Montirana je vaša vjera, koju vam je izmislio i prve temelje udario Abdullah ibn Selul, a dobro znaš ko je on bio.
1 Odgovor
Dragi naš gospodine, zašto uvijek jednostrano sudite? I to kada Časni Kur'an jasno i glasno na sljedeći način opisuje odlike Božijih robova: Zato obraduj robove Moje koji riječi (s razumijevanjem) slušaju i slijede najbolju; oni su oni koje je Allah uputio i oni posjeduju elbab (suštinu znanja) (Zumer, 17-18).
U skladu sa ovim, kada Božiji robovi žele donijeti sud u vezi s nečim ili s nekim, ili žele odabrati put i metod, a pred njima se pruža više različitih mogućnosti, tj. postoji više metoda, puteva, stavova ili više različitih mišljenja, kao prvo, oni sve poslušaju sa razumijevanjem (istimâ‘). Nakon toga, Božiji robovi pomoću ispravnih i prihvatljivih mjerila analiziraju ono što su čuli. Na kraju, odabiru ono što je najbolje. Bude li čovjek koristio ove procese, on je Božiji rob, upućen od strane Boga i to je svakako pokazatelj da posjeduje znanje, tj. da zna razmišljati.
A vi, dragi gospodine, dobro bi bilo kao prvo da znate da je taj famozni gospodin imena Abdullah ibn Sebe’, a ne Abdullah ibn Selul, a kao drugo, također biste trebali znati da je na osnovu čvrstih povijesnih činjenica dokazano da je on izmišljena ličnost, da nije postojao, ali su ga izmislili ljudi sa zlim namjerama i podmetnuli naivnim ljudima na korištenje.
Uvaženi alim Allame Askeri u knjizi Abdullah ibn Sebe’ putem jasnih i očitih argumenata dokazuje da je ova ličnost izmišljena. Spomenute, neopozive argumente u navedenoj knjizi ponudio je na uvid svim razumnim ljudima svijeta.
Isto tako, dobro bi bilo za vas lično da se malo potrudite da pročitate nešto od priznatih hadiskih knjiga, koje su priredili veliki učenjaci, kako u budućnosti ne biste nasjedali i vjerovali svakakvim neutemeljenim pričama.
kako to hazreti Ali kaže: “Sve ono što treba doći – blizu je.” Pred nama se nalazi Sudnji dan. Svaki će čovjek pojedinačno biti prisutan na Danu velikoga Suda kada će Uzvišeni Allah, prema kur'anskom tekstu, kazati: Čitaj knjigu svoju dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati! (El-Isra, 14) Drugim riječima, kada budeš čitao svoja djela, misli i riječi moći ćeš kazati da li si se uspio smjestiti među Božije evlije i odabranike ili pak, ne dao Bog, među one druge. Nakon toga Časni Kur'an nastavlja: Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi dok poslanika ne pošaljemo ne kažnjavamo!
Dragi naš gospodine, u ovim ajetima skrasilo se pet važnih, temeljnih činjenica od kojih je svaka za sebe dovoljna da čovjeka natjera da razmišlja u sebi o sebi. A šta tek preostaje kada se svih pet uzme u obzir?
1. Sudnji dan je definitivan. Jednoga dana učinit će nas prisutnim na tome Sudu, da odgovaramo za svoje misli, ljubavi i mržnje, dobra i loša djela, moral i duševne osobine.
2. Toga dana sami ćemo biti presuditelji u vezi sa svojim govorom, slušanjem, vjerovanjem, odbijanjem i potvrđivanjem. Korist ili šteta temelji se na određenim mjerilima koja je uspostavio Svevišnji Bog.
3. Tragovi upućenosti ili lutanja koriste ili štete samom čovjeku i lično njemu se vraćaju; od toga niko drugi nema ni štete ni koristi.
4. Niko neće nositi ničiji teret grijeha.
5. Dok argument, tj. dokaz ne bude upotpunjen, dok prkos pojedinaca ne bude očit u odnosu na istinu i dok se kao takav ne dokaže, Bog neće kazniti.
Dakle, dragi naš gospodine, čemu vodi očito suprotstavljanje poukama i porukama ovih ajeta? Zašto da jedni druge optužujemo, zašto da jedni druge nazivamo nevjernicima, idolopoklonicima i različitim drugim imenima? A jasno je da dokaz koji će biti predstavljen protiv nas nisu slova i spisi, već djela, sama i sušta djelo. Dokaz tome je 7. ajet sure Tahrim gdje se kaže: O vi koji niste vjerovali, danas se ne pravdajte, zaista se kažnjavate za ono što ste radili. Drugim riječima, kazna koju dobijate nije ništa drugo do vaše djelo. Toga Dana svako će glasno povikati: Kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala! (Kehf, 49)
Nadamo se da će ovi svijetli ajeti prosvijetliti srca svih nas, pa da zahvaljujući tome ubuduće govorimo na temelju istraživanja i argumenata. I da ne brinemo za druge. Time što ćemo nekoga ili nešto zanijekati ili potvrditi mi u stvarnosti zaista ništa ne mijenjamo. Također, sud o drugima ne zavisi od nas, niti je to naš posao. Bog je Taj Koji sudi i presuđuje, a ne mi. Razum ukazuje da sve dok ne stignemo do potpune sigurnosti, i to na temelju sigurnih i realnih izvora, nemamo pravo suditi ni izricati sudove.
Nadam se da sve muslimane, bez obzira kojem mezhebu pripadali, štaviše, da sve ljude svijeta obuhvati neizmjerna Božija milost i da svi stignu do istinitog puta i upućenosti