Esselamu alejkum.
Htjela bih da pitam u vezi Poslanika Sulejmana i njegovog odnosa prema kraljici od Sabe i njenom narodu. Sokirala sam se kada sam vidjela ajete u kojima se samo zato jer su oni obozavali nesto mimo Allaha njima prijeti napadom. Nakon sto im je on poslao pozivnicu (koja izgleda ni primarno nije bila miroljubiva jer su razmisljali o odbrani) a oni uzvratili poklonima, vidi se da prijeti da ce vojskom krenuti na njih. Ovo se ne slaze sa nekim drugim ajetima u kojima se Poslaniku nalaze samo da dostavi, ali ako ljudi ne prihvataju on nema dozvolu da ih fizicki napada. Pogotovo ako ti ljudi sami ne napadaju poslanika i nisu nasilni. Ovo mi je jako tesko progutati s obzirom da se radi o poslaniku koji je bio i vladar, i djeluje mi jako nasilno da ili ce ljudi prihvatiti ono u sto ih poziva ili ce ih napasti. Neki tumace da ih je mislio samo istjerati iz njihovog grada, ali i dalje je to nasilje. Cak i ako je ona na kraju prihvatila islam, i dalje je problem sto im se prijetilo prije toga. Molim vas da li ima neko razjasnjenje za ovo, po mogucnosti iz Kur'ana. Hvala unaprijed
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!
Esselamu alejkum!
Molim vas, obratite pažnju na nekoliko načela kako biste dobili odgovor na svoje pitanje.
Filozofija stvaranja hazreti Adema
Uzvišeni Bog je stvorio čovjeka da bude Njegov namjesnik na Zemlji ili, drugim riječima, da stigne do položaja očitovanja Božijih imena i svojstava poput znanja, milosti, snage, ljepote, ali, naravno, u svom ograničenom obliku.
Pokornost Bogu je put stjecanja savršenstva
Da bi čovjek stekao položaj Božijeg namjesnika, treba imati sredstva pomoću kojih će stići od ograničenog materijalnog do zbiljskog neograničenog svijeta, a ta sredstva jesu pokornost Bogu i Njegovim zakonima.
Sve stvoreno je na pomoći čovjeku na njegovom usavršavajućem putu.
Časni Kur'an jasno kaže da su nebesa, Zemlja i sve što je između njih stvoreni da bi čovjek osigurao sebi predviđeni položaj.
اللَّهُ الَّذِي خَلَقَ سَبْعَ سَمَاوَاتٍ وَ مِنَ الْأَرْضِ مِثْلَهُنَّ يَتَنَزَّلُ الْأَمْرُ بَيْنَهُنَّ لِتَعْلَمُوا أَنَّ اللَّهَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ وَ أَنَّ اللَّهَ قَدْ أَحَاطَ بِكُلِّ شَيْءٍ عِلْمًا
Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvaća! (Talaq, 12)
Ovo je zbilja pokornost Bogu, čiji je ishod spoznaja Boga, spoznaja da čovjek čitavim bićem svijet vidi kao znak Božije ljepote.
Mudrost prisustva Božijih poslanika u društvu
Božiji poslanici, s aspekta misli, morala i ponašanja, jesu pobožni ljudi, ujedno spojeni sa skrivenim svijetom i Objavom, kojom Stvoritelj neposredno podučava.
Cilj poslanstva je:
– Prezentacija puta robovanja
– Uklanjanje prepreka na tom putu
Znači da je potrebno pomoću mudžize i dokazivanja veze sa Stvoriteljem i skrivenim svijetom upoznati ljude sa zbiljama i otkriti im pravi put, vječni život i sreću.
Druga njihova dužnost jeste borba protiv neznanja, pogrešnog obožavanja i ugnjetavanja, sve dok se u društvu uspostavi pravda.
Zbog toga Kur'an časni naređuje Poslaniku da kaže sljedbenicima Knjige: Dođite da se okupimo oko tri stvari koje su nam zajedničke, a te tri stvari su:
– Da samo Boga obožavamo
– Da se ostavimo mnogoboštva
– Da ne dijelimo zajednicu na dva sloja, gospodare i podanike
قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْا إِلَىٰ كَلِمَةٍ سَوَاءٍ بَيْنَنَا وَ بَيْنَكُمْ أَلَّا نَعْبُدَ إِلَّا اللَّهَ وَ لَا نُشْرِكَ بِهِ شَيْئًا وَ لَا يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضًا أَرْبَابًا مِّن دُونِ اللَّهِ
Reci: ‘O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!’ (Ali Imran, 64)
Uklanjanje prepreka ima nekoliko oblika:
– Poziv ka istini
Zbog toga Musa, a. s., prvo poziva faraona da se pokori samo Uzvišenom Bogu.
فَأَرْسِلْ مَعَنَا بَنِي إِسْرَائِيلَ وَلَا تُعَذِّبْهُمْ
(…) pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! (Ta-Ha, 47)
Ako se sam nećeš pokoriti, pusti barem sinove Israilove da sami odlučuju o svojoj sudbini i nemoj ih mučiti i ubijati.
Osvještavanje ljudi
Druga dužnost im je da osvještavaju ljude da je Bog za njih stvorio svijet, a njih, da budu njegovi namjesnici na Zemlji. Vječni život i vječnu sreću treba steći na Ovom svijetu i ne treba robovati drugom doli Bogu. Jer drugi su robovi baš poput ljudi i nemaju prednosti u odnosu na njih. Ako se stekne ova spoznaja, onda, prirodno, neće biti nepravde i podjele ljudi na dva sloja, gdje su samo deset posto gospodari a ostalo su podanici.
Borba potiv tlačitelja
Ako ljudi ne budu slijedili Božije poslanike i ostave ih same, poslanici imaju dužnost da se koriste vlastitim snagama da otvore put ljudima i da ih pozivaju čistom i pravednom životu.
Kazali ste da Božiji poslanici imaju dužnost da samo dostave Objavu, ali to nije u skladu s desetinom kur'anskih ajeta. Da je tako, džihad ne bi imao smisla niti bi se ljudi neprijateljski odnosili prema poslanicima. Također, ne bi se lomili kipovi u Božijoj kući.
Poslanik Sulejman, a. s., koristio se spomenutom metodom.
Kada je uvidio da se jedno društvo pokorava naredbama jedne žene, a ujedno su mnogobošci, napiso je pismo u kojem ih poziva monoteizmu. Oni pismo nisu prihvatili te su vojsku pripremili za ratovanje protiv hazreti Sulejmana.
Sama ta žena odabrala je drugi put da se suprotstavi hazreti Sulejmanu, dakle, odabrala je put podmićivanja i obmane.
Sulejman je odgovorio da se ne boji rata niti može biti potkupljen ili prevaren. Predložio je da se pokore Bogu i Njegovoj vlasti.
Ovaj metod hazreti Sulejmana bio je najracionalniji i najpravedniji prijedlog. Ako pogledate ajete prije same priče o hudhudu i kraljici Sabe, u kojima se govori o tome kako je hazreti Sulejman čuo razgovor mrava, koji je zapravo bio uvreda Sulejmanu i njegovoj vojsci, vidjet ćete da je Sulejmanov odgovor bio samo osmijeh i veličanstveni prolazak popraćen obraćanjem Bogu:
رَبِّ أَوْزِعْنِي أَنْ أَشْكُرَ نِعْمَتَكَ الَّتِي أَنْعَمْتَ عَلَيَّ وَ عَلَىٰ وَالِدَيَّ وَأَنْ أَعْمَلَ صَالِحًا تَرْضَاهُ وَأَدْخِلْنِي بِرَحْمَتِكَ فِي عِبَادِكَ الصَّالِحِينَ
I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: ‘Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!‘ (Naml, 19)
Da je Sulejman imao imalo oholosti u sebi, pa čak i prema onom mravu, sigurno ne bi ovako nešto kazao i ne bi samo tako prošao pored mrava.
Ili onog trenutka kada je stiglo prijestolje kraljice Sabe, ponovo je samo kazao: Sve ovo je Božija moć da bi nas iskušao hoćemo li izvući pouku da upućujemo ljude i uređujemo im mjesto za život?
Prema tome, Sulejmanova vlast na Sudnjem danu bit će dokaz za sve vladare svijeta jer uz svu moć koju je posjedovao, nije prestao robovati Bogu i truditi se na popravljanju ljudi, pa čak ni u mislima.
Metod hazreti Sulejmana jest racionalni metod kojeg čovjek primjenjue da bi usrećio svoju djecu, porodicu i društvo. Prvo se poziva na promišljanje i odgovara na nedoumice. Ako to ne urodi plodom, tek onda se prelazi na princip sile. Primjerice, ako djeca ne žele učiti ili učiniti nešto za svoju budućnost, roditelji savjetuju i ohrabruju, a tek potom primjenjuju silu.
Pogledajte kako danas sve zemlje prisiljavaju ljude da budu u izolaciji jer će u suprotnom stradati čitavo društvo.
Prema tome, hazreti Sulejman je samo izvršio svoju dužnost i svako djelo mu je zapravo bila mudžiza kako bi misao ljudi usmjerio prema Bogu. Pokazalo se da je njegov metod dao dobar ishod.
Prof. Akbar Eydi