Es-selamu ‘Alejkum,
Imam jedno pitanje, više situaciju koja me muči jedan duži niz godina, pa bih voljela da čujem obrazloženje sa Islamskog stanovišta. Naime, riječ je u situaciji sa jednim momkom koji mi se tako konstatno vraća u život. Ukratko ću ispričati ovu priču. Upoznali smo se prvi put, dok sam još bila u srednjoj školi. Bila sam na jednom okupljanju i tu sam se prvi put poljubila s njim, medjutim ništa među nama nije bilo. Da se razumije, nisam djevojka koja to praktkuje, čak štaviše nisam uopšte ni imala momka. Znači taj susret i poljubac je nešto totalno neočekivano bilo. Prošlo je nekoliko godina, upisali smo isti fakultet i ponovo se sretnemo na drugoj godini fakulteta. Tada se on zainteresovao za mene, i trudio su baš puno oko mene. Zaljubili smo se jedno u drugo. To je bila ona čista, djetinjasta ljubav. Imas osjecaj da gledas sebe kroz tu osobu, toliko smo slični bili. Situacija se iskomplikovala medju nama, upetljalo se vise ljudi i to se pokvarilo. Jednostavno je situacija izmakla kontroli. On se nakon toga okrenuo porocima, izlazio je sa jeftnim djevojkama, spavao s njima, opijao se. Vidjelo se da pati iz svega toga. Tako je malo falilo i sigurna sam da je i s njegove strane namjera bila iskrena i da je htio da se veže, da se upusti u nešto ozbiljno, ali eto situacija se sama od sebe nekako odvila tako, ljudi su se neki umiješali, bilo je svega i eto jednostavn se nije dalo. Više nezz ni šta se desilo. Naglasit ću samo da u tom periodu nisam praktikovala vjeru. vjeroavala sam, ali nisam praktikovala, nisam klanjala. Naime, nakon odredjenog vremena sam ga srela na stanici.Inače smo čekali buseve na stanicama, koje su bile jedna preko puta druge. On je u tom periodu bio sa nekom djevojkom, tako da nismo pričali. Ignorisali smo se.
Čekao je bus i ja sam čekala svoj. U iščekivanju da nam busevi krenu, pogledali smo se pravo u oči. Gledali smo se tako jedno 5 minuta dok se busevi nisu mimoišli. To je najiskreniji pogled u mom zivotu. Kao da smo samo nas dvoje na svijetu bili, filmski trenutak. Helem, morala sam ukratko ovo ispričati čisto da naglasim te sudbinske trenutke i vrijeme koje prolazi i koje nas bezobzira kakva se situacija medju nama odvijala, u nekim neobičnim okolnostima ponovo spaja. Prošlo je puno vremena, ja sam se zaposlila, on isto. U tom periodu sam ga ponovo počela sretati, svako jutro kad bih išla na posao. Znači minute su u pitanju i susreti. Išla sam tako svako jutro jednom ulicom do raskrsnice, gdje sam čekala kolegicu s posla da me pokupi da idemo skupa na posao, a njega je neko dovodio tim istim putem samo iz suprotnog smijeru, gdje smo se nas dvoje sretali svako jutro, u tacno odredjeno vrijeme-dakle minute su u pitanju.. Ne mogu a da se ne zapitam da li je to sudbina? E sad bih željela naglasiti da sam se baš u tom periodu posvetila vjeri. Počela sam klanjati, ustajati na sabah i svako bih ga to isto jutro srela. Čak sam i prije toga molila Boga da mi da neki znak, i da ako on nije dobar za mene da ga udalji od mene, a baš se suprotno počelo dešavati. Čim bih prestala klanjati, prestala bih i njega sretati.. Mene zbunjuje samo jedna stvar, a to je da svako jutro kad ustanem i klanjam, na nekim neočekivanim mjestima naletim na njega. Da li se medju nama nije situacija mogla odviti tada, zasto sto nismo bili u vjeri? Pa se situacija svaki put tako zakomlikovala bespotrebno, iako je bilo potrebno tako malo. Kada sam se posvetila više vjeri, počela se i ja mjenjati i postajati bolja osoba, baš u tom trenutku su i počeli ti ponovni susreti u tim neobičnim ulicama. Čim bih se udaljila od vjere, čim bih prestala klanjati, tako bi i ova siuacija izmakla kontroli. Prošlo je puno vre
mena i nisam ga sretala. Jutros sam ustala i klanjala sabah, da bih ga opet danas srela u gradu, na baš neočekivanom mjestu.
Vjerujem u sudbinu i sigurna sam da ovo ima neko značenje. Da li su ovo neki znakovi koje ne bih trebala ignorisati. Molim Vas da mi Vi date svoje mišljenje s Islamskog stanovišta. Hvala puno.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!
Vašu situaciju potrebno je racionalno analizirati, donijeti ozbiljne odluke i nadoknaditi propušteno.
Uzvišeni Bog u bit svakog čovjeka usadio je sklonosti i potrebe kao što su: potreba za suprotnim spolom, potreba da budemo voljeni, sklonost ka prikupljanju imetka i desetine drugih želja. Njih je potrebno realizirati jer bez toga nije moguće dosegnuti savršenstvo koje je stvaranjem za čovjeka predviđeno.
Osim tih sklonosti i emocija, postoji i druga moć, poznata kao razum. Obaveza ove moći jeste da analizira želje i nagone te da ih drži pod kontrolom kako se ne bi skrenulo u krajnost. Razum je mjerilo i vaga među njima, on neće i ne smije dozvoliti da čovjek skrene s puta usavršavanja. Dakle, razum je analitički zapovjednik, mudri otac koji brine o emocijama i sklonostima sa željom da ih uputi na istinski put sreće.
Prva greška koju ste napravili jeste upravo “poljubac”, bez uvažavanja Božijih propisa. Da ste samo nekoliko trenutaka prije dozvolili razumu da analizira i donese zaključak o posljedicama tog poljupca, siguran sam da vam razum to ne bi dopustio. Jer osim što se takav čin kosi s Božijim propisima, on dovodi u opasnost i Vašu osobnost, na koju ovaj mladić ne gleda blagonaklono, jer, s psihološkog gledišta, muškarci se srčano vežu samo za žene koje čuvaju svoju osobnost i koje imaju samopoštovanje.
Poštovana, nakon što ste se od njega odvojili i propatili pa ga ponovno pogledali “najiskrenijim pogledom u oči”, velika je greška. Sudbinu svakog čovjeka Uzvišeni Bog položio je u njegov razum da promisli i analizira.
Budućnost analizirajte u okvirima prošlosti, dakle, izvucite pouke, a slučajnosti poput sretanja na ulici ne stavljajte u okvire nebeske sudbine jer oni nemaju vjersku i racionalnu vrijednost, zapravo, radi se o čovjekovim nasumičnim povezivanjima i umišljanjima.
Riječ je o stvarima iz prošlosti koje volimo obojiti vjerskom bojom i opravdati kao svoju buduću sudbinu. Sudbina koju je Uzvišeni Bog stavio pred svakog čovjeka sastoji se u razumu i zakonu i to su najveći znakovi i pokazatelji.
Ako ga doista volite a i on vas, te ako ste se oboje pokajali zbog svoje prošlosti bez ikakvih skrivanja, sastanite se i porazgovarajte. Razgovarajte potpuno iskreno o stvarima u kojima se razilazite i onima u kojima se slažete. Dođete li do nekog logičnog rješenja, razmišljajte o braku a pokušajte zaboraviti sve ružno što je bilo i započnite zajednički život. Uvidite li da su razlike među vama velike, zauvijek zaboravite jedno na drugo i okrenite se budućnosti, to je najbolje rješenje da se spasite lutanja.
Namaz je veza s Bogom i ne čini se da bi se pomoću njega ostvarile neke druge relacije. Bog voli Svoje robove i ponekad ih stavlja u iskušenja da bi se oni ponovo vratili Bogu.
Vaš susret s njim nema nikakvu povezanost s vašim obavljanjem namaza. Naravno, okretanje vjeri radi uklanjanja teškoća ima važnu ulogu ali ne treba da očekujemo da će namaz riješiti one naše probleme koje možemo riješiti razumom i promišljanjem. Baš suprotno, namaz nam poručuje da u svrhu rješavanja svojih životnih problema, bilo da se radi o ekonomskim, društvenim, vjerskim i sl., treba da se trudimo, savjetujemo s drugima kako bismo pronašli spasonosno rješenje. Kada u namazu kažemo: Uputi nas na pravi put, to znači, da bismo bili upućeni i održali se na Pravom putu, da treba da budemo ustrajni u namazu. Namaz je vodič a mi smo putnici. Putnici nikada ne smiju izgubiti smjer putovanja, ili zaboraviti, ili se na tom putu uplašiti i odustati, dakle, svakako treba da budemo pažljivi da ne pogriješimo na putu. Uz namaz, treba mnogo učiti i dove.
To što kažete da vjerujete u sudbinu ispravno je, ali treba napraviti razliku između sudbine u kojoj ulogu imaju razum i vjera te sudbine u kojoj čovjek određuje put razumu i vjeri ili, drugim riječima, sudbina koja je preuzeta od razuma i vjere prihvatljiva je, dok je slijepa i gluha sudbina neprihvatljiva.
Časni Kur'an nam govori o trenutku kada će na Sudnjem danu grupa džehenemlija biti upitana zašto je u vatri i zašto je izabrala taj put za sebe, koji će odgovoriti da nisu promišljali i da nisu vjerovali iskrenim ljudima.
Stoga, na samom kraju mogu preporučiti – razmišljajte, imajte povjerenja u Boga i poštujte Božije propise. Doista nema potrebe za drugim znakovima izvan vjere i razuma jer sve što bude izvan toga zasigurno je lutanje i komplikacija.
Želimo Vam svako dobro.
prof. Akbar Eydi