Časni Kur'an govori i o ranijim vjerovjesnicima, opisujući ih pritom najljepšim svojstvima koja im i priliče i pripisujući im časne odlike koje su neodvojive od svetosti vjerovjesništva i Allahovog poslanja.
Evo nekoliko primjera:
„(…) onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, koga oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih (…)“ (El-‘A'raf, 157) „On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi!“ (El-Džumu'a, 2) „Ti ćeš, sigurno, nagradu neprekidnu dobiti, jer ti si, zaista, najljepše ćudi!“ (El-Kalem, 3-4) „Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom!“ (Alu ‘Imran, 33) „A kad Ibrahim reče ocu svom i narodu svom: ‘Nemam ja ništa s onima kojima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome Koji me stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati!” (Ez-Zuhruf, 26-27) „I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao!“ (El-En'am, 75) „I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo – a Nuha smo još prije uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine – i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Il’jasa – svi oni su bili dobri – i Ismaila i El-jese’a i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali – i neke pretke njihove i potomke njihove i braću njihovu – njih smo odabrali i na Pravi put im ukazali.“ (El-En'am, 84-87) „Davudu i Sulejmanu znanje smo dali i oni su govorili: ‘Hvala Allahu Koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!'“ (En-Neml, 15) „I sjeti se Ismaila i El'jese'a i Zul-Kifla, svi su oni bili dobri (odabranici)!“ (Sad, 48) „To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošću Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo s Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivoga čitali, oni bi licem na tlo padali i plakali.“ (Merjem, 58)
Ovo su samo neki ajeti iz Allahove Knjige koji na visoko mjesto postavljaju vjerovjesnike ističući njihove uzvišene osobine. Stari i Novi zavjet govore o vjerovjesnicima, ali kako ih opisuju? Na kakve su samo niske položaje postavljeni ti Allahovi poslanici!