Prisvajanje
Prisvajanje
Poslanik, s.a.v.a.: “Bog će stalno biti okrenut od čovjeka koji nepravedno prisvaja imetak vjernika i on će biti u srdžbi zbog svakog dobrog djela koje obavi, i neće njegova dobročinstva ubrojati u dobra djela, sve dok se ne pokaje i ne vrati vlasniku prisvojeni imetak.”[1]
Poslanik, s.a.v.a.: “Ko nepravedno prisvaja tuđe zemljište, susrest će Allaha u stanju srditosti prema njemu.”[2]
Poslanik, s.a.v.a.: “Nije dozvoljeno čovjeku muslimanu da uzima imetak svoga brata na nepravedan način, a to je zbog toga što je Allah zabranio muslimanu imetak muslimana.”[3]
Imam Ali, mir s njim: “Oteti kamen u kući zalog je njenog rušenja.”[4]
Imam Sadik, mir s njim, kada je bio upitan u vezi s čovjekom koji je oteo komad zemlje i izgradio nešto na njoj: “Izgrađeno se ruši, a zemlja se vraća njegovom vlasniku. Za znoj nasilnog ne postoji pravo.”[5]
Imam Mehdi, mir s njim: “Nikome nije dozvoljeno da raspolaže imetkom drugog čovjeka bez njegovog dopuštenja.”[6]
[1] Mustedreku-l-vesail, 17/89/20833.
[2] Kenzu-l-‘ummal, 30366.
[3] Isto, 30343.
[4] Nehdžu-l-belaga, izreka 241. Šerif er-Radi kaže: “Ova izreka prenosi se i od Vjerovjesnika, s.a.v.a. Nije čudno što dvije izreke sliče jedna drugoj, budući da su zahvaćene s vrela istog i izlivene iz posude iste.”
[5] Vesailu-š-ši‘a, 17/311/1.
[6] Isto, 17/309/4.
Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mjera mudrosti 3, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., preveo sa arapskog: Ertan Basarik