Nesebičnost (isar)

Vrijednost nesebičnosti

وَ يُؤْثِرُونَ عَلَى أَنْفُسِهِمْ وَ لَوْ كَانَ بِهِمْ خَصَاصَةٌ وَ مَنْ يُوقَ شُحَّ نَفْسِهِ فَأُولَئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ.

... I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti.[1]

وَ يُطْعِمُونَ الطَّعَامَ عَلَى حُبِّهِ مِسْكِينًا وَ يَتِيمًا وَ أَسِيرًا * إِنَّمَا نُطْعِمُكُمْ لِوَجْهِ اللَّهِ لاَ نُرِيدُ مِنكُمْ جَزَاءً وَ لاَ شُكُورً

I nahranili su hranom – mada su je i sami željeli – siromaha, i siroče, i sužnja. „Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanje, ni zahvalnost ne tražimo![2]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Nesebičnost je ukras uzdržanosti od Ovog svijeta, a udjeljivanje postojećeg je ukras čvrstog uvjerenja.“[3]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Koji god čovjek bude imao strast prema nečemu pa to ostavi i da prednost drugome nad sobom, njemu će Bog oprostiti.“[4]

Govor o pojmu nesebičnost

Riječ isar dolazi od korijena esr i jezički znači „staviti nešto ispred“.

Pojam isar u Kur'anu Časnom i u Hadisu

 U islamskim izvorima riječ isar i njezine izvedenice se koriste u dva suprotna značenja: prvi put u značenju „pozitivnog davanja prednosti“, što se smatra najvećom i najčasnijom moralnom vrijednošću, kao što stoji u riječima Svevišnjeg:

وَ يُؤْثِرُونَ عَلَى أَنفُسِهِمْ وَ لَوْ كَانَ بِهِمْ خَصَاصَةٌ

…I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno…[5]

A drugi put u značenju „negativnog davanja prednosti“, kao u riječima Svevišnjeg:

بَلْ تُؤْثِرُونَ الْحَيَوةَ الدُّنْيَا * وَ الْآخِرَةُ خَيْرٌ وَ أَبْقَى

Ali, vi dajete prednost zemaljskom životu, a Drugi svijet je bolji i vječan je.[6]

Treba napomenuti da će u ovom dijelu rasprave biti objašnjeno pozitivno značenje termina isar u vidokrugu Kur'ana Časnog i Hadisa uzoritog.

1. Vrijednost nesebičnosti

Nesebičnost se ubraja u najizrazitije vrline i ljudske vrijednosti koje su Vođe sačuvane od grijeha (ma'sumun) opisali časnim opisima, kao što su najviša moralna svojstva, najviši stepeni dobročinstva, najviša razina vjerovanja i najljepši vid robovanja. U kulturi islamskog učenja i po njegovoj mjeri niko od ljudi ne zaslužuje nazive koji sadrže značenje vrijednosti, čovječnosti i velikodušnosti i nije ih dostojan, osim onaj kod kojeg je nesebičnost postala neodvojivi dio njegove naravi.

2. Plodovi nesebičnosti

Suprotno od materijalističkih pravaca i pozitivističkih struja, koji šire kulturu samoživosti, sebičnosti i samoobožavanja, u islamskom učenju gleda se na samoživost i sebičnost kao na osnovu iz koje proističu sva pojedinačna i društvena zla. Zato to učenje nastoji širenjem i poopćivanjem kulture nesebičnosti i pomaganja u korijenu suzbiti kulturu samoživosti i sebičnosti te potpuno ograničiti njezine razarajuće posljedice.

Ako ovo pitanje razmotrimo podrobnije i dublje, shvatićemo da islamsko učenje takvim svojim postupanjem uspjelo potpuno obuhvatiti čovjekovu urođenu uobraženost, zadržati je i usmjeriti pa s tim u vezi osigurati mu realne koristi i ono čemu on dugoročno teži. Čovjek koji živi nesebičnost i u praksi je provodi, on zapravo izgrađuje sebe, čini dobro sebi i osigurava svoje stalne istinske dobrobiti, ili kur'anskim riječima kazano:

إِنْ أَحْسَنتُمْ أَحْسَنتُمْ لِأَنفُسِكُمْ

Sve što činite – činite sebi...[7]

Najveći primjeri nesebičnosti

وَ مِنَ النَّاسِ مَن يَشْرِى نَفْسَهُ ابْتِغَاءَ مَرْضَاتِ اللَّهِ وَ اللَّهُ رَءُوفُم بِالْعِبَادِ

Ima ljudi koji se žrtvuju da bi Allaha umilostivili – a Allah je milostiv robovima Svojim.[8]

U djelu Tenbihu-l-havatir se prenosi od Aiše: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., se nije nikada zasitio tri dana uzastopno sve dok nije napustio Ovaj svijet, a da je htio, mogao se zasititi. Ali, on je davao prednost drugima nad samim sobom.“[9]

Imam Ali, mir s njim, je prenio: „Kada bi se borba rasplamsala i ljudi ustuknuli Poslanik, s.a.v.a., bi naprijed isturio članove svoje porodice i njima štitio svoje drugove od žestine sablji i kopalja. Tako su poginuli Ubejda ibn Haris na Dan Bedra, Hamza na Dan Uhuda i Džafer na Dan Mu'te.“[10]

U djelu Medžme‘u-l-bejan se prenosi od Ebu Tufejla: „Ali, mir s njim, je kupio jednu haljinu koja mu se dopala pa ju je poklonio na ime milostinje, rekavši: ‘Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., gdje govori: Onome ko dadne prednost drugom nad samim sobom, Bog će dati prednost nagradivši ga Džennetom na Dan stajanja.'“[11]

U djelu El-Emali Tusija se prenosi od Ebu Hurejra: „Vjerovjesniku, s.a.v.a., je došao neki čovjek i potužio mu se na glad. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je odaslao tu vijest u kuće svojih supruga pa su one odgovorile: ‘Mi imamo samo vode.’ Tad je Allahov Poslanik, s.a.v.a., upitao: ‘Ko će uzeti ovog čovjeka ove noći’?

Hazreti Alija, mir s njime, je rekao: ‘Ja ću ga uzeti, o Allahov Poslaniče.’ Potom je otišao Fatimi, mir s njome, i upitao: ‘Šta imaš, o kćeri Allahova Poslanika?’ Ona je odgovorila: ‘Imam samo hrane za djevojčicu, ali mi dajemo prednost našem gostu.’

Hazreti Alija, mir s njime, je dodao: ‘O kćeri Muhammeda, uspavaj djevojčicu i ugasi lampu!’

Kad je hazreti Alija, mir s njime, ustao poranio je Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., i izvijestio ga o tome. Ubrzo je Bog svevišnji s Plemenitih Visina objavio: … i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti.“[12]

Rasprava o objavljivanju ajeta o nesebičnosti

وَ الَّذِينَ تَبَوَّءُوا الدَّارَ وَ الْإِيمَانَ مِنْ قَبْلِهِمْ يُحِبُّونَ مَنْ هَاجَرَ إِلَيْهِمْ وَ لَا يَجِدُونَ فِي صُدُورِهِمْ حَاجَةً مِمَّا أُوتُوا وَ يُؤْثِرُونَ عَلَى أَنْفُسِهِمْ وَ لَوْ كَانَ بِهِمْ خَصَاصَةٌ وَ مَنْ يُوقَ شُحَّ نَفْسِهِ فَأُولَئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ

I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lahkomosti, oni će sigurno uspjeti.[13]

U prenesenim predajama se navodi pet povoda u vezi s objavljivanjem 9. ajeta poglavlja El-Hašr, koje ovdje navodimo:

Prvi: Nesebičnost ensarija

Početak ajeta jasno pokazuje da će se u njemu govoriti o nesebičnosti ensarija jer ono čemu se smjera u riječima Svevišnjega: I oni koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili..., koje su nastavak ajeta koji im prethodi: I siromašnim muhadžirima… jesu muslimani Medine-munevvere koji su imenovani kao pomagači (ensarije). Oni su dali prednost u odnosu na sebe iseljenicima-prognanicima prilikom raspodjele ratne dobiti koju su muslimani stekli od pripadnika jevrejskog plemena Benu Nedira. Tim povodom je objavljen navedeni ajet kao pohvala i zasluženo priznanje.

Drugi: Nesebičnost hazreti Alija, mir s njim

Postoje brojne predaje u vezi s ovim ajetom koje svjedoče da su riječi Svevišnjega: ...I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno… objavljene u vezi sa hazreti Alijem, mir s njim.

Treći: Nesebičnost jednog ensarije

U zbirci Sahihu-l-Buhari se navodi da je gornji ajet objavljen o jednom od ensarija koji je ukazao gostoprimstvo gostu Allahova Poslanika, s.a.v.a., davši mu prednost nad sobom, svojom ženom i djecom.

Četvrti: Nesebičnost jednog od Vjerovjesnikovih, s.a.v.a., drugova

U zbirci Mustedrek Hakima se prenosi od Ibn Omera: „Jednom od drugova Allahova Poslanika, s.a.v.a., je poklonjena ovčija glava pa je rekao: ‘Uistinu moj brat taj i taj i njegova porodica imaju veću potrebu za ovim od mene!’ Ibn Omer kaže: ‘I poslao mu je pa su je oni slali jedan drugom tako da je obišla sedam kuća dok se nije opet vratila do prvoga. Tada je objavljeno:

…I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno...

Peti: Nesebičnost jedne skupine mučenika (šehida) Bitke na Uhudu

Pisac komentara (Kur'ana) Medžme‘u-l-bejan u vezi s povodom spuštanja predmetnog ajeta kaže slijedeće:

„Neki govore da je objavljeno o sedmerici koji su na Dan Uhuda bili žedni, pa je doneseno je vode dovoljno samo za jednoga. Jedan od njih je rekao: ‘Daj tome i tome!’ I tako je voda obišla svu sedmoricu, a da se nijedan od njih nije htio napiti. I Bog ih je pohvalio.“

Objašnjenje spomenutih povoda

Razmatranje spomenutih povoda objave ajeta o nesebičnosti vodi zaključku da se glavni povod koji je u saglasju s vidljivim kur'anskim značenjem i na koji upućuju predaje podudara s nesebičnošću ensarija prilikom raspodjele ratne dobiti koja je pripala muslimanima od pripadnika jevrejskog plemena Benu Nadir. Ensarije su svoj dio ustupili muhadžirima, stavljajući ih ispred sebe samih pa je objavljen ajet kojim su za tu nesebičnost pohvaljeni. Budući da su i predaje koje o tome govore u punom saglasju s vidljivim značenjem ajeta o nesebičnosti, većina komentatora priklanjaju se tom mišljenju i prihvataju ga.

U svjetlu predočenog, potrebno je napomenuti da predaje koje upućuju na ostale povode, koji su ranije navedeni, kraj ajeta o nesebičnosti primjenjuju na spomenute slučajeve. Ako se želi rečenica:...I više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno... primijeniti na određenog pojedinca, kao što je vidljivo iz jednog broja prethodnih predaja, onda je hazreti Ali, mir s njim, bez ikakve sumnje, „prvak nesebičnih“. Nema smetnje da kažemo da je sam Džibril primijenio kraj ajeta o nesebičnosti na sve slučajeve nesebičnosti Imama, mir s njim, te na ostale velike primjere nesebičnosti. Isto tako, možemo reći da je svrha objavljivanja ajeta u tim slučajevima njegovo obuhvaćanje i primjena posredstvom Džibrila, mir s njim.

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 2, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković