Najbolja jela

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Niko od vas ne jede na Ovome svijetu hranu bolju od one koju je zaradio vlastitim rukama.”[1]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Vjernik jede prema želji svoje porodice, a porodica licemjera jede prema želji njegovoj.”[2]

Imam Sadik, mir s njim, je prenio: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Ko jede ovu hranu – bijeli luk – neka ne ulazi u našu džamiju!’, ali nije rekao da je to zabranjeno.”[3]

U zbirci Sunen Ibn Madžea prenosi se od Džabira da je Vjerovjesniku, s.a.v.a, došla skupina ljudi, a on je osjetio u njih miris prase pa je rekao: “Zar vam nisam zabranio da jedete tu biljku?! Zaista, meleke uznemirava ono šta uznemirava čovjeka.”[4]

Ove predaje ističu nekoliko važnih aspekata islamskog odnosa prema hrani, naglašavajući moralne, porodične i društvene dimenzije ishrane.

Prva predaja naglašava vrijednost rada i vlastite zarade. Jesti hranu stečenu trudom vlastitih ruku smatra se najboljom opskrbom, čime se potiče radna etika i neovisnost. Islam time podučava da se dostojanstvo čovjeka ogleda u njegovoj sposobnosti da sam osigura svoj halal opskrbu, umjesto da se oslanja na druge.

Druga predaja naglašava harmoniju u porodici. Vjernik se prilagođava potrebama i željama svoje porodice, dok licemjer nameće svoje prohtjeve drugima. Time se naglašava važnost međusobnog poštovanja i suosjećanja unutar obitelji, što vodi ka jačanju porodičnih veza.

Treća i četvrta predaja odnose se na kulturu jela i njegov utjecaj na društvo. Hrana koja ima neugodan miris može uznemiravati druge, pa se preporučuje izbjegavanje takvih namirnica, naročito u zajedničkim ibadetskim prostorima poput džamije. Iako određene namirnice nisu zabranjene, islamski etos podučava obazrivosti prema drugima, jer čak i meleki izbjegavaju ono što uznemirava ljude.

Zaključno, islamski pogled na ishranu ne svodi se samo na fizičku potrebu, već obuhvaća šire moralne i društvene dimenzije. Hrana treba biti halal i stečena na ispravan način, konzumirana u duhu porodične harmonije i s obzirom na društvene norme, kako bi donijela korist pojedincu i zajednici.

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama, sv. 3, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković

[1] Musnedu Ibn Hanbel, sv. 6, str. 94, predaja 17190.

[2] El-Kafi, sv. 4, str. 12, predaja 6. 120

[3] Tehzibu-l-ahkam, sv. 9, str. 96, predaja 418.

[4] Sunenu Ibn Madže, sv. 2, str. 1116, predaja 3365.