
Mevlana o učenju Kur’ana

Časni Kur’an je najljepše, najuzvišenije i posljednje Božije obraćanje čovjeku. Ova vječna knjiga tokom povijesti je prodrmala najokorjelije i smekšala najtvrđa srca. Pred njim su se pognule glave oholih, u svom je okrilju odgajanike vremena neznaboštva obratio u osobe koje su svoje glave dale u klaonici ljubavi, ali nisu bile spremne napustiti Kur’an i postale su tako velike da nikakva sila nije imala snage protiv njih. Duboki uticaj Kur’ana u onim danima, danas i zauvijek seže do te mjere da prilikom njegova učenja tijela bogobojaznih i vjernika dršću, a srca se spomenom Božijim smekšaju.[1]
Upravo ovaj oživljavajući glas Kur’ana unio je u srca neprijatelja neopisiv strah, svojim izazovom upućenim svima u kojem od njih traži da ako ne vjeruju u istinitost Kur’ana donesu njemu sličnu knjigu.[2]
Kur’an za sebe kazuje da je svjetlost, uputa, život, lijek, mjera i spomen. Ako bude lijepo učen, zatim shvaćen i primijenjen u djelu, onda će se navedena svojstva Kur’ana ozbiljiti i on će moći uputiti čovjeka i pomoći će mu u postizanju savršenstva i rješavanju svih njegovih problema. Mevlana u vezi s Kur’anom kazuje: “Nemoj nikada misliti da su riječi Kur’ana poput drugih riječi i da imaju jednostavna značenja, jer spoljašnjost koju ti vidiš ima veličanstvenu unutrašnjost, a i svaka unutrašnjost (njegova) ima drugu unutrašnjost. Ako budeš učio Kur’an, prihvatao ga i promišljao o dubokom značenju svakog ajeta, tvoja duša će postići takvu veličinu da će svakog trenutka osjećati skučenost (na Ovom svijetu) i želju za polijetanjem (ka duhovnom svijetu), koja te neće napustiti nijednog trenutka, pošto je Kur’an knjiga živih, on je biografija vjerovjesnika Božijih, eliksir života i vječni život. A ako budeš učio Kur’an i ne budeš ga prihvatio, onda si okrenuo leđa Božijim vjerovjesnicima i doveo si sebe u propast. Nikada ne zamišljaj da je ova vječna knjiga knjiga poput Kelile i Dimne ili Šahname.”
Mevlana o poimanju kur’anskih značenja kaže: Da bi shvatio kur’anska značenja, obrati se samom Kur’anu ili pitaj one koji su spalili svoje strasti i žrtvovali se za Kur’an, tako da ih možemo nazivati dušom Kur’ana i otjelovljenjem Kur’ana:
U Kur’anu su priče o vjerovjesnicima,
O ribama čistoga božanskoga mora.
Ako učiš, a ne prihvataš Kur’an,
Zamisli da si vidio vjerovjesnike i poslanike.
Ali, ako prihvatiš kada budeš ove priče učio,
Ovaj kafez će biti tijesan ptici tvoje duše.
Ptica zatvorena u kafezu
Ne traži spas zbog neznanja.
Duše koje su se oslobodile iz kafeza
Jesu vjerovjesnici i vođe dostojne.
Izvana pozivaju u vjeru:
Put spasa ti je samo ovaj!
Značenje Kur’ana traži od Kur’ana i tačka
I onog što je strasti svoje u sebi spalio,
Koji se radi Kur’ana žrtvovao i ponizan je
Tako da je duša njegova postala jednaka Kur’anu.
Kada se ulje cijelim bićem svojim žrtvuje ruži,
Nema razlike pomirisao ti ulje ili ružu.[3]
Šejh Išrak učenje Kur’ana smatra jednim od djelotvornijih načina unutarnjeg odgoja i samoizgradnje. On kaže: “Kao što je stvaranje i darivanje postojanja od Boga, tako su i upućivanje, uputa i vođenje do savršenstva od Boga. Kao što je sve što je stvoreno nemoćno u pogledu darivanja postojanja, tako i govori, upute i njihovi učinci ne mogu biti od koristi ako Bog to ne želi; (znači) Bog je htio da mi budemo upućeni Kur’anom, sad je na nama da se okrenemo Kur’anu i da ga stalno učimo.”[4]
Šejh Išrak vjeruje da učenje Kur’ana može biti uticajno ako se pridržavamo dva uvjeta: a) treba ga učiti kao da je objavljen samo za osobu koja ga uči; b) vjernik, duhovni putnik treba pristupiti učenju Kur’ana samo kada je raspoložen i čio zato što učenje Kur’ana nasilu, kada smo umorni i osjećamo lijenost, ne daje poželjne rezultate.[5]
Izvor: Grupa autora, Stavovi islamskih mislilaca o obrazovanju i odgoju, sv. 2, Fondacija „ Mulla Sadra“, Sarajevo 2009., s perzijskog preveo: Lutfi Akbaš
[1] Ez-Zumar, 23.
[2] Fussilet, 26.
[3] Mesnevija, sv. 1, stihovi 1568, 1553, sv. 5, stihovi 3130-3132.
[4] Medžma’a musannefat: Kelimetu-t-tesavvuf, str. 82, 129.
[5] Ibid.