Kur’ansko obećanje pravednog svijeta

Dok savremeni svijet svjedoči dubokim krizama, vjerska predaja upućuje na postojano obećanje – dolazak pravednosti, duhovnosti i univerzalne istine.

Kur’ansko učenje prenosi temeljno i svevremensko obećanje: budućnost čovječanstva pripada pravednicima. To obećanje, koje se provlači kroz sve objave, potvrđuje da kraj pripada onima koji su moralni, čestiti i duhovno usmjereni.

Zemlju će naslijediti Moji čestiti robovi. (El-Enbija, 105)

Ova vizija budućnosti temelji se na miru, pravdi i duhovnim vrijednostima – kao kontrast onome što danas vidimo širom svijeta.

Krize savremenog svijeta

Savremeno čovječanstvo suočeno je s nizom dubokih kriza. Na planu društvene pravde, moralnih normi i porodičnih vrijednosti sve su prisutniji primjeri urušavanja temelja ljudske zajednice. Materijalna civilizacija, iako tehnološki razvijena, ostavila je duhovnu prazninu, koja se sve više osjeća.

Događaji poput tragedije u Gazi svjedoče o prisutnosti dvostrukih standarda i šutnje međunarodne zajednice. U vremenu svakodnevnog kršenja temeljnih ljudskih prava reakcije su izostale, ili su čak podržani oblici otvorenog nasilja i diskriminacije.

Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje! (Al-Isra, 81)

Kur’anski govor podsjeća nas da su neistina i nasilje prolazni, dok istina ima moć da ih nadvlada – jer njeno je porijeklo u samoj biti postojanja.

Uloga učenih i odgovornost uleme

Kur’an u suri Et-Tevba (122) ističe važnost da iz svake zajednice pojedinci steknu duboko razumijevanje vjere da bi, povratkom u zajednicu, postali izvor znanja i moralne orijentacije. Nije riječ samo o intelektualnom učenju već o životnoj misiji – stjecanju znanja radi Boga, življenju u skladu s tim znanjem i njegovom prenošenju drugima.

“Onaj ko znanje stječe radi Boga, djeluje po njemu i poučava druge, u nebeskom kraljevstvu biva proglašen velikanom.”

Takva veličina nije vezana za društvene titule ili funkcije, već za istinsku vrijednost osobe u božanskoj stvarnosti. To je veličina priznata u zbilji svijeta, u duhovnoj dimenziji koju vjerska predaja naziva melekut.

Misija milosti i univerzalne poruke

Kur’an opisuje Poslanikovu misiju kao univerzalnu milost:
A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (El-Enbija, 107)

Ova misija nije ograničena prostorom ni vremenom. Ona se nastavlja kroz sve one koji, noseći znanje i moral, djeluju u službi čovječanstva. To je poziv svakome ko osjeća odgovornost pred istinom i ljudskim rodom.

Na tom putu Božija pomoć ne izostaje:

Ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti. (Muhammed, 7)

I dalje:
Oni koji se na Našem putu budu zalagali, Mi ćemo im puteve otvoriti. (Al-Ankebut, 69)

Ovi ajeti nude sigurnost i oslonac onima koji se ne boje izazova, nego ih doživljavaju kao priliku za istinsko služenje Istini.

U vremenu kada je svijetu potrebna nova nada i duboka duhovna obnova, kur’ansko obećanje o budućnosti ispunjenoj pravednošću i moralom postaje svjetionik. Ta budućnost nije mit ili utopija, već put koji je, prema Objavi, zagarantiran onima koji ustraju u dobru.

Biti nositelj tog puta danas znači nositi emanet čovječnosti – biti most između božanske poruke i potreba stradalog čovječanstva. To je, uistinu, veličina koja ostaje.

Dr. Ali Abbasi, rektor Internacionalnog Univerziteta Al-Mustafa