DOBROČINSTVO PREMA SESTRAMA I BRAĆI

U pogledu rodbinskih veza posebna pažnja obraća se na bratsko srodstvo.

Imam Sedžad, mir neka je s njim, kaže: “Pravo tvoga brata kod tebe jeste da znaš da je on tvoja ruka podrške, tvoja čast i snaga, pa ne koristi ga kao sredstvo za nepokornost Bogu niti ga upotrebljavaj kao pomoć u činjenju nasilja Božijim stvorenjima. Ne propusti da mu pomogneš protiv njegovog neprijatelja i da mu želiš dobro.[1]

U predajama se kaže: “Onaj ko ukazuje poštovanje svome bratu, zaista je ukazao poštovanje Bogu, a šta mislite kakva nagrada čeka onoga ko ukazuje poštovanje Bogu?”[2]

Kad je Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., navršio sedam godina, pitao je svoju majku po mlijeku Halimu: “Majko, gdje su moja braća?” Ona mu reče: “Sine, izveli su na ispašu ovce koje nam je Bog tvojim bereketom darovao.” Poslanik, s.a.v.a., kaza: “O majko, nisi se prema meni ponijela pravedno!” “Zašto, dijete moje?”, upita ona, a on joj kaza: “Ja sam u hladu, a moja braća su na suncu i jakoj vrućini.”[3]

Položaj starijeg brata

Prema riječima Imama Ride, mir neka je s njim: “Stariji brat ima položaj oca.”[4]

Dobročinstvo prema braći i sestrama po mlijeku

Imam Sadik, mir neka je s njim, rekao je: “Poslaniku Božijem, s.a.v.a., dođe njegova sestra po mlijeku. Vidjevši je, Poslanik, s.a.v.a., se obradova, prostrije joj svoj pokrivač i posjede je na njega. Onda se upusti u razgovor s njom, osmjehujući se. Onda ona ode, a dođe njen brat. No, Poslanik, s.a.v.a., ne postupi prema njemu jednako kao prema njegovoj sestri. Pitali su ga: ‘Poslaniče Božiji, prema njegovoj sestri postupao si kako nisi prema njemu, iako je on muškarac.’ Poslanik, s.a.v.a., kaza: ‘Zato što se ona prema svojim roditeljima ophodi bolje nego on.’”[5]

Ovaj hadis ukazuje nam i na samo održavanje rodbinskih veza Plemenitog Poslanika, s.a.v.a., u primjeru sa njegovim bratom i sestrom po mlijeku, a ukazuje i na značaj dobročinstva prema roditeljima.

Izvor: Dževadi Amoli, Ključevi života 2, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2018, prijevod: Muamer Kodrić

[1] El-Fekīh, vol. 2, str. 621.

[2] Sevābu-l-a‘māl , str. 287-288.

[3] Bihāru-l-envār, vol. 15, str. 376.

[4] Tuhafu-l-‘ukūl, str. 442.

[5] El-Kāfi, vol. 2, str. 161.