Usamljenost

Ali ibn Mahan prenio je od Sarradža, koga je liječio Imam Rida – mir neka je na nj – od Džafera ibn Daylama, od Ibrahima ibn Abd al-Hamida, od Al-Halabija, koji je rekao:

“Obratio se čovjek Imamu Sadiku, mir neka je na nj: ‘Kada sam sam, usamljenost i nervoza me spopadnu, ali kada sam među ljudima, ne osje­ćam ništa od toga.’ Imam mu reče: ‘Stavi svoju ruku na srce i reci: U ime Allaha, u ime Allaha, u ime Allaha. Potom svojom rukom pređi preko srca i reci: Tražim utočište u Allahovoj moći, tražim utočište u Allahovoj snazi, tražim utočište u Allahovoj nadmoći, tražim utočište u Allahovoj uzvišenosti, tražim utočište u Allahovoj sili, tražim utočište kod Allahova Poslanika, tražim utočište u Allahovim imenima, od zla onoga što se bo­jim i od zla onoga što me plaši. Izgovori sve to sedam puta.’” Čovjek je rekao: “Učinio sam to i Allah je uklonio od mene nelagodu i usamljenost i zamijenio je smirenošću i sigurnošću.”

Izvor: Imam Džafer Es-Sadik, Mudrosti islamske medicine, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2004, preveo sa perzijskog: Ibrahim Avdić