Selam alejkum,
Svjedok sam prevare u vezi dvoje ljudi. Naime djevojka poprilično iskorištava svog dečka, a pored toga ima mnogo drugih. I u svemu tome ja sam bio taj koji je saznao cijelu priču. Oboje su mi prijatelji, ali mi je jako žao kako se ponašao tako prema njemu, a radi mu mnogo lošeg iza leđa. Pitanje je da li reći čovjeku šta se dešava, da li prešututi. Nekako se osjećam krivim što znam, ali ne bi volio stati između nekoga i na nečije osjećaje. Treba mi savjet iz vjerskog gledišta na prijatelja i na ovo što se dešava u novom svijetu.
1 Odgovor
Esselamu alejkum!
Ono što je vaša obaveza u vezi s vašim pitanjem jeste da vi koliko možete upozorite djevojku da je ono što radi neispravno, osim ako ste uvjereni da vaše riječi neće imati utjecaja na nju. Prije svega, vi nemate dužnost i nema potrebe da drugoj strani, u ovom slučaju momku, bilo što govorite, jer postoji mogućnost da tu ima stvari o kojima vi niste obaviješteni i vaše uplitanje moglo bi još više pogoršati stvari. Dakle, postojanje mogućnosti da je riječ o drugim stvarima o kojima vi niste obaviješteni dovoljan je razlog da se vaše uplitanje zabrani jer postoji mogućnost izazivanja još veće štete. S te strane vi nemate obavezu i ne treba da se miješate.
Načelno, ove stvari spadaju u privatnost i mi u njih ne treba da ulazimo. Ulazak u privatnost neke osobe za sobom povlači i spoznavanje nekih njezinih tajni i u konačnici društvene i porodične štete u vidu narušavanja prijateljstva i raspadanja porodica.
Prenosi se od Božijeg Poslanika, s. a. v. a., da je kazao: “O grupo koja je islam potvrdila jezikom dok joj iman nije ušao u srca, ne klevećite muslimane, i ne istražujte tuđe ružne osobine i tajne, jer onome ko istražuje tajne muslimana, Bog će istraživati njegove, a čije mane Bog istražuje objelodanit će ih, makar ovaj sjedio u kući.”
Ne treba pod raznim izgovorima da ulazimo u privatnost i otkrivamo nečije tajne. Taj posao uzrokuje nestanak sigurnosti u društvu i uništava društvene relacije. Ljudi gube povjerenje jedni u druge i raskidaju se prijateljstva. Usto je zadiranje u tuđu privatnost moralna bolest pod nazivom samozaboravnost, jer čovjek zaboravlja na svoje mane. To je jedna od najvećih bolesti duhovnog srca i moral koji Kur’an opisuje da za posljedicu ima zaborav na Boga, a zaborav na Boga otežava život na ovom svijetu. Načelno, posljedice uplitanja u tuđe stvari i privatnost jesu teškoće i problemi u vlastitom životu, a još teži grijeh je da grijeh neke osobe prenesemo drugoj i na taj način izazovemo povredu tuđeg dostojanstva i klevetanje. Ovaj je grijeh, zapravo, dvostruk, jedan je grijeh uplitanje u tuđi život, špijuniranje tuđih stanja i obavještavanje drugih o njima, a drugi grijeh je poigravanje s tuđim obrazom i dostojanstvom, širenje informacija o nemoralu i prenošenje tuđih grijeha.
Svaki put kada vidimo da Bog sakrije tuđe grijehe i pogreške i mi to treba da uradimo. Ako slučajno saznamo za nečije grijehe i pogreške, treba da ga pozovemo ka dobru i odvratimo od činjenja grijeha. To se u vjerskoj terminologiji naziva naređivanje dobra i odvraćanje od zla.
Načelo naređivanja dobra i odvraćanja od zla doista je vrijedno načelo u islamu, a govori da vjernici treba jedni druge da pozivaju dobru a odvraćaju od grijeha. Ovo je načelo iznimno važno i naglašeno u Kur’anu i islamskim predajama a u šerijatu spada u obaveznosti.
S vjerskog gledišta vjernici moraju jedni prema drugima osjećati odgovornost, pa tako suosjećati u boli i veseliti se u radosti.
Upravo zbog toga časni Poslanik, s. a. v. a., kaže: “Vjernici su u ljubavi i samilosti jedni prema drugima kao tijelo, pa kada boli jedan njezin dio, boli i ostale dijelove jer saosjećaju s njim!
Vjernici su u dobrim djelima pomagači, kao što časni Kur’an kaže:
وَتَعَاوَنُوا عَلَى الْبِرِّ وَالتَّقْوَىٰ ۖ وَلَا تَعَاوَنُوا عَلَى الْإِثْمِ وَالْعُدْوَانِ
Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; (Ma’ide, 2)
Iako ne tragaju za manama drugih i ne odaju ih, ipak se mogu međusobno opominjati i pozivati na činjenje dobra, pa tako časni Kur’an u opisu vjernika kaže:
وَالْمُؤْمِنُونَ وَالْمُؤْمِنَاتُ بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاءُ بَعْضٍ يَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنْكَرِ…
A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, (Tewba, 71)
Hvala na ukazanom povjerenju. Svako dobro.
prof. Šahrijar Sulejmani