Esselamu Alejkum.Beskrajna zahvala pripada Allahu dž.š.Neka su najljepši pozdravi Muhammedu a.s,njegovom nasljedniku Imamu Aliju,Čistim Imamima i svima onima koji ih slijede.Poštovani ja slijedim sve propise Islama po mezhebu Imama Sadika.Volim Imame više od sebe samog.Redovno donosim salavate na njih.Trebam napomenuti da sam bio sunni i od prije 5 mjeseci sam se okrenu šiizmu.Sve sam uskladio ali me muči pojam Tawassula?Da nebi bilo zabune ja sa siguran da je to dozvoljeno,samo što ja to ne mogu dokučiti.Jednostavno strah me da proučit tawassul dovu ili reći meded ya Ali.Bojim se da činim širk.Iako sam svjestan da veliki ajetolazi nikada nebi odobrili nešto što nema pokriće u Kuranu ili u Hadisima Poslanika a.s i Imama.Molio bih Vas da mi pojasnite ove pojmove (meded i tawassul) da bi mogao upotpuniti svoju vjeru.Jer želim biti šiija srcem i dušom i želim se pridržavati svega što spada u šiizam.Jasno mi je da sam kratko dio predivnog šiitskog svijeta i da ne mogu sve pohvatati,ali hvala Allahu da postoje ljudi poput Vas koji me mogu uputiti.Molim Allaha da Vas nagradi najvećom nagradom,onako kako samo On nagrađuje,i da Vas proživi sa Poslanikom a.s i Čistim Imamima i neka Vas Uzvisi do visina koje samo On poznaje.Amin.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh
Prije svega, Uzvišenog Boga molim da svim Svojim robovima podari uspjeh u dosezanju puta istine i ustrajavanju na njemu. Odgovor na vaše pitanje moguće je dati pozivanjem na tri izvora:
1. Časni Kur'an
2. Sunet Božijeg Poslanika, neka je Božiji blagoslov s njim
3. Razumski dokaz
Pozivajući se na ova tri izvora moguće je ispravno razumjeti značenje posredništva (tevessul) i dokazati njegovu neophodnost za čovjeka.
1. Časni Kur'an
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ اتَّقُواْ اللَّهَ وَ ابْتَغُواْ إِلَيهِ الْوَسِيلَةَ وَ جَاهِدُواْ فِى سَبِيلِهِ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ
O vjernici, Allaha se bojte i nastojte pronaći sredstvo da Mu se približite i na Putu Njegovu se borite da biste postigli što želite. (El-Ma'ide, 35)
Šta je sredstvo (vesile)? Jezikoslovac Ibn Manzur u knjizi Lisanu-l-‘Areb kaže: “Vesile je nešto pomoću čega se ostvaruje blizina sa nečim drugim.” U spomenutom ajetu džihad – bilo da je sa nevjernicima ili vlastitom dušom – jedan je od primjera onih sredstava uz čiju pomoć se čovjek koji se trudi približava Bogu.
Podjela posredništva:
Posredništvo i sredstvo kojim se stiče Božija blizina je trojako. Drugim riječima, postoje tri vrste sredstava pomoću kojih se možemo približiti Uzvišenom Bogu kako bismo postigli ovosvjetsku i onosvjetsku sreću.
a) Djela
Kur'an u brojnim ajetima djela predstavlja kao put i sredstvo pomoću kojeg se čovjek može približiti Bogu i time sebi osigurati Njegovo zadovoljstvo te u konačnici vječnu sreću. O ovome svjedoče mnogobrojni ajeti, a među njima i sljedeća dva ajeta:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَ قُولُوا قَوْلًا سَدِيدًا يُصْلِحْ لَكُمْ أَعْمَالَكُمْ وَ يَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَ مَن يُطِعِ اللَّهَ وَ رَسُولَهُ فَقَدْ فَازَ فَوْزًا عَظِيمًا
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vam popraviti vaša djela i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio. (El-Ahzab, 70–71)
Istinit govor spomenut u ovom ajetu ima tri odlike: korisnost, istinitost te je šerijatom i razumom dozvoljeno da bude iskazan. Kur'an kaže da će vjernici, ako se budu držali istinitog govora, imati tri nagrade: ispravit će im se njihova djela, oprostit će im se grijesi i bit će od istinskih pripadnika Božije vjere i sljedbenika Božijeg Poslanika. Dakle, ispravan i istinit govor jedan je od primjera djela koja će čovjeka približiti Bogu. Namaz, post, Hadždž, upućivanje na dobro i odvraćanje od zla, sadaka, samo su neka djela pomoću kojih se čovjek može približiti Bogu.
b) Dova i molba iskrenih Božijih robova
Kur'an vrlo jasno u mnogobrojnim ajetima precizira da ljudi mogu posredstvom dove i uz molbu Njegovih iskrenih robova tražiti Božiju blizinu:
وَ لَوْ أَنَّهُمْ إِذ ظَّلَمُواْ أَنفُسَهُمْ جَآؤُوكَ فَاسْتَغْفَرُواْ اللَّهَ وَ اسْتَغْفَرَ لَهُمُ الرَّسُولُ لَوَجَدُواْ اللَّهَ تَوَّابًا رَّحِيمًا
A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv. (En-Nisa, 64)
U ovom ajetu prihvatanje pokajanja i povratak Bogu uvjetovani su Poslanikovim traženjem oprosta za njih. S druge strane, oni koji odbiju posredovanje časnog Poslanika u pokajanju označeni su kao licemjeri i njihovo pokajanje neće biti primljeno:
وَ إِذَا قِيلَ لَهُمْ تَعَالَوْا يَسْتَغْفِرْ لَكُمْ رَسُولُ اللَّهِ لَوَّوْا رُؤُوسَهُمْ وَ رَأَيْتَهُمْ يَصُدُّونَ وَ هُم مُّسْتَكْبِرُونَ
A kad im se rekne: “Dođite, Allahov Poslanik će moliti da vam se oprosti” – oni glavama svojim tresu i vidiš ih kako nadmeno odbijaju. (El-Munafikun, 5) U nastavu ajeta se kaže: Isto im je – molio ti oprost za njih ili ne molio, Allah im, zaista, neće oprostiti, Allah, doista, narodu nevjerničkom neće na Pravi put ukazati. Dakle, s jedne strane, Poslanikovo traženje oprosta je sredstvo oprosta, a s druge strane, zanemarivanje Poslanika znak je licemjerja i Božijeg odbijanja da im oprosti grijehe. Prema tome, traženje blizine Božije i Njegov oprost posredstvom dove poslanika potvrđeni su u samom Kur'anu.
Jakubovi sinovi:
Kur'an kaže da su sinovi Jakuba, a.s., nakon što su se pokajali za svoja djela, osjećali da je jedini način da im Bog oprosti dova njihova oca. Zato su došli kod oca i tražili da učini dovu, što je on i učinio, obećavši da će im Bog oprostiti i da će biti milostiv prema njima.
قَالُواْ يَا أَبَانَا اسْتَغْفِرْ لَنَا ذُنُوبَنَا إِنَّا كُنَّا خَاطِئِينَ قَالَ سَوْفَ أَسْتَغْفِرُ لَكُمْ رَبِّى إِنَّهُ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ
“O oče naš” – rekoše oni – “zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista, zgriješili.” “Zamolit ću Gospodara svoga da vam oprosti” – odgovori on – “jer On prašta i On je milostiv.” (Jusuf, 97–98)
Ajeta na ovu temu ima mnogo te nemamo mogućnost da ih ovdje sve navedemo. Naravno, veliki učenjaci preuzeli su na sebe odgovornost i vrlo temeljito su raspravili zbilju posredništva, koliko je ono poželjno, i ne samo poželjno već i neophodno. Ovom prilikom molim Uzvišenog Boga da im podari najljepšu nagradu!
c) Posredovanje uz pomoć odabranih Božijih robova
Hazreti Musa, a.s., nakon što je postao poslanik, kaže obraćajući se Uzvišenom Bogu:
وَ اجْعَل لِّى وَزِيرًا مِّنْ أَهْلِى هَارُونَ أَخِى اشْدُدْ بِهِ أَزْرِى
I podaj mi za pomoćnika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnaži me njime… (Ta-Ha, 29–31), na šta mu Gospodar odgovara:
قَالَ قَدْ أُوتِيتَ سُؤْلَكَ يَا مُوسَى
“Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!” – reče On. (Ta-Ha, 36)
Jedan od velikih sunijskih komentatora Kur'ana Alusi u svom tefsiru Ruhu-l me‘ani (sv. 16, str. 184), u komentaru ovih ajeta iz sure Ta-Ha, kaže: “Vezir (وَزِير) je iz osnove vezere (وَزَرَ) u značenju planine koja predstavlja istinsko utočište.” Dakle, hazreti Musa, a.s., od Boga traži da mu pomogne posredstvom njegova brata u prenošenju Božije poruke i Bog uslišava njegovu molbu. Zaključujemo da sa kur'anskog gledišta nema prepreke da čovjek od Boga traži ispunjenje svojih cilja posredstvom osoba koje su Božiji ugodnici. Mnogi ajeti svjedoče o ovoj činjenici, a mi ćemo spomenuti samo neke od njih:
إِنَّ اللَّهَ وَ مَلَائِكَتَهُ يُصَلُّونَ عَلَى النَّبِىِّ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا صَلُّوا عَلَيْهِ وَ سَلِّمُوا تَسْلِيمًا
Allah i meleci Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav! (El-Ahzab, 56)
Sujuti, veliki sunijski učenjak, u svom komentaru Kur'ana Ed-Durru-l-mensur (sv.5) u vezi s ovim ajetom prenosi predaju: Došao je čovjek kod Poslanika, s.a.v.a., i rekao mu: “O Božiji Poslaniče, mi znamo za pozdrav koji ti šaljemo, ali reci nam na koji način da donosimo blagoslove?” Poslanik mu reče: “Reci: Bože, blagoslovi Muhammeda i porodicu njegovu kao što si blagoslovio Ibrahima i njegovu porodicu, jer Ti si hvale dostojan i uzvišen!” Sujuti u svom komentaru prenosi 18 hadisa iz kojih se jasno vidi da salavat na Poslanika glasi: “Bože, blagoslovi Muhammeda i porodicu njegovu!” Iz ajeta i predaja jasno se vidi da je traženje blagoslova na Poslanika i njegovu porodicu obaveza zajednice, ali Uzvišenom Bogu, da bi ga blagoslovio, nije potrebno htijenje zajednice, već nas tim putem podučava da između Gospodara i robova mora postojati odnos, i svako ko može, treba sebi pronaći sredstvo da bi se približio Bogu. Više o ovoj temi govorit ćemo u dijelu o razumskoj i naučnoj analizi posredništva.
Dosad je postalo jasno da sebi možemo osigurati blizinu Božiju posredstvom svojih djela i putem dove iskrenih Božijih robova i ugodnika. Ovdje je važno podsjetiti na jednu veoma važnu činjenicu: Naime, trebamo znati da ako po Božijoj naredbi za posrednika uzmemo nekoga ili nečiju dovu, onda trebamo znati da je takav čin jednak pokornosti i poslušnosti Bogu. Znači, mi to činimo iz razloga što je Bog to zapovjedio. Kur'an kaže:
مَّنْ يُطِعِ الرَّسُولَ فَقَدْ أَطَاعَ اللَّهَ
Onaj ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu… (En-Nisa, 80)
Dakle, pokoravamo se Poslaniku po naredbi Božijoj, pa ako je Bog odredio i dao posredništvo Svojim robovima, onda je i taj čin pokoravanje Bogu.
2. Posredništvo sa stanovišta Sunneta
Muhjiddin Nevevi, poznati sunijski komentator Muslimovog Sahiha, piše: “Onaj koji hodočasti Božijeg Poslanika i od njega zatraži posredništvo, time je sebi priskrbio njegovo zauzimanje kod Boga…” Gazali u svojoj knjizi Ihja'u-l-‘ulum (sv. 1, str. 259) zauzimanje Božijeg Poslanika i njegovo posredništvo ne samo da smatra dozvoljenim već i neophodnim.
Ahmed ibn Hanbel u svom Musnedu prenosi od Osmana ibn Hanifa da je došao slijepac kod Božijeg Poslanika i tražio od njega posredovanje za ozdravljenje, na šta mu Poslanik reče: “Ako želiš, učit ću dovu, ali ako se strpiš, to je za tebe bolje.” Čovjek je zamolio za dovu pa Poslanik reče: “Uzmi abdest, klanjaj dva rekata namaza te potom reci: ‘Gospodaru moj! Od Tebe tražim posredstvom Poslanika milosti. O Muhammede, posredstvom tebe od Boga tražim svoju želju. O Bože, primi njegov zagovor za mene!’” (Musnedu Ahmed, sv. 4, str. 138) Ova predaja prenesena je u Sunenu Ibn Madždže i u knjizi Tevessul ve vesile od Ibn Tejmije. Na kraju se navodi da nema nikakve sumnje oko istinitosti ove predaje i da se slijepcu uz Poslanikovu dovu vratio vid. U Sahihu-l-Buhariju u drugom svesku prenosi se da je drugi halifa Omer ibn Hattab u vrijeme suše molio: “Gospodaru moj, za vrijeme Poslanika posredstvom njega spustio bi nam kišu. Sada te molim posredstvom Abasa ibn Abdu-l-mutaliba, amidže Poslanika, da nam pošalješ kišu”, nakon čega je Uzvišeni Bog spustio kišu. Šafi, utemeljitelj jedne od četiri sunijske pravne škole, u jednoj pjesmi kaže: “Porodica časnog Poslanika moje je posredništvo ka Bogu i nadam se da će Uzvišeni Bog prihvatiti njihovo zauzimanje i da će na Sudnjem dana moju knjigu djela u desnu mi ruku dati.” (Es-sava‘iku-l-muhrika, Ibn Hadžer Hejtemi, str. 178)
Mnogobrojni su hadisi na temu posredništva i zauzimanja koje možete potražiti u sunijskim i šiijskim zbirkama hadisa.
3. Posredništvo sa stanovišta razuma
Ako posredništvo analiziramo razumom, mnoga pitanja će nam postati jasna i neće biti potrebe za dugačkim raspravama.
a) Poredak svijeta utemeljen je na zakonu kauzaliteta (uzročnosti)
Kada posmatramo poredak svijeta i stvaranja, vidimo da sve stvari i zakoni vezani za sve stvari stalno počivaju na načelu zakona kauzaliteta. Primjer radi, da bi procvala jedna jabuka, potrebna je odgovarajuća zemlja, zrak, svjetlo kao i sjeme koje odgovara rastu jednog voća. A da bi nastalo jedno dijete, potrebna je hrana koja se treba naći u stomaku čovjeka, od koje se stvara krv, pa potom sjeme koje se u posebnim uvjetima treba položiti u maternicu žene, da bi nastao zametak i u konačnici dijete.
b) Razlika između monoteističkog i materijalističkog gledišta
Niko ne može reći da je zakon kauzaliteta laž – ni musliman ni ateist. Svi prihvataju posljedice i kretanje. Razlika između monoteiste i ateiste u analizi uzroka i posljedica jeste u prihvatanju Božije egzistencije. Monoteist kaže da se uticanje i primanje uticaja jednih egzistencija na druge odvija na temelju zakona koje je uspostavio Bog. Te egzistencije niti su po biti niti po stvaranju (u pogledu uticanja i primanja uticaja) neovisne o Nužnoj egzistenciji (Bogu). Ateisti, pak, egzistencije vide neovisnim o Bogu. Obje skupine prihvataju zakon kauzaliteta, odnosno uticaj jednih egzistencija na druge, kao i primanje uticaja jednih egzistencija od drugih, ali se razlikuju i razilaze po pitanju ovisnosti ili neovisnosti egzistencija. Ako se ovo pitanje primijeni na svijet prirode, pitanja posredništva, zauzimanja, zijareta velikana vjere itd. postaju jasna i nestaje potreba za dugačkom raspravom. Svijet zbilje, duhovni svijet, škola mišljenja, šerijatski zakon – svi funkcioniraju na isti način. Ako sredstva kao što su dova poslanika, mezari šehida, namaz, Kur'an ili Hadždž smatramo neovisnim i kažemo da nam ona pomažu i nemaju nikakvu potrebu za Božijom dozvolom, onda je takav pogled mnogobožački, a osoba koja tako razmišlja je mnogobožac. Ibadeti, dove i osobe, ma koliko veliki bili, neće biti uticajni niti će čovjeku priskrbiti usavršavanje ako se smatraju neovisnim. Ali ako na njih gledamo na način da je Bog želio da mi putem njih idemo prema Njemu, vršeći djela koja je On naredio, učeći dove koje je On tražio, uz posredništvo Njegovih ugodnika, tada je to čisto jednoboštvo i djelovanje u skladu sa Božijom zapovijedi. Zašto je Uzvišeni Bog u časnom Kur'anu ljude koji pomažu siromašnima i potrebitima podijelio u dvije skupine, pa jednu skupinu čeka nagrada, a drugoj propadaju djela na Sudnjem danu? Iz razloga što jedna skupina u ime Boga pomaže siromašnim, dok kod druge skupine nema takve namjere. Zašto je namaz za neke sredstvo pročišćenja i odvraćanja od grijeha te sjećanje na Boga, dok je za druge nesreća i propast? Iz razloga što neki ljudi posredstvom namaza žele stići do Boga, a drugi nemaju na umu Boga već samo izvanjski oblik namaza.
Zaključujemo da u šerijatskom zakonu po pitanju posredništva i zauzimanja treba napraviti razliku između toga da li predmet posredništva i zauzimanja smatramo neovisnim ili samo izvršavamo Božije zapovijedi. Ako ih držimo neovisnim, onda smo mnogobošci i djelo nam je prožeto mnogoboštvom, ali ako kažemo da postupamo tako zato što nam je naređeno od Boga i zato što je Poslanik tako rekao, onda tu nema mnogoboštva već samo jednoboštvo. Ovo je ukratko odgovor koji se može dati na vaše pitanje, ali ako i pored toga ima nekih nejasnoća, možete nam se ponovo obratiti.
Neka vam Bog pomogne!