Esselamu alejkum. Imam kućnog ljubimca, tačnije zeca. Boravi samnom u sobi. Da li je haram po islamu imati zeca za kućnog ljubimca i gdje bi trebao boraviti ?
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh
Vezano za ovo pitanje trebamo obratiit pažnju na nekoliko savki kako bi nam dužnost postala jasna:
1. Prava životinja
U islamu su hadisima i praktičnim poslanicama utvrđena prava životinja koja treba poštivati kao građanski zakon i svaki pojedinac ili društvo u njima može pronaći svoje individulane i društvene obaveze. Dakle, prava životinja su utvrđenja islamom i treba ih poštivati.
2. Poštivanje fikskih pitanja
Kada govorimo o životinjama, zbog nečistote nekih od njih kao što su pas, svinja, ili čistote i nečistote njihove dlake ili runa, na njih se odnose različiti propisi koje treba poštivati. Primjerice, pas je nečist i ako čovjek mokrom rukom ili svojom odjećom dođe u doticaj sa psom ili pas bude mokar pa dotakne čovjeka, onda odjeća i ruka čovjeka postaju nečisti i namaz s takvom rukom ili odjećom je neispravan. Dakle, prema fikhskim propisima treba prije namaza očistiti ruku. Također, ako se dlake nekih životinja nađu na odjeći klanjača namaz je neispravan. Stoga se prilikom držanja životinja moraju poštivati šerijatski propisi inače će čovjek imati teškoća u izvršavanju ibadeta.
3. Poštivanje ljudskih prava
Islam je škola koja je dostavljena od Uzvišenog Boga s ciljem dovođenja ljudi do sreće i savršenstva svake vrste (pojedinačnog, društvenog, materijalnog, duhovnog, moralnog i misaonog).
Jedan od islamskih zakona je stvaranje duhovnih, emotivnih, milostivih i ljubaznih odnosa u društvu. Znači da svaki pojednac ima dužnost radi usavršavanje svoje duše, morala, vjere i usavršavanja navedenih stvari kod drugih pripadnika društva sa ljudima održavati ljubazne i prijatne odnose. Uzvišeni Bog je u svakog čovjeka usadio potrebu za bliskošću s drugim čovjekom, kako bi ga taj osjećaj potakao na veze s drugim ljudima, da se u konačnici ostvari cilj usavršavanja i sreće pojedinca i društva. Ako pojedinac ili društvo osjećaj potrebe za blizinom žele ostvariti preko jedne životinje postavlja se pitanje da li se čovjek usavršava? Da li može drugom pojedincu iz društva pomoći u usavršavanju? Sigurno da je odgovor odričan. Jer, životinja nema jezik zahvalnosti niti se žali. Tačno je da u susretu sa čovjekom postaje njemu bliska i da usljed niza podučavanja (dresure) pokazuje određene rekacije, ali da li doista oni pored nas i u našim životima imaju osjećaj spokoja i mira? Odogovr je: ne. Jer, naš sud je na temelju naših potreba i gledišta. Osjećaj mira kod jedne ptice ne stvaraju zlatni kafez, voda i posebno zrnevlje puno vitamina. Ptica nikada ne bi mijenjala slobodu u neograničenim Božijim prostorima i spavanje na grani stabla u lugu za milion zlatnih kafeza. Baš zbog toga islam kaže da umjesto bliskosti sa životinjama treba uspostaviti bliskost sa pojednicima i društvom, da bi tako ispunili potrebe samih sebe i drugih, kako bi na taj način ljudsko društvo prelazilo svoj prirodni put ka savršenstvu, sreći i spokoju.
Druženje sa svakim bićem, prirodno, na drugo biće vrši niz uticaja i čovjek nakon nekog vremena počinje sličiti tom biću, a to nije prirodni usavršavajući put za čovjeka – da se udalji od ljudskog društva i okrene životinjskom.
U svakom slučaju, držanje životinja u kući sa gledišta islama nije zabranjeno, ako se njihova prava ispoštuju.