Esselamu alejkum. Kako biste Vi, uvaženi profesore, objasnili i ocijenili sličnosti i razlike između šiizma i sufizma? Da li su korijeni sufizma u korijenima šiizma ili obrnuto, pošto je oboma glavna tačka Ehli-bejt?
1 Odgovor
Na početku bih rekao da je ovo isto pitanje postavio i uvaženi prof. Henri Corben Allami Tabatabaiju. Stoga ću citirati odgovor Allame Tabatabaija bez ikakvih promjena, a nakon toga dati kraće objašnjenje.
Allame kaže:
“Općenito, može se reći da postoji posebna veza između vjere (u značenju govora o Božanstvu i skrušenosti prema svijetu gajba) i tesavvufa. Zbog ove činjenice, vidimo da se u svim religijama svijeta, čak i među budistima i brahmanistima pojavljuje sklonost sufizmu.
Svaka skupina koja uzde stvaranja kao i dijelove postojećeg svijeta vidi na neki način u rukama uzvišenijeg metafizičkog svijeta, na osnovu toga se klanja pred Stvoriteljem kreacije. Jedan dio njih, s nadom u stizanje do tajni skrivenih iza zastora gajba, odlučuje se na veća zalaganja i samokontrolu, odričući se materijalnih i tjelesnih užitaka, prazneći svoj nefs od loših i životinjskih osobina, te oslobađajući se svega što nisu oni (tadžrid). Upravo ovo je tesavvuf, bez obzira što se u svakom religijskom pravcu naziva drugim imenom. Sasvim je prirodno da se ovaj metod i put pojavio i u islamu. Znatan broj ljudi, koji pripadaju kako Ehli sunnetu tako i Ehli tešejj'iu (šije) odabire ovaj pravac.
Treba biti jasno da put tesavvufa ne trebamo smatrati posebnim mezhebom. Ne kaže se da su sunijski mezhebi ašarije, mu'teziliti, sufije i dr. (a isto tako ni u šijskom mezhebu), već svaki islamski mezheb ima sufija i onih koji to nisu. Stvarna podjela puteva za stizanje do stvarnosti stvaranja, kojima pozivaju različiti mezhebi i različite vjere, kako smo već ukazali, može se sagledati na tri načina.
1. Formalni vjerski put. Ovaj put istinama poziva na jednostavan način.
2. Put racionalnih argumenata. Ovdje se zbilje objašnjavaju logikom fitreta, tj. kroz filozofska promišljanja.
3. Put pročišćavanja duše. Ovaj metod zastupa vjerska stremljenja koja se ogledaju upravo kroz irfan i tesavvuf.
Iz prijašnjih navoda je jasno da ne priznaju svi vjerski slojevi sve ove puteve. Međutim, naše izlaganje nema za cilj da se na pitanje osvrne kritički govoreći u korist ili nauštrb nekog mezheba ili puta, već nam je cilj nešto drugo.
U sufijskim tekstovima može se naćimnogo toga što se sa različitih aspekata slaže sa šijskim mezhebom. Jedna od tih tema je pitanja kutba. Sufije kažu da je u svakom vremenu neophodno postojanje jednog čovjeka koji je nosilac vilajeta i na kojeg se, kao takvog, oslanja kreacija. Ovaj autoritet kutba odgovara onome što se kod šija naziva Imam vremena. Sufije Ehli sunneta, s obzirom na ono čime raspolažu ne možemo terminološki nazvati šijama, ali postoji veliki broj tema šijskog mezheba koje prilagodili svojim metodama. Treba obratiti pažnju na činjenicu da se i pored velikog broja sufijskih tarikata svi, osim jednog, svojim lancem vraćaju na Alija Ibn Ebu Taliba, povezujući se na taj način sa njim.”
Objašnjenje:
Niti su sufije nastale od šiizma niti šije pripadaju sufijama. Ono što ih čini bliskim (sufije iz Ehli-sunneta) jesu objašnjenja i istine prenijete od imama Ehli-bejta, nekada u obliku dova, nekada u obliku odgovora na pitanja ili pak kao predaje za objašnjavanje stvarnosti. S obzirom da ta objašnjenja predstavljaju ispravno poimanje Božije knjige i Poslanikovog sunneta, i da im je izvor vahj, ono što je u njima rečeno odgovara stvarnosti.
Osobe koje su uz zalaganje i samokontrolu prešle put, susrele su se sa tim zbiljama. Kada se susretnu sa spomenutim dovama ili predajama i o njima razmisle, shvataju da su to stvarne zbilje do kojih su stigli tako što su se zalagali i radili na uređenju svoje duše, ostvarivši otkrovenja. Međutim, čovjekov nefs je veoma složeno stvorenje koje ima bezbrojna htijenja, a šejtan se sa svoje strane zakleo da će osim „muhlesa“ (pročišćenih) sve ljude zavesti, a Uzvišeni Gospodar samo svoje prave robove čuva od šejtanovih dometa. U suri Isra, u 65. ajetu se kaže: Ti zaista nećeš imati nikakve vlasti nad robovima mojim. Dakle, osim pročišćenih i posebnih Božijih robova, svi se nalazimo u šejtanovom dometu. Kada se slože sa jedne strane naš nefs, a sa druge naš zakleti neprijatelj – šejtan, onda je zavođenje više nego uspješno. Na taj način će veliki broj ljudi pod različitim ubjeđenjima gaziti mimo Pravog puta. Jedno od tih ubjeđenja jesu otkrovenja i stizanje do onostranih zbilja. Zato, kroz povijest vidimo veliki broj ljudi koji imaju šejtanske osobine i koji u ime vjere i stizanja do istine, s opravdanjem obaviještenosti o tajnama koje se nalaze s one strane zavjese, varaju ljude odvodeći ih s Pravog puta i izmišljajući nove termine i riječi.
Na temelju ove dvije činjenice, neke sufije (i šije i sunije) imaju neke termine i tvrdnje, koji ni u kom slučaju nisu prihvatljive niti u skladu s vjerom i istinom. Drugi su pak stigli do zbilja gajba i tajni drugog svijeta, što ima osnovu i u Kur'anu, i u Poslanikovom sunnetu, i u metodama imama Ehli-bejta. To bi se trebalo analizirati radi odvajanja istinitog i tačnog, od onoga što šejtan namiče.