Esselamu alejkum
Kakva je razlika između pojmova šiije i rafidije? Da li je to isto ili ipak postoji neka razlika u ta dva pojma.
Šta su šiije, a šta su rafidije?
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh
Šiije i rafidije su dva pojma različitih značenja. Prvo ćemo pojasniti značenje riječi “rafidije”, a nakog toga i riječi “šiije”.
Jezičko značenje riječi refeda (رفض) je ostaviti se ili osloboditi se nečega. Kada Arapi za nešto kažu “refadtuhu” (رفضته), to znači: Oslobodio sam se toga ili napustio sam to. Primjera radi, neko je imao neki posao pa ga je napustio i počeo tražiti novi. U odgovoru na pitanje o svom prijašnjem poslu rekao bi “refadtuhu” , u značenju: Napustio sam ga.
Terminološka upotreba ove riječi:
Ova riječ u terminologiji ima različite upotrebe kod povjesničara i teologa. I baš zbog toga pojavila su se mnoga razilaženja po ovom pitanju. Svaka skupina je onoj koja joj je bila nasuprot pripisivala ovaj termin, s namjerom da je ponizi i udalji. Radi boljeg upoznavanja, ukazat ćemo na neke od tih upotreba:
1. Napuštanje objave i povratak neznanju
Nakon smrti časnog Poslanika, s.a.v.a., pojavila se osoba pod imenom Abdullah ibn Saba. On je širio cijeli niz pogrešnih i iskrivljenih vjerskih učenja. Raširio je idolopoklonstvo umjesto zbiljskih učenja Kur'ana, utemeljio je pogrešna i iskrivljena vjerovanja, hazreti Alija je predstavio kao Božijeg poslanika itd. Našao je i nekolicinu sljedbenika pa je ta skupina dobila naziv rafidije, tj. odbacili su nebesku objavu i vratili se neznanju. To je značenje odbacivanja nebeske objave i povratka neznanju.
2. Oni koju su napustili Zejda ibn Alija
Druga skupina tvrdi da se 122. godine po Hidžri jedan od potomaka hazreti Alija ibn Husejna po imenu Zejd proglasio imamom i ustao je protiv nasilničke vlasti Emevija, a nekolicina ljudi mu je dala prisegu. Nakon nekog vremena prekršili su svoje prisege i ostavili su ga samog. Skupinu koja je napustila Zejda ibn Alija nazivaju rafidije, jer su prekršili prisegu koju su mu dali.
3. Oni koji hazreti Alija vide boljim i vrjednijim od Ebu Bekra i Omera
Neki su rekli: Rafidijama se smatra ona skupina muslimana koji u pogledu vjerskih vrlina hazreti Alija smatraju boljim od Ebu Bekra i Omera. Ovu skupinu su nazvali rafidije iz razloga što su odbacili moralne i vjerske vrline prvog i drugog halife u odnosu na te iste vrline kod četvrtog halife. Dakle, hazreti Alija su držali učenijim i vrjednijim.
4. Zaljubljenici i prijatelji Ehli-bejta
Neki kažu: Rafidije su ona skupina muslimana koji u srcu nose ljubav prema Ehli-bejtu Poslanika i koji tu ljubav očituju jezikom. Njihova argumentacija je sljedeća: Ljubav prema Ehli-bejtu Poslanika koja se javno očituje znači odbacivanje prisege četverici pravovjernih halifa. Muhammed ibn Idris Šafi, utemeljitelj šafijskog mezheba, u odgovoru na ovo mišljenje kaže:
اِن کان رفضاً حبُّ آلِ محمّد فلیشهد الثقلان انّی رافضی
اذ نحن فضّلنا علیّاً فانّنا روافض بالتفصیل عند ذوی الجهل
Ako ljubav prema Ehli-bejtu Poslanika čovjeka čini rafidijom,
nek džini i ljudi posvjedoče da sam ja rafidija.
Budući da Alija smatramo boljim od ostalih, onda smo
za ljude neznalice prave pravcate rafidije.
Jednake su i riječi Badia Hamedanija, jedne od istaknutih sunijskih ličnosti, kada je jednog dana sjeo uz mezar hazreti Alija ibn Musaa Ride (osmog Imama Ehli-bejta), proučio zijaret, a potom spjevao stihove:
اَنا مع اعتقادی فی التسنن رافضی فی ولایتك
Iako sam u pogledu vjerskih učenja sunija,
po pitanju vilajeta i ljubavi prema tebi sam rafidija.
Ovo je u kratkim crtama bila terminološka upotreba riječi rafidija u pisanjima povjesničara u vezi s pojedincima i skupinama ljudi koje su htjeli oklevetati. Isto vrijedi i za teološke rasprave. Naime, kada bi teolozi kritizirali uvjerenja i vjerovanja drugih, koristili bi se ovim izrazom.
Jezička i terminološka upotreba riječi šiije:
Jezičko značenje riječi šiija je slijeđenje neke osobe ili nekog učenja. U tom značenju riječ je upotrijebljena i u Kur'anu. U vezi s hazreti Ibrahimom, a.s., kaže se:
وَإِنَّ مِن شِيعَتِهِ لَإِبْرَاهِيمَ
Od njegovih sljedbenika (šiija) bio je i Ibrahim. (Es-Safat, 83)
Kur'an i u vezi s hazreti Musaom, a.s., kaže:
فَاسْتَغَاثَهُ الَّذِى مِن شِيعَتِهِ عَلَى الَّذِى مِنْ عَدُوِّهِ
…Pa ga zovnu u pomoć onaj njegov sljedbenik protiv onog iz neprijateljskog naroda. (El-Kasas, 15)
Jednom prilikom, gledajući u hazreti Alija, Poslanik, s.a.v.a., rekao je:
هذا و شیعته من الفائزین
“On i njegovi istinski sljedbenici su pobjednici.”
Terminološka upotreba riječi “šiije”
Ovaj naziv pripisuje se onim osobama koje, na temelju dokaza, vjeruju da je nakon smrti Poslanika, s.a.v.a., njegov nasljednik hazreti Ali, a.s. – kojeg je sam Poslanik oporučio – a nakon Alija i ostali Imami Ehli-bejta, a.s.
Šiije se u pogledu vjerskih uvjerenja dijele u nekoliko skupina:
1. Šiije koje prihvataju četiri imama, kao što su zejdije u Jemenu.
2. Šiije koje prihvataju pet imama, tj. do Imama Bakira, a.s.
3. Šiije ismailije – skupina šiija koji su uspostavili vlast u Egiptu kao dinastija fatimija. I danas ih ima u Indiji te manje ili više i u nekim drugim dijelovima svijeta. Oni se terminološki nazivaju šestoimamske šiije. Ova skupina šiija, prema mišljenju Šehida Mutaharija i prema saglasnosti sve šiijske uleme koja slijedi dvanaest imama, daleko je od šiizma. Čak su i sunije koji ne prihvataju niti jednog imama na način kako ih prihvataju šiije bliže šiizmu od ovih šestoimamskih šiija. Ismailije su počinile mnoge izdaje u povijesti islama te su imale veliku ulogu u iskrivljavanju islamskih učenja. U fusnoti knjige Šenahte Kur'an stoji da su se na kongresu pod nazivom “Približavanje islamskih mezheba” – koji se održao prije 70 godina radi otklanjanja nesporazuma među islamskim mezhebima, a na kojem su se pojavili neki predstavnici ismailija – dvanaestoimamske šiije i sunije složili da ismailije nisu dio ni jednog islamskog pravca pa im tako nisu ni dozvolili sudjelovanje na spomenutom okupljanju.
Sljedbenici dvanaestoimamskog šiizma:
Ova skupina muslimana vjeruje da je Uzvišeni Bog posredstvom Poslanika, s.a.v.a., i objavom kur'anskih ajeta za Poslanikova nasljednika odredio hazreti Alija, a časni Poslanik je, prema Božijoj zapovijedi, vrlo jasno i precizno imenovao svojih 12 nasljednika. Njegova dva unuka Hasan i Husejn pripadaju toj dvanaesterici. Nakon hazreti Husejna Imamom postaje njegov sin Sedždžad, a nakon njega njegov sin, pa sve tako do Imama Mehdija, koji se rodio 225. hidžretske godine i još uvijek živi skriven od ljudi sve dok Bog ne zapovijedi da se pojavi i provede u djelo Kur'an i sunnet Poslanika. Rasprostranit će pravdu na Zemlji, oživiti monoteizam a iskorijeniti mnogoboštvo. Šiije vjeruju da se nasljednik Poslanika očituje u dva značenja: jedno je upravljanje zajednicom prema Kur'anu i sunnetu, a drugo je da bude naučni izvor tumačenja Kur'ana i sunneta, zato što su Imami izabrani od strane Boga pa tako najbolje poznaju propise i zakone Kur'ana i tradiciju Poslanika. Možemo reći da oni imaju dvije dužnosti, a to su:
1. Ispravno tumačenje Kur'ana i sunneta Poslanika,
2. Sprječavanje bilo kakvog iskrivljenja Kur'ana i sunneta.
Imamima Ehli-bejta, zbog politike koja je bila na snazi nakon smrti Poslanika, s.a.v.a., uskraćeno je vanjsko djelovanje u svojstvu Poslanikovih nasljednika. Međutim, u razdoblju od 255 godina, dakle do šehadeta Imama Askerija, jedanaestog Imama, oni su ispunjavali svoju obavezu da budu naučni izvor, te su u raznim prilikama ukazivali na metode kojim su se koristili neprijatelji želeći iskriviti vjeru i pokvariti muslimane. Ispravno su tumačili i analizirali univerzalne zakone Kur'ana i sunneta, a Nehdžu-l-belaga, Sahifa Sedždžadija i stotine hiljada hadisa prenesenih od njih mogu posvjedočiti ovu tvrdnju. Ovo je ukratko odgovor na vaše pitanje, a u slučaju da ih imate još, stojimo Vam na raspolaganju.
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh