Druga podjela riječi

Sinonimi (متراد ف) i različite riječi (متبايـن) 

Kada upoređujemo dvije ili više riječi, one ne izlaze iz dva sljedeća stanja:

a) Sve su skovane za jedno značenje i nazivaju se sinonimi. To se dešava kada nekoliko različitih riječi uporedo ukazuje na isto značenje. Takve su riječi asad, lejs, sab, koje u arapskom jeziku označavaju lava, ili riječi qitte i hirre, obje u značenju mačke. Slični primjeri se mogu naći i u drugim svjetskim jezicima. Prema tome, sinonimnost (ترادف) predstavlja “sudjelovanje nekoliko riječi u jednom značenju”.

b) Svaka riječ je skovana za sebi svojstveno značenje. Tako se riječ čovjek odnosi na biće koje posjeduje svijest i moć spoznaje, a riječ me­lek na biće koje je oslobođeno svakog oblika materije. Ovakvi primjeri su brojni, a ove riječi se nazivaju različite riječi. Prema tome, različitost (تباين) kod riječi predstavljaju “različite riječi sa različitim značenjima”.

Napomena:

Moguće je da značenja različitih riječi nekada budu potpuno ista ili bar u nekim sluča­jevima djelimično ista, naprimjer riječ sejf, u značenju mača, i riječ sârim, u značenju oštrog mača. Kao što vidimo, obje riječi su istog zna­čenja, s tim da je mač u jednoj od njih osoben po oštrini sječiva. S obzi­rom na ovu razliku, ove dvije riječi spadaju u grupu različitih riječi. Isti slučaj je i sa riječima insan – čovjek i natik – razumno biće, jer sve što je čovjek, također je i razumno biće, i obrnuto, sve što je razumno biće, tako­đer je i čovjek. Odnos koji vlada među ovim riječima je podudaran, ali i pored toga one spadaju u grupu različitih riječi, jer se sa stanovišta lingvističke tvorbe značenje riječi čovjek razlikuje od značenja riječi ra­zumno biće. Prema tome, riječi, upoređujući njihova značenja, su ili si­nonimi ili različite riječi.

Podjela različitih riječi

Različite riječi se dijele na tri vrste:

I. one koje su slične (مثلان)

II. disparatne (مخالفان)

III. opozicione (متقابلان)

Uvećavanjem broja različitih riječi umnožavaju se i značenja. Svaka riječ ima svojstveno značenje koje se razlikuje od drugih, kao što se značenje riječi čovjek razlikuje od značenja riječi razumno biće ili značenje riječi nebo od značenja riječi more. Pošto postoji više oblika razlikovanja zna­čenja, postoji i više oblika razlikovanja riječi, naravno uzimajući u obzir njihova značenja.

Argument ograničenosti podjele različitih riječi na tri oblika:

Kod riječi se ili uzima ili ne uzima u obzir njihovo sudjelovanje u jednoj zbilji. Ako se ovo sudjelovanje uzima u obzir, tada se nazivaju slični pojmovi, a ako se ne uzima u obzir i moguće je da one sudjeluju na jed­nom mjestu u isto vrijeme, tada se nazivaju disparatni pojmovi, a ako to nije moguće, tada se nazivaju opozicioni pojmovi.

Slične riječi (مثلان)

Slične riječi su dva pojma koji posjeduju jednu zajedničku zbilju, uzi­majući u obzir aspekt njihove združenosti, tj. istovjetnosti. Tako su imena Muhamed i Džafer slični pojmovi, koji predstavljaju dvije pot­puno različite osobe, uzimajući u obzir aspekt njihove združenosti u zna­čenju čovjek. Također, čovjek i konj su slični pojmovi sa stanovišta nji­hove združenosti po aspektu životinje. U slučaju kada se ne uzima u ob­zir njihova istovjetnost po nekom aspektu, onda se nazivaju diparatnim pojmovima.

Podjela sličnih riječi: 

a) Združenost sličnih riječi je nekada u vrsti (نوع) pa se nazivaju is­tovrsnim (متماثلان), kao što su riječi Muhamed i Džafer.

b) Nekada je združenost u rodu (جـنس) i tada se nazivaju srodni po­jmovi (متجانسان), kao što su riječi čovjek i konj.

c) Nekada je združenost u količini (كميت) i tada se nazivaju kvanita­tivni ili podudarni pojmovi (متساويان), takve riječi su one koje pripadaju mjerljivim stvarima.

d) Nekada je združenost u kakvoći i obliku (كيفيت و هـيئت) pa se tada nazivaju analogni pojmovi (متشابهان), kao što su dva trougla.

Napomena:

Razum jasno presuđuje da je nemoguće jedinstvo dva slična pojma po jednoj zbilji.

Objašnjenje upotrebe riječi “slično”

i. Nekada se govoreći o sličnosti (مثـل) uzima u obzir pojavni svi­jet, tj. vanjska zbilja. Zbog toga, kada se kaže da je jedinstvo sličnih po­jmova po jednoj zbilji nemoguće, misli se da u svijetu postojanja nije moguće naći dvije stvari koje su u svakom pogledu jednake, jer potpuna identičnost podrazumijeva nepostojanje osobenosti, dok razlikovanje po­drazumijeva postojanje osobenosti kod neke stvari, što je izdvaja od os­talih. S druge strane znamo da su osobenost i nepostojanje osobenosti oprečni jedno drugom, a jedinstvo oprečnih, tj. kontradiktornih pojmova nemoguće je sa stanovišta razuma. U ovom slučaju nemogućnost jedin­stva oprečnih pojmova nije svojstvena samo za njihovu bit, već se tako­đer odnosi i na njihove osobine.

ii. Nekada riječ meslan (مثلان) predstavlja dva pojma koji su iden­tični po jednom aspektu, tj. u isto vrijeme dok su različiti, po nečemu su i identični. Ovakvo viđenje pojma meslan stav je allame Muzafera po ovom pitanju. Ako bi se sličnost posmatrala kroz atribute a ne kroz bit stvari, moguće je njihovo jedinstvo na jednom mjestu, kao što je crna i slatka hurma. Oboje, i crno i slatko, su atributi, i zato što pripadaju kak­voći (atributima), moguć je njihov spoj na jednom mjestu.

iii. U slučaju da se pod sličnošću podrazumijevaju dvije stvari iste vrste (نوع), njihovo jedinstvo će također biti nemoguće, kako po biti, tako i po atributima. Razlog za ovo je isti onaj koji je autor prethodno naveo, jer je mišljenja da nema izuzetaka u nemogućnosti jedinstva dviju kontradikcija, kako po njihovoj biti, tako i po atributima. 

Disparatne riječi (متخالفان) 

Disparatnost (تخالـف), tj. različitost dviju riječi postoji u slučaju kada se postojeća distinkcija dvaju bića uzima u obzir. Naprimjer, distinkcija iz­među pojmova čovjek i konj, koji su združeni po aspektu životinje, uzevši u obzir njihovu razliku s aspekta predstavljanja zasebnih vrsta (نوع). Primjera za ovo je isuviše, npr. riječi zrak, voda, bjelina, crnoća, slatkoća itd.

Jedinstvo disparatnih pojmova

U slučaju da je distinkcija disparatnih pojmova po njihovoj biti, tj. u vanjskom svijetu, njihovo jedinstvo na jednom mjestu je nemoguće. Naprimjer, između Ibrahima i Džafera ili kamena i drveta itd. Međutim, ako je njihova disparatnost po atributima, u tom slučaju je njihovo jedin­stvo na jednom mjestu moguće, kao što je slučaj sa slatkoćom i crnilom u hurmi. Disparacija se nekad odnosi na “članove vrste”, kao što su Mu­hamed i Džafer, ali pod uvjetom da se pritom ne uzima u obzir njihova združenost u “vrsti”. Nekada se odnosi na vrste, kao što su čovjek i konj, ali također uvjetovano neuzimanjem u obzir njihove združenosti u “rodu”. Nekada se odnosi na rod, kao snijeg i pamuk, jer su oni združeni u rodu bjeline, ali da se ova njihova združenost ne uzima u obzir. Prema tome, nema problema da se dva ista bića iz različitih uglova posmatranja različito tretiraju. Naprimjer, nema problema da između pojmova Mu­hamed i Džafer u isto vrijeme vlada odnos disparatnosti, uzevši u obzir aspekt po kome predstavljaju dva različita člana jedne vrste, kao i odnos specifičan za slične pojmove uzevši u obzir aspekt njihove pripadnosti jed­noj vrsti.

Napomena:

Iz dosada rečenog postalo je jasno da disparatnost nije svojstvena samo slučajevima u kojima je moguće jedinstvo pojmova (اجتماع), već i u sluča­jevima kada jedinstvo nije moguće, npr. riječi pamuk i životinja, iako one nisu ni slični ni kontrarni pojmovi. Ovo su važne napomene na koje treba obratiti pažnju da se ne bi kasnije suočili sa problemima ter­minologije, bilo da je ona slična ili različita.

Opozicione riječi (متـقابلان)

Opozicioni pojmovi su ona dva pojma za koje je nemoguća združenost na jednom mjestu, posmatrano sa jednog aspekta i u jedno vrijeme. Takvi su pojmovi čovjek i ne čovjek, onaj koji vidi i slijepac, otac i di­jete, crno i bijelo itd.

Uvjeti navedeni u definiciji opozicije

Autor je u definiciji opozicije naveo tri uvjeta: “na jednom mjestu”, “u jedno vrijeme” i “s jednog stajališta”. Cijenjeni autor je ovim želio osvi­jetliti šta podrazumijeva pod opozicijom, a šta pod onim što je oprečno njoj. Prema tome, postojanje opozicionog odnosa nije uopće uvjetovano “nemogućnošću združenosti”, već je uvjetovano jednim ograničenim “izuzećem” (امتناع). Dakle, uvjet “jedinstva mjesta” je obuhvatio sluča­jeve kao što su bjelina papira i crnina tinte, čija je združenost u pojavnom svijetu nemoguća. Uvjet “posmatrano sa jednog aspekta” obuhvatio je slučajeve slične opoziciji oca i sina, čija je združenost moguća na jednom mjestu, ali posmatrano iz dva ugla. U isto vrijeme dok je otac sinu, čovjek je i sin druge osobe. Uvjet “jedinstva vremena” obuhvata sluča­jeve opozicije kao što su toplota i hladnoća. Tako je hladnoća tijela u jednom vremenu njegova toplota u drugom.

Podjela opozicionih pojmova prema odnosu koji vlada među značenjima

 Sama opozicija dijeli se na četiri oblika:

1. Opozicija oprečnih ili kontradiktornih pojmova (تقابل نقيضين)

Opozicija oprečnih pojmova, ili terminološki rečeno negacija i afirma­cija, odnosi se na dvije stvari od kojih jedna postoji a druga ne postoji, kao čovjek i ne čovjek, crno i necrno, osvijetljeno i neosvijetljeno. Pod pojmom nepostojanja u ovom slučaju podrazumijeva se nepostojanje opozicionog pojma postojećem.

2. Opozicija pojmova posjedovanja i neposjedovanja (مـلـكـه و عدم مـلـكـه)

Definicija opozicije posjedovanja i neposjedovanja glasi: “To su dvije stvari, postojeća i nepostojeća, čije je izuzeće (ارتـفاع) moguće, a združenost (اجتماع) nemoguća na mjestu koje nema kompetenciju posjedo­vanja tih stvari”.

Objašnjenje:

Sva bića ne posjeduju sve atribute, pa čak i ako se oni tiču savršenstva, kao što je znanje. Međutim, ovo neposjedovanje za njih ne predstavlja slabost, zato što to biće sa stanovišta razuma nije kompetentno posje­dovati taj atribut. Naprimjer, nikada se drvo ili ovca ne mogu kritikovati zbog neposjedovanja znanja, jer ne posjeduju potencijal niti kompetent­nost bivanja znalcem.

Neko može zamjeriti: “Vi ste rekli da je nemoguć spoj i izuzeće dviju kontradiktornosti sa stanovišta razuma, a mi smo našli slučaj koji opovr­gava vaš princip. Zid nije slijep niti ima vid. Drvo nije oženjeno, a ni neoženjeno.” Ova zamjerka nije na mjestu zato jer u nevedenim sluča­jevima ne postoji mogućnost kontradikcije pošto stvari navedene u primjerima nisu uopće dostojne posjedovanja navedenih osobina da bi se kontradikcija uopće razmatrala. Prema tome, postala je jasna razlika iz­među opozicije “oprečnih pojmova” i “posjedovanja i neposjedovanja”. Također, odavde postaje jasno da se opozicija posjedovanja i neposjedo­vanja odnosi na atribute, a ne na biti, jer je raprava o posjedovanju kom­petentosni atributa.

3. Opozicija suprotstavljenih pojmova (تـقابل ضدين)

Definicija opozicije suprotstavljenosti glasi: “To su dvije postojeće stvari koje su u opoziciji na mjestu na kojem ih obje nije moguće pojmiti, a poi­manje bilo koje od njih se ne oslanja na poimanje druge.” Naprimjer, vrućina nasuprot hladnoći, crnina nasuprot bjelini, strah naspram hrab­rosti i sl.

Uvjeti opozicione suprotstavljenosti

a) Zbog uvjeta da se suprotstavljeni pojmovi posmatraju po jednom mjestu jasno je da se uzimaju u obzir njihovi atributi, a ne bit.

b) Uvjetom “poimanje jednog nije uvjetovano poimanjem drugog” izuzeti su korelativni pojmovi (متضايـفان), o čemu će ubrzo biti riječi, jer bi u tom slučaju oni bili međusobno uvjetovani.

c) Uvjetom “dvije postojeće stvari” izuzeta je opozicija “opreč­nosti” i “posjedovanja i neposjedovanja”.

d) Uvjetom “da su u opoziciji na jednom mjestu” ukazano je na nji­hovu nemogućnost združenosti.

4. Opozicija korelativnih pojmova (متضايـفان)

Korelativni pojmovi su npr. otac i sin, posljedica i uzrok, Stvoritelj i stvoreno i sl. Posmatrajući same primjere, postat će jasno nekoliko stvari:

a) Percipiranje bilo kojeg od njih uvjetovano je percipiranjem drugog. Nije moguće predočiti očinstvo bez percipiranja poroda ili Stvoritelja bez stvorenog, kao što nije moguće ni obrnuto, percipiranje djeteta bez percipiranja oca ili stvorenog bez Stvoritelja.

b) Ista stvar sa jednog aspekta ne može biti predmet korelativnosti. Znači, jedna osoba ne može biti nekoj drugoj osobi i otac i sin. Međutim, ako je aspekt različit, nema nikakvih problema.

c) Izuzeće (ارتـفاع) obiju strana je moguće, tj. da biće ne bude ni gore niti dolje, kao što je biće Božije, ili kao što kamen niti je otac niti je sin i sl.

Primjedba:

Nije moguće da jedna stvar ne bude ni uzrok ni posljedica, a postojanje samo jednog odstupanja dokida pravilo.

Odgovor: Ova primjedba je rezultat osobenosti samo jednog posebnog slučaja, a ne kršenje definicije, tj. općenitog pravila. Postoje slični slu­čajevi u kojima se krše pravila, ali to kršenje ne utječe na definiciju, nego takve slučajeve nazivamo posebnim.

Na osnovu ovoga, definicija korelativnost glasi: “To su dva postojeća bića koja se percipiraju zajedno. Njihova združenost na jednom mjestu posmatrano sa istog aspekta je nemoguća, a izuzeće moguće”.

Izvor: Akbar Eydi, Islamska logika, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2004, preveo sa perzijskog: Amar Imamović