Nesreća
Imam Hasan, mir s njim: “Nesreće su ključevi nagrade.”[1]
Imam Ali, mir s njim, kada je upitan u vezi sa najvećom nesrećom: “Nesreća u vjeri.”[2]
Imam Ali, mir s njim: “Najveća nesreća i zlo jeste strasna zaljubljenost u Dunjaluk.”[3]
Imam Ali, mir s njim: “Najveća nesreća je neznanje.”[4]
Imam Sadik, mir s njim, čovjeku koji je bio veoma nestrpljiv nakon smrti svoga sina: “Čovječe, nestrpljiv si u maloj nesreći a nemaran si prema velikoj nesreći! Da si spreman za mjesto gdje ti je sin otišao, nikada ne bi pokazao takvu potištenost. Veća je nesreća to što nisi spreman za taj dan od nesreće gubitka sina.”[5]
Podsjećanje na povratak Allahu (istirdžā‘)[6], u času nesreće
Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!”[7]
Imam Sadik, mir s njim: “Svako ko u vrijeme nesreće bude nadahnut pa kaže riječi istirdža‘a, za njega je Džennet osiguran.”[8]
Ponašanje unesrećenog
Poslanik, s.a.v.a.: “Kukanje je običaj neznaboštva.”[9]
Poslanik, s.a.v.a.: “Skrivanje nesreće, bolesti i vlastitog udjeljivanja milostinje spada u riznice dobrote.”[10]
Aiša: “Kada je umro Ibrahim, Poslanik, s.a.v.a., toliko je plakao da su mu suze nakvasile bradu. Tada mu rekoše: ‘O Poslaniče, zabranjuješ plač, a sam plačeš?’ On im reče: ‘Ovo nije plač, ovo je milost, a ko se ne smiluje, neće mu se ni smilovati.’”[11]
Ebu Hurejre: “Umro je neko iz porodice Poslanikove. Žene su se iskupile i počele plakati. Ustade Omer, zabrani im da plaču i rastjera ih. Poslanik, s.a.v.a., reče: ‘Pusti ih Omere! Oko lije suze, srce je ojađeno, a nesreća je skorašnja.’”[12]
Imam Ali, mir s njim, od Poslanika, s.a.v.a.: “Dva glasa su prokleta, mrska Allahu: kukanje prilikom nesreće i glas u blagodati; dakle naricanje i pjevanje.”[13]
Poslanik, s.a.v.a.: “Ko se prođe Ovoga svijeta, nesreće su za njega lahke.”[14]
Poslanik, s.a.v.a.: “Koga snađe velika nesreća, neka se sjeti nesreće koju ima mojom smrću – to će mu olakšati stanje.”[15]
Imam Ali, mir s njim: “Puno se sjećajte smrti, dana kada budete izlazili iz mezara i dana kada budete stajali pred Allahom Svevišnjim, to će vam olakšati nesreće.”[16]
Imam Sadik, mir s njim, govorio bi prilikom nesreće: “Hvala neka je Allahu što mi nije učinio nesreću u vjeri, i neka je hvala Allahu, Koji, da je htio, učinio bi mi nesreću većom nego što je bila, i neka je zahvala Allahu na onome što je želio da bude i što se desilo.”[17]
Imam Sadik, mir s njim: “Kada čovjek umre, Uzvišeni Allah pošalje meleka najžalosnijem članu njegove porodice da bi mu svojom rukom prešao preko srca kako bi zaboravio bol i tugu. Da nije toga, svijet se ne bi unapređivao.”[18]
Imam Sadik, mir s njim: “Ko se obraduje nesreći koja zadesi njegovog brata, neće napustiti Ovaj svijet a da i njega ne pogodi nesreća.”[19]
Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mjera mudrosti 3, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., preveo sa arapskog: Ertan Basarik
[1] A‘lamu-d-din, 297.
[2] Emali-s-Saduk, 323/4.
[3] Gureru-l-hikem, 3081.
[4] Isto, 2844.
[5] ‘Ujunu ahbari-r-Rida, 2/5/10.
[6] Izgovaranje riječi: Inna lillahi ve inna ilejhi radži‘un, tj: Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.
[7] El-Bekare, 155-156.
[8] Sevabu-l-a‘mal, 235/2.
[9] El-Bihar, 82/103/50.
[10] Isto, 82/103/50.
[11] Emali-t-Tusi, 388/850.
[12] Sunenu-n-Nesai, 4/19.
[13] De‘aimu-l-islam, 1/227.
[14] Kenzu-l-fevaidi lil-Keradžeki, 2/163.
[15] El-Bihar, 82/84/26.
[16] El-Hisal, 616/10.
[17] El-Bihar, 78/268/183.
[18] El-Kafi, 3/227/201.
[19] El-Kafi, 3/359/1.