Proživljenje kao jedan od stubova islamskog svjetonazora

Jedno od načela islamskog svjetonazora, koje je istovremeno i jedan od stupova vjerovanja u islamu, jeste načelo vjerovanja u vječni i onosvjetski život. Vjerovanje u Budući svijet uvjet je da se bude musliman. Znači, ako neko izgubi ovo vjerovanje i odrekne ga se, izlazi iz okvira islama.

Nakon načela tevhida, najvažnije načelo na koje su svi poslanici, bez izuzetka, podsjećali ljude i tražili od njih da vjeruju u njega, upravo je ovo, među islamskim teolozima poznato pod izrazom načelo proživljenja.

U časnom Kur’anu nalazimo stotine ajeta koji na neki način govore o svijetu poslije smrti, Sudnjem danu, načinu oživljavanja mrtvih, polaganju računa, vaganju i bilježenju djela, Džennetu i Džehennemu, vječnosti Budućeg svijeta i ostalim pitanjima koja se tiču svijeta koji dolazi poslije smrti. Međutim, u dvanaest ajeta je doslovno nakon vjere u Boga spomenuta i “vjera u Sudnji dan”.

Časni Kur’an koristi različite izraze u vezi sa Budućim svijetom, a svaki od njih otvara jedna vrata spoznaje. Jedan od tih izraza je Jevmu-l-ahir (Posljednji dan). Kur’an nas ovim izrazom podsjeća na dvije stvari:

a. Čovjekov život, odnosno tok svijeta u cjelini, dijeli se na dvije etape i svaku od njih treba posmatrati kao jedan “dan”. Jedan “dan” je etapa, koja je prva i početna i ima svoj kraj (etapa Ovoga svijeta), a drugi je dan etapa koja je zadnja i nema kraja (etapa Budućeg svijeta).

Tako se u nekim drugim kur’anskim izrazima ovosvjetski život naziva Ula (Prvi), a onosvjetski “Ahiret” (Posljednji).

وَإِنَّ لَنَا لَلْآخِرَةَ وَا وْألُل

I doista samo Nama i Onaj i Ovaj svijet pripada! 1

وَلَلْآخِرَةُ خَ لَّكَ مِنَ ا وْألُل

Zbilja, Onaj svijet bolji je za tebe od svijeta Ovoga.2

b. Sada, dok prolazimo kroz prvu etapu i prvi život i dok još nismo stigli do druge etape i drugog dana koji nam je skriven, naša sreća i ovog i onog dana jeste u tome da povjerujemo u to drugo razdoblje i dan. Naša sreća na Ovome svijetu je povezana s ovim vjerovanjem tako što našu pažnju usmjerava prema posljedicama naših djela i postupaka i mi shvatamo da oni, sve od najmanjih pa do najvećih oblika razmišljanja, govora, postupaka i osobina, isto kao i mi sami, posjeduju svoj prvi i posljednji dan. Nije da Prvi dan okončava i nestaje, već ostaje da se drugog dana za sve to svodi račun. Zato se trudimo da sebe i svoja djela i namjere učinimo lijepim, da izbjegavamo loše misli i djela, i na taj način stalno koračamo putem dobra, vrlina i dobrog ponašanja. S druge strane, naša sreća na Onom svijetu je povezana s ovim vjerovanjem time što su – kao što ćemo poslije reći – naša djela i ponašanja na Ovom svijetu uzrok sretnog ili nesretnog života na Onom svijetu. Upravo zato časni Kur’an vjerovanje u Budući svijet ili Dan ahar (Drugi dan) smatra obaveznim i neophodnim za čovjekovu sreću.

Izvor vjerovanja u onosvjetski život

Izvor vjerovanja u vječni i budući život je, prije bilo čega drugog, Božija objava koja je putem poslanika dostavljena ljudima. Čovjek je, nakon što je spoznao Boga i povjerovao u istinitost govora poslanika, shvatio da je ono što oni dostavljaju kao objavu zaista od strane Svevišnjeg i da tu nema mjesta odstupanju te je počeo vjerovati u Sudnji dan i vječni, onosvjetski život. Svi su poslanici ovo vjerovanje smatrali najvažnijim načelom nakon tevhida. Stoga, stepen vjerovanja svakog pojedinca u budući život zavisi, s jedne strane, od stepena njegovog vjerovanja u načelo poslanstva i istinitost govora poslanika, a s druge strane od toga na kojem se nivou nalaze njegove spoznaje i u kojoj mjeri je njegova predodžba o proživljenju i Budućem svijetu ispravna, racionalna i u skladu s pravilnim shvatanjem, a koliko se neuko i prosto narodno shvatanje uplelo u nju. Naravno, pored puta Božije objave koja je dostavljena ljudima putem Božijih poslanika, postoji još nekoliko drugih puteva – ili u najmanju ruku naznaka i pokazatelja – za vjerovanje u proživljenje, koji su proizvod misaonih, umnih i naučnih zalaganja samog čovjeka ili predstavljaju potvrdu ispravnosti Poslanikovih riječi koje se odnose na proživljenje i Budući svijet. Ti putevi su:

1. Put spoznaje Boga.

2. Put spoznaje svijeta.

3. Put spoznaje čovjekove duše i nefsa.

Izvor: Murteza Mutahari, Uvod u islamski svjetonazor 4, Čovjek u Kur'anu / Vječni život, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2011., sa perzijskog prevela: Mediha Imamović

1 Lejl, 13.

2 Duha, 4.