Hazreti Ali, mir s njim, o svojstvima iskrenog i neiskrenog vjernika

O robovi Božiji! Allah najviše voli onoga kojeg je On pomogao protiv strasti njegovih, pa je obuzet tugom i zaodjenut strahom. Svjetiljka upute gori u srcu njegovu. On je osigurao gozbu za dan koji ga mora zadesiti. Približava sebi daleko, a olakšava teško. Promatra i opaža; sjeća se i umnožava djela svoja. Pije vodu pitku s izvora koji su lahko dostupni. Zato, pije do zadovoljenja i upućuje se tvrdim putem ravnim. Skida odjeću strasti i oslobađa se briga, osim brige svojstvene samo njemu. Os­lobodio se sljepoće i društva ljudi koji idu za strastima svojim. Postao je ključ za vrata upute i brava za vrata propasti.

Vidio je put svoj i kreće se po njemu. Poznaje putokaz njegov i prešao je opasnosti njegove. Dočepao se potpora najpouzdanijih i užadi najjačih. Na onoj je razini uvjerenja koje je poput blistavosti sunca. Radi Boga se Uzvišenog prihvatio izvršavanja djela najuzvišenijih, postavljajući sve na mjesto svoje i vraćajući ogranak svaki osnovi njegovoj. On je svjetiljka u tminama, rastjerivač sljepoća, ključ poteškoća, odstranjivač zamršenosti i vodič u pustinjama prostranim. Govori, pa je razumljiv, šuti, pa biva izbavljen. Radi iskreno radi Boga, te ga On odabire. Zato je poput rudnika vjere Njegove i poput potpornja Zemlji Njegovoj.

Sebi nalaže pravičnost, a prvi korak te pravičnosti jest odbacivanje strasti od sebe. Opisuje istinu i po njoj postupa. Nema dobra kojem se nije usmjerio, niti pretpostavke dobra kojoj se nije upravio. Uzde svoje predao je Knjizi. Ona je zato vodič njegov i predvodnik. On odsjeda gdje se spušta teret njezin i nastanjuje se gdje ga ona naseli.

Međutim, drugi je čovjek onaj koji sebe naziva učenim, a zapravo nije takav. Samo je nakupio neznanje od neznalice i zavedenost od zavede­nog. Ljudima je pripravio zamku od konopa varke i govora lažnog. Kur’an uzima prema mišljenjima svojim i usklađuje istinu prema željama svojim. Čini da se ljudi osjećaju sigurni od grijeha velikih i da olahko uzimaju zločine velike. Kaže da se zaustavlja kod sumnjivosti, ali uranja u njih, da izbjegava novotarije, ali leži u njima. Obličje mu je ljud­sko, ali mu je srce životinjsko. Ne poznaje vrata upute da bije slijedio, niti vrata zablude da bi se od nje odvratio. On je mrtvac među živima.

Izvor: Staza rječitosti, govor 86