Čovjekova djela dio su njegove ličnosti

Svijet što nas okružuje čini jednu cjelinu koja je sastavljena iz mnoštva jedinki.

1) Sam čovjek, kao dio tog svijeta također je jedna cjelina sastavljena iz više dijelova. Dijelovi svake cjeline međusobno su povezani i utječu jedni na druge. Voda, primjera radi, uzrokuje klijanje zrna, iz kog se razvija biljka itd. Ovakav utjecaj svima je jasan.

Hafiz je u vezi s tim rekao: “Svijeća je htjela da otkrije tajnu skupine koja se sastala u tmini, ali, el-hamdu lillah, vatra je spržila jezik kojim je kanila to učiniti.” Dakle, zahvaljujući Božijem poretku, vatra je odigrala svoju, u ovom slučaju pozitivnu ulogu i zaštitila tajnu spomenute grupe.

2) Što se tiče padanja pod utjecaj i utjecanja na nešto, uvijek su dijelovi ti koji se povode za cjelinom. Sukladno tome, i čovjek potpada pod nečije utjecaje ali i utječe na druge.

3) Čovjekova djela dio su njegove ličnosti. Ako je čovjek takav da pada pod tuđi utjecaj i da može utjecati na druge, onda je i njegov ahlak takav da može biti pod tuđim utjecajem, ali može i utjecati na druge. Dio dijela cjeline i sam je dio te cjeline. Naprimjer, ako je grana dio drveta, a list dio grane, onda je i list dio drveta. Slijedeći ovu logiku, filozofi tvrde da pošto je čovjek dio cjeline, odnosno Univerzuma, a ahlak je dio čovjeka, možemo reći da je ahlak u određenoj vezi sa Univerzumom, tj. da ostvaruje određeni utjecaj na prirodu koja ga okružuje, a istovremeno i potpada pod njen utjecaj. Da li Kur'an prihvata ovakav stav?

Kur'an, naravno, podržava ovakav stav. Štaviše, upravo je Kur'an prvi ukazao na tu činjenicu: A da se pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili. Na drugom mjestu kaže se: …a Mi od vode sve živo stvaramo. Iz ovoga postaje jasno da ako čovjek ustraje na Pravom putu, stići će do potpunog blagostanja.

U Kur'anu se spominje da onima koji kažu:

إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ

“Allah nam je Gospodar”, pa poslije u tom ustraju, dolaze meleci: “Ne plašite se i ne budite tužni, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.

U suri Al Ma'ida, 65, 66. kaže se: A da su sljedbenici Knjige vjerovali i grijeha se čuvali, Mi bismo prešli preko ružnih postupaka njihovih i sigurno bismo ih uveli u džennetske bašče uživanja (na'im –blagodati kojima nema kraja). A da su se pridržavali Tevrata i Indžila i onoga što im je objavio Gospodar njihov, jeli bi (u obilju) i iznad sebe i ispod sebe (na svim stranama).

U Kur'anu postoji jedna stavka koja se nekima ne dopada. Naime, među ljudima postoji mišljenje po kome su građani privilegirani u odnosu na seljake. Prema Kur'anu, osnovna podjela među ljudima je po bogobojaznosti (taqwa), za razliku od marksista koji smatraju da je bilo kakva podjela među ljudima izlišna te da svi ljudi trebaju biti jednaki. Imam Homeini je na ovakav stav marksista odgovorio da je takva jednakost za životinje a ne za ljude.

Postavlja se pitanje da li se ovo obećavanje blagodati ljudima koji idu Pravim putem odnosi na cjelinu ili na jedinku. U Kur'anu se kaže: “Ko god uradi dobro djelo, bio on žensko ili muško a vjernik je, dat ćemo mu ugodan život.“

Dakle, Bog ne uskraćuje dobro onima koji čine dobro. Islam od nas ne traži da napustimo ovaj svijet jer on i jeste stvoren radi čovjeka. Čovjek može zaslužiti Ahiret i ako je ugodno živio na Ovom svijetu. Kada Kur'an od nas traži da budemo jaki, to ne znači da potpuno trebamo okrenuti glavu od Ovoga svijeta, već ojačati svoj ahlak.

Izvor: Akbar Eydi, Savršeni ahlak, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2004., preveo sa perzijskog: Amar Imamović