Uloga islama u napretku Zapada

Utjecaj muslimana bio je toliko značajan da su Montgomeri Vat, izričito, i Vil Durant, s malo oklijevanja, posvetili pažnju tome. Analizirajući i objašnjavajući utjecaje prisustva i prodora muslimana na Zapadu, Vat piše:

Kad čovjek uzme u obzir sve aspekte učešća islama i  kršćanstva u srednjem vijeku, postaje jasno da je utjecaj islama na kršćansko društvo mnogo veći od onoga kako se obično predstavlja. Islam ne samo da je učestvovao u evropskim materijalnim produktima i tehnološkim otkrićima i ne samo da je misaono potaknuo Evropu u naučnim i filozofskim disciplinama već ju je primorao da načini novu sliku o sebi.[1]

Aludirajući na nerelevantne i nepravedne stavove Evrope o islamu i muslimanima, Vat kazuje: “Važna obaveza nas zapadnih Evropljana, koji se, također, krećemo u smjeru jedinstvenog svijeta, jeste da ispravimo te pogreške i da priznamo veliki dug koji imamo prema Arapima i islamskom svijetu.” [2] [3]

Vil Durant, glasoviti evropski historičar, također, analizirajući tekovine islamske civilizacije u muslimanskoj Španiji, u jednoj izjavi koju prenosimo preko Lejna Pola kaže: “Španija u svojoj historiji nije imala pravedniju i milostiviju vlast od perioda arapskih osvajača.”  On potom opovrgava i preispituje tu tvrdnju pišući:  “Ovo je mišljenje jednog velikog kršćanskog orijentaliste koje, možda, treba umanjiti ako se uzme u obzir njegov zanos. Uprkos tome, njegovo mišljenje je, uz male korekcije, ispravno i na mjestu.”[4]

Ulogu i učešće muslimana u srednjovjekovnim tokovima Zapada nakon osvajanja Španije moguće je analizirati s različitih aspekata. Radi konciznosti, ovdje ćemo samo klasificirati te utjecaje i uputiti na druge izvore i literaturu za dublja istraživanja. Općenito, muslimani su zaslužni za napredak trgovine, industrije, nauke, filozofije, matematike, astronomije i astrologije, medicine, logike i metafizike i ostavili su Zapadu u nasljedstvo značajna postignuća u vezi s vještinama moreplovstva, poljoprivrede i rudarstva. Oni su, također, iza sebe ostavili i značajne tekovine u umjetnosti i običajima jednog ugodnog života.[5] Kada je riječ o vjerskom ozračju, islam ne samo da nije odbacio kršćanstvo već je stvarao pogodnu religijsku klimu za ispunjavanje vjerskih obaveza kršćana i uspostavio posebnu duhovnu atmosferu u zapadnim zajednicama. Uprkos neosnovanim tvrdnjama zapadnih javnih sredstava informiranja i njihovoj destruktivnoj medijskoj kampanji usmjerenoj protiv islama, historija potvrđuje činjenicu da koju god je geografsku oblast obasjalo svjetlo islama, donijelo joj je veliko dobro i blagodati. Usporedimo li prodor islama u zapadna područja s dominacijom kršćana i zapadnjaka nad nekim islamskih područjima u periodu srednjeg vijeka ili nakon njega, vidjet ćemo prijateljsko, korisno i učinkovito prisustvo islama, s jedne, i ratničku i prijestupničku dominaciju, s druge strane.

Islam se širio dok se nije uvukao u srce Evrope i učvrstio svoj položaj u zapadnom svijetu. Tvrdoglavost nekih arapskih vladara i vlastodržaca, njihova pohlepa i želja za blagostanjem, kao i njihove uzaludne međusobne borbe i sukobi zbog moći i vlasti doveli su do dekadence muslimana na Zapadu i umanjile djelotvornost širenja islama diljem Evrope.[6]

Izvor: Sayyed Ahmad Rahnamayi, Okcidentalizam, Fondacija “Mulla Sadra”, 2017., sa perzijskog preveo Nermin Hodžić

[1] Vat, Ta’sır-e eslam bar Orupa-ye qorun-e vosata, preveo ‘Abd al-Mohammadı, str. 143.

[2] Ibid.

[3] Vıl Durant, Tarıx-e tamaddon, Asr-e ıman, “Eslam dar Magreb”, sv. 4, str. 379, preuzeto iz: Lane Poole, S. Story Of the Moors in Spain, P. 43.

[4] Ibid.

[5] Za više informacija iz oblasti životne, naučne i umjetničke uloge muslimana u srednjovjekovnom zapadnom životu i nakon njega, vidi: Vat, Ta’sır-e eslam bar Orupa-ye qorun-e vosata, preveo Hosein ‘Abd al- Mohammadı, str. 39 81; i Lukas, Tarıx-e tamaddon, sv. 1, str. 68-367. Također, s ciljem upoznavanja s efektima islamske umjetnosti na Zapadu, vidi: Vıl Durant, Tarıx-e tamaddon, Asr-e ıman, “‘Azamat va enhetat-e mosalmanan”, str. 402–406; Ibid., str. 432–435.

[6] Vidi: Vıl Durant, Tarıx-e tamaddon, Asr-e ıman, “Eslam dar Magreb”, sv. 4, str. 373.