Održan okrugli sto o temi “Razum i racionalnost u životu Imama Rize, mir s njim”

Fondacija “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini organizirala je 13. decembra 2024. godine okrugli sto pod nazivom Razum i racionalnost u životu Imama Rize, mir neka je s njim. Na događaju su sudjelovali ugledni stručnjaci: prof. dr. Ćazim Hadžimejlić, prof. dr. Ghobad Soleimani i dr. Amar Imamović uz moderiranje dr. Refika Razića.

Prisutni izlagači iznijeli su inspirativne uvide o ulozi razuma i racionalnosti u vjerskom i društvenom životu Imama Rize, mir neka je s njim.

Prof. dr. Ghobad Soleimani u svom je izlaganju istaknuo specifičnosti vremena u kojem je živio Imam Riza. Objasnio je da je to razdoblje bilo obilježeno intenzivnim apologetskim raspravama u kojima su sudjelovali ne samo Imami već i predstavnici vlasti, uključujući samog halifu Me'muna. Naglasio je da su rasprave koje je vodio Imam Riza mnogim ljudima bile jedina prilika da čuju vjerodostojne i upućene argumente. U takvom okruženju razum je, prema njegovim riječima, imao ključnu ulogu jer upravo razum omogućava razlikovanje istinitog i lažnog govora.

Prof. dr. Ćazim Hadžimejlić govorio je o Imamu Rizi kao nezaobilaznoj karici u lancu znanja koji vodi do Božijeg Poslanika, mir neka je s njim. Podsjetio je na Poslanikove riječi: “Ja sam grad znanja, a Ali je kapija ka tom gradu.” Istaknuo je da su svi Imami Ehli-bejta kapije tog znanja i posjednici svih vrsta znanja, bilo da se radi o tehničkim, duhovnim ili znanjima o svakodnevnom životu. Posebno se osvrnuo na riječi Imama Rize, koji je naglašavao važnost promišljanja kazavši: “Razmišljanje je najveći ibadet.” Također je istaknuo da se vrijednost čovjeka mjeri po njegovoj korisnosti drugima, podsjećajući na Imamovu izreku: “Najbolji među vama je onaj koji najviše koristi ljudima.”

Dr. Amar Imamović posvetio se temi odnosa vjere i razuma, ukazujući na značaj koji je razum imao u raspravama koje je Imam Riza vodio s predstavnicima različitih religija. Objasnio je da je pitanje ravnoteže između vjere i razuma uvijek aktuelna tema, ne samo u islamu nego i u svim religijama. Pojasnio je da jedan ekstrem traži dokazivanje svih religijskih istina, što je nemoguće jer nisu sve istine racionalno dokučive, dok drugi ekstrem podrazumijeva dogmatski pristup vjeri, gdje se vjeruje samo u ono što nije racionalno shvatljivo. Između ta dva ekstrema, dodao je, postoji uravnoteženi stav koji traži komplementarnost vjere i razuma, gdje se oboje međusobno nadopunjuju i održavaju u ravnoteži.

Tokom svog izlaganja dr. Imamović postavio je niz ključnih pitanja koja propituju granice racionalnog razmišljanja: Može li razum donositi sud o vjerskim pitanjima? Je li moguće odvojiti vjeru od razuma? Ima li vjera potrebu za racionalnim potvrdama? Na ta pitanja nadovezao se predajom Imama Rize, neka je mir s njim,  koji je rekao: “Razmišljanje o Božijem stvaranju najbolji je ibadet.”