Metode i načini postupanja sa poslanicima

S ciljem sprječavanja bilo kakvog napretka protivnici poslanika su se koristili različitim metodama u borbi protiv njih.

a) Ponižavanje i ismijavanje. Prvo bi se jedna skupina potrudila da ponižavanjem i ismijavanjima, optužbama i omalovažavanjem sruše autoritet donosiocima Božije poruke, kako im mase ljudi ne bi pridale značaj.[1]

b) Potvaranje i optuživanje niskostima. Nakon toga potezali bi za lažima i potvorom, optužujući ih različitim nepodobnostima. Između ostalog nazivali bi ih maloumnicima i luđacima.[2] Kada bi pokazivali mudžize optuživali su ih da su mađioničari.[3] Isto tako Božije bi poruke nazivali bajkama i mitovima.[4]

c) Polemisanje i sofizam. Kada bi Božiji poslanici govorili mudro i argumentirano, ili metodom raspravljanja na najljepši način, ili kada bi savjetovali i upozoravali ljude u vezi sa lošim posljedicama nevjerstva, idolopoklonstva i obijesti, i kada bi dobrim ljudima i vjernicima nagovještavali korisne i dobre rezultate pobožnosti, ukazujući im na dunjalučku i ahiretsku sreću, u takvim situacijama predvodnici nevjerstva bi odvraćali i sprečavali narod da slušaju, a zatim bi sa lošom i suludom logikom nudili odgovore trudeći se da kićastim govorom prevare masu ljudi,[5] i da ih na taj način odvrate od slijeđenja poslanika, pretežno se oslanjajući i argumentirajući tradicijom i običajima svojih predaka.[6] Iznosili bi pred njih i hvalili se svojim imetkom i bogatstvom, a siromaštvo i materijalnu nemoć sljedbenika poslanika uzimali bi kao argument neispravnosti njihovog vjerovanja i ponašanja.[7] Koristili bi si izgovorima i opravdanjima poput zašto Bog svoje poslanike ne izabira među melekima, zašto sa poslanikom ne pošalje i po jednog meleka, zašto ga nije učinio bogatim i moćnim?[8] Nekada bi tvrdoglavost stizala do granice da su govorili: Povjerovat ćemo samo ukoliko se i nama objavi ili ukoliko vidimo Boga i s Njim direktno budemo razgovarali![9]

d) Prijetnja i potkupljivanje. Sljedeća metoda za koju se u Kur'anu prenosi da je prakticirana u velikom broju naroda jesu prijetnje Božijem poslaniku i njegovim sljedbenicima različitim vrstama mučenja, izgnanstvom iz grada i domovine, kamenovanjem ili pak ubistvom.[10] S druge strane koristili su se instrumentima korupcije, a posebno trošenjem ogromnog imetka odvraćali su ljude od slijeđenja poslanika.[11]

e) Nasilje i ubistvo. Na kraju, uvidjevši strpljivost, istrajnost, upornost i čvrstinu volje kod Božijih poslanika[12] te ozbiljnost i pomoć iskrenih sljedbenika, gubeći nadu u korist anti propagiranja i napora koji su ulagali, odlučivali su se na prijetnje i pristupali nasilju, kao što su veliki broj Božijih poslanika ubili,[13] lišivši na taj način društvo od najveće blagodati i dara Božijeg te najistaknutijih reformatora i društvenih predvodnika.

Neki od Božijih zakona upravljanja društvima

Bez obzira na to što je osnovni cilj slanja poslanika dovođenje ljudi do potrebne spoznaje zarad sticanja ovosvjetske i ahiretske sreće, te da se nedovoljnost razuma i iskustva nadoknadi putem objave i drugim riječima da se nad njima upotpuni argument.[14] Ipak Uzvišeni Bog usljed neizmjerne milosti prilikom dolaska poslanika Svojim mudrim određenjem priprema poseban psihološki teren za prihvatanje njihovog poziva, kako bi to bila pomoć u usavršavajućem pokretu ljudi. Usljed toga što je osjećaj samodostanosti[15] jedan od najvećih faktora nevjerstva i okretanja od Boga i poslanika, te nehat prema obilju raznovrsnih potreba u svim segmentima života, Mudri Stvoritelj, priprema posebne uvjete da bi ljudi postali svjesni svoje potrebitosti te se na taj način otrgli nemaru, oholosti i egoizmu. Usljed toga spremao bi im teškoće i nedaće kako bi htjeli nehtjeli shvatili da su potrebiti, nemoćni i da se okrenu prema Allahu.[16]

Međutim, ni to nije imalo općeniti učinak, tako da je većina ljudi, posebno dobrostojeći pojedinci, koji su dugotrajnim činjenjem zla drugim ljudima uspjeli sebi obezbjediti uvjete života a čija su srca okorjela i čvrsta poput kamena, kako to Kur'an kaže.[17] Oni kao takvi i dalje su ostajali u dubokom snu nemara, nastavljajući neispravnim putem, jer opomene, prijetnje i savjeti poslanika kod njih nisu postizale nikakav učinak. Kada bi Bog otklanjao neprilike i nesreće, i kada bi ponovo obasipao Svojim blagodatima ljude, govorili bi: Ovakvi prevrati i promjene u životu te nesreće nakon kojih slijedi sreća neophodan su dio života i takvo što se događalo i našim precima.[18] Ponovo bi nastavljali sa nasiljem i gomilanjem imetka, jačanjem snaga, previđajući činjenicu da je upravo povećanje imetka jedna od Božijih zamki dunjalučke i ahiretske nesreće.[19]

U svakom slučaju, kada bi sljedbenici poslanika brojno stizali do granice da mogu osnovati samostalnu zajednicu i da se odbrane i bore se protiv Božijih neprijatelja, bio bi im naređivan džihad.[20] Preko njih nevjernike bi stizala Božija kazna.[21] U suprotnom, vjernici bi slijedeći poslanike napuštali nevjernike nakon čega bi ona društva za koja nije bilo izgleda da će se povratiti stizala Božija kazna. Ovo je nepromjenjivi zakon Božiji kada je u pitanju upravljanje društvima.[22]

[1] Pogledati: Hidžr, 11; Jasin, 30; Zuhruf, 7; Mutafifin, 29-32.

[2] Pogledati: E'araf, 66; Bekare, 13; Mu'minun, 25.

[3] Pogledati: Ez-Zarijat, 39, 52 i 53; Enbija, 3; Kamer, 2.

[4] Pogledati: En'am, 25; Enfal, 31; Nahl, 24; Mu'minun, 83; Furkan, 5; Neml, 68; Ahkaf, 17; Kalem, 15; Mutafifin, 13.

[5] Pogledati: Nuh, 7; Fussilet, 26; En'am, 112, 121; Gafir, 5, 35; E'araf, 70 i 71; Kehf, 56.

[6] Pogledati: Bekare, 170; Maide, 104; E'araf, 28; Enbija, 53; Junus, 78; Lukman, 21.

[7] Pogledati: Junus, 88; Saba, 35; Kalem, 14; Merjem, 77; Mudessir, 12; Muzemmil, 11; Ahkaf, 11.

[8] Pogledati: En'am, 7-9; Isra, 90-95; Furkan, 4-8.

[9] Pogledati: Bekare, 118; En'am, 124; Nisa, 153.

[10] Pogledati: Ibrahim, 13; Hud, 91; Merjem, 46; Jasin, 18; Gafir, 26.

[11] Pogledati suru Enfal, 36.

[12] Pogledati: Ibrahim, 12.

[13] Pogledati: Bekara, 61, 87, 91; Ali Imram, 21, 112, 181; Maide, 70, Nisa, 155.

[14] Pogledati: Nisa, 65; Taha, 134.

[15] Sura ‘Alek, 6.

[16] Pogledati: En'am, 42; E'araf, 94.

[17] Pogledati: En'am, 43; Mu'minun, 76.

[18] E'araf, 95, 183.

[19] Pogledati: E'araf, 182 i 183; Ali Imran, 178; Tevbe, 55, 85; Mu'minun, 54-56.

[20] Ali Imran, 146.

[21] Ali Imran, 146.

[22] Pogledati: ‘Ankebut, 41, te veliki broj drugih ajeta, Fatir, 43; Gafir, 85; Isra, 77.