Dokazivanje Boga putem znanosti

Iskustvene znanosti nesposobne su za izravnu spoznaju Boga, budući da je spoznajno polje iskustva ograničeno samo na materijalnu prirodu. I pored toga, ove znanosti mogu nam ukazati na Boga neizravno, posredstvom stvorenja i prirodnih fenomena. Od strane znanstvenika predstavljeno je nekoliko neizravnih znanstvenih puteva za spoznaju Boga i Njegovih svojstava, a mi ćemo ukazati na dva od njih:

Poredak 

Svi mi smo upoznati s ovim dokazom i ovdje ćemo se dotaći samo ove važne činjenice da se argumentom poretka ne služimo a bi dokazali potrebu stvorenja za stvaralačkim uzrokom. Naime, svako ko ima pameti prihvata da svaka pojava ima svoj uzrok i da svijet prirode nije nastao bez uzroka. Argument poretka služi za dokazivanje postojanje sveznajućeg i mudrog Stvoritelja. Osobenost čovjeka monoteiste jeste da Stvoritelja postojanja smatra Stvoriteljem koji je sveznajući i obaviješten o svemu, a poredak stvaranja prema njemu je proistekao iz volje Stvoritelja koji je Svijet stvorio da dosegne mudri cilj i svrhu.

Za dokazivanje Stvoritelja sa ovim svojstvima trebamo preciznije objašnjenje argumenta poretka koji, uz oslanjanje na racionalni zakon računanja vjerovatnoće, dokazuje i postojanje mudrog i svjesnog Tvorca i postojanje plana i znanja iza stvorenog poretka.

Ako sagledamo potpuno usklađeni poredak koji vlada u svijetu i složene pojave u prirodi, vidjet ćemo da je ovu tvrdnju moguće dokazati. Naime, ako obratimo pažnju na poredak koji vlada u svijetu shvatit ćemo da je uzrok koji je stvorio ovaj veoma precizni i uređeni poredak, sa urednim slijedom pojava u prirodi mogao sve to stvoriti i u drugačijem obliku. On je čovjeka, od milijardu mogućnosti, stvorio u obličju u kakvom ga danas vidimo, a planetu Zemlju i pojave u prirodu, između bezbroj mogućnosti, stvorio je takvima da osiguravaju potrebe čovjeka i ostalih živih bića na Zemlji. Taj proračunati odabir dokazuje da je Stvoritelj postojanja koristeći se višim znanjem i sviješću stvaranje čovjeka i ostalih prirodnih bića obavio sa nezamislivom tačnošću i složenošću shodno proračunatom planu te je predvidio sve potrebne pretpostavke za njihov život u prirodi kako bi mogli živjeti na Zemlji.

Umišljati da se stvaranje čovjeka i različitih prirodnih resursa desilo bez postojanja ranijeg plana i nacrta, da je to rezultat slučajnih stvaranja i posljedica besciljnih ponavljanja, da Stvoritelj prethodno nije namjeravao stvoriti ovakva stvorenja, s ovakvim osobenostima, jeste kao zamišljati da svi pisci u historiji čovječanstva prilikom pisanja svojih knjiga nisu imali nikakve svijesti o onome što rade i da je posve slučajnim slaganjem riječi ova grandiozna ukupnost ljudskih znanja istekla iz njihovih pera. Takva vjerovatnoća je još nerazumnija i nevjerovatnija kad je riječ o cijeloj prirodi.

Dakle, ono što argument poretka dokazuje jeste odbacivanje vjerovatnoće da je postojanje moći u ishodištu postojanja samo dovoljno za nastanak stvorenog svijeta i da Stvoritelj svijeta nije imao nikakve spoznaje o tome kamo stvaranje ide i kakve će rezultate imati.

Stvaranje 

Dokaz o postojanju Stvoritelja preko stvaranja i uzroku preko posljedice čuli smo mnogo puta, a ovdje ćemo se zadovoljiti spominjanjem dvije činjenice o ovom dokazu: 

Stvaranju nema ni početka ni kraja: muslimanski filozofi smatraju da, budući da je Božije Biće beskonačno, Njegovo stvaranje ne može imati početak niti kraj. Otkad jest, Bog je Stvoritelj, i dok jest, bit će Stvoritelj. Oni kažu kako ne može biti da Bog u prapočetnosti (ezel) nije bio Stvoritelj, i da je onda odjednom, usljed neke promjene, postao Stvoritelj. Takva promjena racionalno nije moguća za potpuno i savršeno biće kod kojeg ne postoji nikakvo stanje potencijalnosti. Prema tome, sva Božija svojstva, pa i Njegovo stvaranje, uvijek su bila aktualna i On je u stanju stalnog stvaranja. Opisivanje Boga u našim vjerskim tekstovima svojstvima poput stalne dobrote, darežljivosti i milosti potvrđuje ovakav stav.

Stvaranje se stalno ponavlja: već prije smo saznali, na osnovu racionalnog načela o potrebi posljedice za uzrokom, da svako stvorenje svoje bivstvovanje stalno dobiva od Stvoritelja, stalno se oslanja na njega i ima potrebu za njim. Shodno ovom načelu, nijedna pojava nakon što jednom dobije bivstvovanje od svog stvoritelja nije zauvijek neovisna o njem. Ova važna činjenica znači da svaka pojava stalno i svakog trenutka dobiva od Boga novu egzistenciju i ukoliko na trenutak biće ne bi dobilo to izlijevanje stvaranja, ono u narednom trenutku ne bi postojalo. Dakle, svi mi, iz trenutka u trenutak, svoje bivstvovanje dobivamo od Boga i u svakom trenutku ovisimo o Njegovom milosrđu, dobroti i milosti.