Traženje nedostataka i sramoćenje drugih ljudi
Opasnosti na putu samoizgranje
Upozoravanje na traženje nedostataka
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: Dovoljno je čovjeku kao grijeh da udari na čast svoga brata muslimana.“[1]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „O skupino onih koji su postali muslimani svojim jezikom, a nisu postali muslimani svojim srcem, ne istražujte posrtaje muslimana! Onome ko bude istraživao posrtaje muslimana Bog će pratiti njegov posrtaj, a čiji posrtaj Bog bude pratio, taj će biti osramoćen.“[2]
Upozoravanje na sramoćenje nedostacima
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj ko osramoti svoga brata grijehom za koji se on pokajao neće umrijeti sve dok taj grijeh ne počini.“[3]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj koji razglasi neko razvratno djelo je kao onaj ko ga je počinio; ko osramoti vjernika bilo čime neće umrijeti sve dok to ne učini.“[4]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, Bog Svevišnji je ukrasio vjernika od veličine Svoje visosti i moći; onaj ko je njega odbacio ili mu riječ odbio, odbio je Bogu Svevišnjem.“[5]
Poticanje na skrivanje sramota
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko pokrije sramotu vjerniku kao da je oživio živu zakopanu djevojčicu.“[6]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „U Medini su živjeli neki ljudi s mahanama, koji su šutjeli o mahanama drugih ljudi pa je Bog učinio da ljudi šute o njihovim mahanama; oni su umrli nemajući mahana u očima ljudi. U Medini su živjeli neki ljudi bez mahana, koji su govorili o mahanama drugih ljudi pa je Bog pokazao njihove mahane po kojima su ostali poznati sve dok nisu umrli.“[7]
Pohvala onome koga njegova sramota odvrati od sramote ljudi
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Blago onome koga njegova sramota odvrati od sramote vjernika, braće njegove!“[8]
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onog ko mrzi strast svoju, a ne mrzi ljude Bog će zaštititi od straha na Dan stajanja.“[9]
Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 2, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković
[1] Tenbihu-l-havatir, sv. 2, str. 122.
[2] El-Kafi, sv. 2, str. 355, predaja 4.
[3] Tenbihu-l-havatir, sv. 1, str. 113.
[4] El-Kafi, sv. 2, str. 356, predaja 2.
[5] El-Emali li-t-Tusi, str. 306, predaja 614.
[6] Kenzu-l-‘ummal, sv. 3, str. 249, predaja 6388.
[7] El-Emali li-t-Tusi, str. 44, predaja 49.
[8] Biharu-l-envar, sv. 77, str. 126, predaja 32.
[9] Sevabu-l-a‘mal, str. 216, predaja 1.