatre pohlepe i Ovaj svijet u očima njegova posmatrača čini malim.”
Časni Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Često se sjećajte smrti, jer će onom ko se mnogo sjeća smrti Uzvišeni Bog oživjeti srce i olakšati smrt.”
5. Podsjećanje na džennetske blagodati
Uzvišeni Bog u mnogim kur'anskim ajetima pobrojao je džennetske blagodati i opisao položaj vjernika u njemu. Spominjanje džennetskih blagodati i njihovo traženje od Uzvišenog Boga povećava čovjekovu želju za Džennetom i njegovim neograničenim blagodatima. U jednoj predaji se kaže: “Obradujete i uveselite svoju dušu džennetskim blagodatima da bi smrt smatrali prijateljem, a život neprijateljem.”
Spominjanje i podsjećanje na džennetske blagodati, uz to što čovjeka potiče na spoznaju džennetskih istina i Budućeg svijeta, ujedno uklanja i strah od smrti.
Vezano za kabur
Kabur je mjesto polaganja našeg tijela nakon smrti, dok duša pripada nematerijalnom svijetu. U samom trenutku smrt, bilo da nas ukopaju ili ne, bilo da – ne daj Bože – zapale naše tijelo, naša duša će u svakom slučaju zakoračiti u novi, nematerijalni svijet. Nema nikakve razlike je li naš kabur velik koliko zemlja i nebo ili veličine našeg tijela, jer duša je ta koja će se susresti, ako Bog da, sa beskrajnim Džennetom i beskonačnim božanskim blagodatima. Kod nevjernika i grješnika isti je slučaj, duša je ta koja će se suočiti sa teškoćama nakon smrti, stoga nas suženost ili tjesnoća kabura ne treba zabrinjavati u fizčkom smislu.
Trebamo se čuvati šejtanskih prevara i svojih djela da ne bi, ne daj Bože, izabrali put grijeha i uprljanosti. Ukoliko smo griješili ili počinili grijeh trebamo znati da onaj kome podnosimo račun jeste Milostivi i Samilosni Bog, i da su bez obzira na brojnost grijeha Njegova milost i oprost veći. Prema tome, ne trebamo gubiti nadu u Njegovu milost jer u časnom Kur'anu Gospodar se obraća grješnim robovima na sljedeći način:
قُلْ يَا عِبَادِيَ الَّذِينَ أَسْرَفُوا عَلَى أَنفُسِهِمْ لَا تَقْنَطُوا مِن رَّحْمَةِ اللَّهِ إِنَّ اللَّهَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ جَمِيعًا إِنَّهُ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ
Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno,grijehe oprostiti“ (Az-Zumer, 53)
Dakle, šejtan je taj koji nas plaši do te mjere da izgubimo nadu u Božiju milost, ali mi trebamo biti ustrajni i uz ispravljanje naših misli i predodžbi o vjerskim pitanjima truditi se da ne upadamo u šejtanove zamke.
Neka Uzvišeni Bog kabure svih nas učini najljepšom kućom, a Budući svijet najboljim mjestom boravka i svima nam podari sretan kraj! Mi se iskreno uzdamo u Njegovu milost i oprost.
Prof. Šahrijar Sulejmani