Iskušavanje ljudskih zajednica

U djelu Medžme‘u-l-bejan, u tumačenju El-Kelbija riječi Višnjeg: Reci: On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad vaših glava ili ispod vaših nogu ili da vas u stranke podijeli i učini da silu jedni drugih iskusite…,[1] stoji: „Kada je objavljen ovaj ajet, Vjerovjesnik, s.a.v.a., je ustao, uzeo abdest na propisani način, a potom je ustao i klanjao, klanjajući na propisani način. Onda je iskao od Boga Višnjeg da na njegovu zajednicu ne pošalje kaznu iznad njih ni ispod njihovih nogu niti da ih u stranke podijeli i da ne iskuse silu jedni od drugih!'“

Nakon toga je s plemenitih visina sišao Džebrail, mir s njim i rekao: ‘O Muhammede, zaista je Bog Višnji čuo tvoje riječi, i On će ih zaštititi od dva loša svojstva, a neće ih zaštititi od druga dva: On će ih zaštititi i neće protiv njih poslati kaznu iznad njih ili ispod njih, ali neće ih zaštiti od posljednja dva nedostatka.’

Tad je on, s.a.v.a., rekao: ‘O Džebraile, kako će moja zajednica opstati s njihovim međusobnim ubijanjem?’ Zatim je ustao i vratio se moljenju, pa je objavljeno: Elif-lam-mim. Misle li ljudi da neće biti kušani ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. Zatim je (El-Kelbi) rekao: ‘Kušnja na koju će biti stavljena zajednica poslije njezina Vjerovjesnika, neminovna je, kako bi se razaznao iskreni od lažljivca, jer Objava je prestala, a ostali su sablja i razilaženje u mišljenju, sve do Dana stajanja.'“[2]

Malobrojnost onih u ljudskim zajednicama koji su se uspjeli izbaviti

Kur'an:

قَالُوا لَئِن لَّمْ تَنتَهِ يَا نُوحُ لَتَكُونَنَّ مِنَ الْمَرْجُومِينَ ۝قَالَ رَبِّ إِنَّ قَوْمِى كَذَّبُونِ ۝فَافْتَحْ بَيْنِى وَبَيْنَهُمْ فَتْحًا وَنَجِّنِى وَمَن مَّعِىَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ ۝فَأَنجَيْنَاهُ وَمَن مَّعَهُ فِى الْفُلْكِ الْمَشْحُونِ ۝ثُمَّ أَغْرَقْنَا بَعْدُ الْبَاقِينَ ۝إِنَّ فِى ذَلِكَ لَآيَةً وَمَا كَانَ أَكْثَرُهُم مُّؤْمِنِينَ

Oni su rekli: „Ako ne prestaneš, o Nuhu, bićeš sigurno kamenovan!“ On reče: „Gospodaru moj, narod moj me u laž utjeruje, pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom izbavi!“ I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili, a ostale smo potopili. To je pouka, ali većina njih nisu vjernici.“[3]

Uzimanje pouke i opomena historije

Kur'an:

لَقَدْ كَانَ فِى قَصَصِهِمْ عِبْرَةٌ لِّأُولِى الْأَلْبَابِ مَا كَانَ حَدِيثًا يُفْتَرَى وَلَـكِن تَصْدِيقَ الَّذِى بَيْنَ يَدَيْهِ وَتَفْصِيلَ كُلِّ شَىْءٍ وَهُدًى وَرَحْمَةً لِّقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ

U kazivanjima o njima je pouka onima koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da je istinito ono što je prije njega objavljeno, i on je objašnjenje svega i putokaz i milost narodu koji vjeruje.[4]

Hadis:

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Uzimajte pouku, već su bile kazne i prije vas!“[5]

U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Salima ibn Abdullaha, koji je prenio od svoga oca, da je „Vjerovjesnik, s.a.v.a., kada je prošao pokraj Hidžra, rekao: ‘Ne ulazite u nastambe onih koji su nasilje činili, osim plačući, da i vas ne bi zadesilo ono što je njih zadesilo!’, a potom se pokrio svojim ogrtačem, ne silazeći s deve.“[6]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je, savjetujući Ibn Mesuda, rekao: „O sine Mesudov, prisjećaj se pokoljenja prošlih i vladara silnika koji su otišli, jer Bog Višnji kaže: I Adu i Semudu i stanovnicima Ressa i mnogim narodima između njih…“[7]

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 1, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković