Predaje o značaju Ramazanskog Bajrama
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog Svevišnji obilno daje dobro u četiri noći: noći Kurban-bajrama i Ramazanskog bajrama…“[1]
U djelu El-Kafi prenosi Džabir od Imama Bakira, mir s njim: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., se okrenuo ljudima i rekao: ‘O ljudi, kada se pojavi mlađak mjeseca Ramazana budu okovani buntovni šejtani; …a kada se pojavi mlađak mjeseca Ševala vjernici budu pozvani: Požurite svojim nagradama pa ovo je Dan nagrade!'“ Potom je Ebu Džafer (Imam Bakir), mir s njim, rekao: „Tako mi Onoga u Čijoj je moći moja duša, to nije nagrada u zlatnicima i srebrenjacima.“[2]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko u noći uoči Ramazanskog bajrama klanja dva rekata, učeći na prvom Fatihu i Kul huvallahu hiljadu puta, a na drugom Fatihu i Kul huvallahu jedanput, Bog Svevišnji će mu dati sve šta on od Njega bude zatražio.“[3]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko provede noć uoči Ramazanskog bajrama u moljenju njegovo srce neće umrijeti na dan kada će srca umirati.“[4]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko provede u namazu dvije noći uoči dvaju bajrama, nadajući se Božijoj milosti, njegovo srce neće umrijeti na dan kada će srca umirati.“[5]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Došao sam u Medinu kada su njeni stanovnici imali u razdoblju džahilijjeta dva dana kada su se zabavljali, pa vam je Bog njih zamijenio sigurno boljim od njih: danom Ramazanskog bajrama i danom Kurban-bajrama.“[6]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Meleki na Bajram stoje na početku puteva i govore: ‘Požurite Gospodaru Dobrostivom! On obilno dariva i oprašta velike grijehe.'“[7]
U djelu Es-Sunenu-l-kubra se prenosi od Amra ibn Avfa el-Muznija: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je bio upitan o riječima Svevišnjeg: Postići će šta želi onaj koji se očisti i spomene ime Gospodara svoga pa namaz obavi, pa je odgovorio: ‘To je zekatu-l-fitr.'“[8]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Post čovjekov će ostati viseći između Nebesa i Zemlje sve dok se ne bude udijelio zekatu-l-fitr.“[9]
U djelu Šu‘abu-l-iman se prenosi od Ibn Omera: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je izlazio na mjesto klanjanja oba bajrama glasno izgovarajući: ‘La ilahe illallah!’ i ‘Allahu ekber!'“[10]
Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 3, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković
[1] Kenzu-l-‘ummal, sv. 12, str. 322, predaja 35215.
[2] El-Kafi, sv. 4, str. 67, predaja 6.
[3] Tehzibu-l-ahkam, sv. 3, str. 71, predaja 228.
[4] Sevabu-l-a‘mal, str. 101, predaja 1.
[5] Sunenu Ibn Madže, sv. 1, str. 567, predaja 1782.
[6] Kenzu-l-‘ummal, sv. 8, str. 547, predaja 24102.
[7] Mustedreku-l-vesail, sv. 6, str. 154, predaja 6678.
[8] El-‘Ala, 14 i 15; Es-Sunenu-l-kubra, sv. 4, str. 268, predaja 7668.
[9] Tarihu Bagdad, sv. 9, str. 121, predaja 4735.
[10] Šu‘abu-l-iman, sv. 3, str. 342, predaja 3714.