Blagost lica

Jedno od svojstva ljudi posvećenih Budućem svijetu je i blagost lica.

“O Ahmede, zaista su lica ljudi posvećeni Budućem svijetu blaga.”

Ajeti

وَ مِنْهُمُ الَّذِينَ يُؤْذُونَ النَّبِيَّ وَ يَقُولُونَ هُوَ أُذُنٌ قُلْ أُذُنُ خَيْرٍ لَّكُمْ يُؤْمِنُ بِاللَّهِ وَ يُؤْمِنُ لِلْمُؤْمِنِينَ وَ رَحْمَةٌ لِّلَّذِينَ آمَنُوا مِنكُمْ وَ الَّذِينَ يُؤْذُونَ رَسُولَ اللَّهِ لَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ

Ima ih koji vrijeđaju Vjerovjesnika govoreći: “On vjeruje što god čuje!” Reci: “On čuje ono što je dobro, vjeruje u Allaha i ima vjere u vjernike, i milost je onima među vama koji vjeruju”.[1]

Predaje

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Čovjek zvani Hemmam, koji bijaše pobožan isposnik, vrijedan čovjek, ustao je pred Zapovjednikom pravovjernih, mir s njim, dok je on još uvijek držao govor, i rekao: “O Zapovjedniče pravovjernih, opiši nam vjernika tako da ga možemo predočiti sebi kao da gledamo u njega.” Reče: “O Hemmame, vjernik je oštrouman i mudar, dobroćudan i blag.”[2]

Ebu-l-Bahteri predaju podiže do Imama, mir s njim, pa kaže: “Čuo sam da je Imam, mir s njim, rekao: ‘Vjernici su jednostavni i blagi, poput poslušne kamile – kada se veže ona se smiri, a ako se od nje zatraži da klekne u pustinji, ona klekne.’”[3]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Onome ko je stidan i znanje je slabo.”[4]

“Ko s ljudima postupa tako da im oprašta i prelazi preko njihovih grešaka, uživa u njihovom društvu.”[5]

“Ne traži bratstvo i prijateljstvo kod nevjernih ljudi, već ih traži kod onih koji su vjerni.”[6]

“Čuvaj se kršenja i prekidanja, jer je to zaista sramotna ćud.”

“Tvoja čast je čvrsta, a traženje čini da ona počne da curi, pa gledaj kod ko ga ćeš da je iskapaš.”[7]

“Bože moj, sačuvaj mi čast imućstvom, i ne dopusti da izgubim čast i ugled.”[8]

“Od stanovnika Dženneta je svaki skroman i blag vjernik.”[9]

“Zbog blagosti ljudske duše osjećaju prisnost.”

Objašnjenje

Iz ovdje spomenutih Božijih riječi, kao i iz onoga što smo naveli nakon njih, doznajemo da je stid jedna od osobina ljudi posvećenih Budućem svijetu i on se očituje kroz skromnost i nesebičnost, tako da su nosioci ove vrline prisni sa ljudima; oni gledaju na njih očima blagosti i milosti, te ne obraćaju pažnju na njihove mahane. Nasuprot ove pohvalne osobine nalazi se osornost iz koje proizlaze oholost i egoizam, a zatim otuđenost od ljudi i napuštenost. Ovdje je potrebno obratiti pažnju na to da iako je ova osobina, tj. stid, svojstvena dobrim ljudima posvećenim Budućem svijetu, ne treba je primijeniti svugdje bez obraćanje pažnje na to da li je to u interesu i na putu vjere. Stidljivost se ne može primijeniti ondje gdje etička i ljudska dužnost zahtijeva suprotno ponašanje, nego je treba primijeniti ondje gdje donosi ovosvjetsku i onosvjetsku korist. Na ovo objašnjenje ukazuju riječi Imama Sadika, mir s njim: “Onome ko je stidan i znanje je slabo.” Zaista, stidljivost prilikom traženja znanja povlači za sobom lišenost sticanja znanja i mnogih vrlina.

Izvor: Ali Se’adet Perver, Tajne s Miradža, sv. 2., Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2019., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Elmedin Karaman

[1] Et-Tevba, 61.

[2] Bihāru-l-envār, sv. 64, str. 365, predaja 70.

[3] El-Kāfī, sv. 2, str. 234, predaja 14.

[4] Isto, str 106, predaja 3.

[5] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje o oprostu.

[6] Isto, poglavlje o tiranima.

[7] Nehdžu-l-belāga, kratke mudrosti br. 346.

[8] Isto, govor 225.

[9] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje o blagosti, također i potonja predaja.