Uzimanje u najam

Uzimanje u najam

Zar oni da raspolažu milošću Gospodara tvoga? Mi im dajemo opskrbu njihovu na Ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.[1]
“O oče moj”, reče jedna od njih, “uzmi ga u najam, najbolje da unajmiš snažna i pouzdana.”[2]

Imam Ali, mir s njim: “Uzvišeni Gospodar riječima: Mi im dajemo opskrbu njihovu na Ovom svijetu – obznanjuje nam da je jedan od načina sticanja opskrbe za ljude unajmljivanje jer je Svojom mudrošću učinio različitim njihove zanose, želje i sva druga stanja. Ovim je uspostavio opskrbu za stvorenja, jer jedan čovjek uzima u najam drugoga. A da je čovjek prinuđen da sam sebi uradi npr. posao zidara, stolara, ili bilo koji drugi posao od mnoštva zanimanja, ne bi se obavili ni održali poslovi Ovoga svijeta, niti bi to bilo moguće. Takvo šta je sigurno nemoguće. Međutim, Gospodar je tačno uredio poslove tako što je učinio htijenja različitim i da se želje svakog čovjeka ispune tako što će jedni za druge raditi, da bi se tako okoristili jedni drugima u svojoj opskrbi onako kako to iziskuje dobrobit njihovih osobenih stanja i položaja.”[3]

Pokuđenost iznajmljivanja sebe

Ammar Es-Sabati: “Rekao sam Imam Sadiku, mir s njim: ‘Može li čovjek koji se bavi trgovinom da sebe iznajmi drugome, te da mu se daje onoliko koliko bi zarađivao da se sam bavi trgovinom?’ On reče: ‘Neka se ne iznajmljuje! Neka od Uzvišenoga Gospodara traži opskrbu i neka se prihvati trgovine! Ako se iznajmi drugome, uskratio je sebi opskrbu.’”[4]

Posredništvo u unajmljivanju

Muhammed ibn Muslim od Imama Bakira, mir s njim, ili Imama Sadika, mir s njim: “Imam je bio upitan o čovjeku koji je prihvatio posao, a neće ga raditi, već ga je prepustio drugome, s tim da od njega uzima dobit. Rekao je: ‘Nije u pravu, osim ako lično uradi dio posla.’”[5]

Nepravda prema najamniku

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Onome ko uskrati nadnicu radniku, Allah će poništiti djelo i zabranit će mu miris Dženneta koji se širi na udaljenosti od pet stotina godina putovanja.”[6]
Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Umanjivanje nadnice najamniku ubraja se u velike grijehe.”[7]

Određivanje nadnice i način njenog isplaćivanja

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Dajte nadnicu radniku prije nego što mu se znoj osuši i upoznajte ga sa njegovom nadnicom dok radi!”[8]
Imam Ali, mir s njim: “Zabranio je (Božiji Poslanik, s.a.v.a.) da se unajmi nadničar dok se ne odredi kolika je njegova nadnica.”[9]

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mjera mudrosti 1, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., preveo sa arapskog: Amar Imamović

[1] Ez-Zuhruf, 32.

[2] El-Kasas, 26.

[3] Vesailu-š-ši‘a, 13/244/3.

[4] El-Kafi, 5/90/3.

[5] Isto, 5/273/1.

[6] Emali-s-Saduk, 1/347.

[7] El-Bihar, 103/170/27.

[8] Kenzu-l-‘ummal, 9126; El-Mu‘džemu-s-sagir, 34.

[9] El-Fekih, 4/10/4968.