Ispričavanje
Čuvanje od onoga zbog čega se mora ispričavati
Misbahuš-šeri‘ah: “Rekao je Poslanik, s.a.v.a.: ‘Čuvaj se onoga zbog čega se moraš ispričavati, jer je u tome skriven širk.”[1]
Imam Husejn, mir s njim: “Čuvaj se onoga zbog čega se moraš ispričavati, jer vjernik ne griješi niti se ispričava, a licemjer svaki dan griješi i traži ispriku.”[2]
Imam Sadik, mir s njim: “Vjerniku ne dolikuje da se ponižava.” Rekoh: “Čime ponižava sebe?” Reče: “Time što učini nešto zbog čega se mora ispričavati.”[3]
Podsticaj na prihvatanje isprike
Poslanik, s.a.v.a.: “Ko ne prihvati ispriku, bilo da je ona utemeljena ili nije, neće biti kod mene pored izvora Havda na Sudnjem danu.”[4]
Imam Ali, mir s njim: “Prihvati ispriku svoga brata, a ako je ne bude imao, izmisli je sam.”[5]
Imam Ali, mir s njim: “Najrazboritiji ljudi su oni koji najviše prihvataju ispriku.”[6]
Imam Zejnul-Abidin, mir s njim: “Ako te čovjek uvrijedi sa tvoje desne strane, zatim pređe na lijevu stranu pa ti se ispriča, prihvati mu ispriku.”[7]
Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mjera mudrosti 3, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., preveo sa arapskog: Ertan Basarik
[1] Misbahu-š-šeri‘ah, 403.
[2] Tuhafu-l-‘ukul, 248.
[3] Miškatu-l-envar, 50.
[4] Kenzu-l-‘ummal, 7032.
[5] El-Bihar, 74/165/29.
[6] Gureru-l-hikem, 2988.
[7] El-Bihar, 78/131/34.