Prevelika radost pri jelu

Jedno od svojstava ljudi posvećenih Ovom svjetu je prevelika radost pri jelu.

(كَثِيرُ الْفَرَحِ عِنْدَ الطَّعَامِ)

“Jako se vesele kad trebaju jesti.”

Ajeti

و وَيَوْمَ يُعْرَضُ الَّذِينَ كَفَرُوا عَلَى النَّارِ أَذْهَبْتُمْ طَيِّبَاتِكُمْ فِي حَيَاتِكُمُ الدُّنْيَا وَ اسْتَمْتَعْتُم بِهَا فَالْيَوْمَ تُجْزَوْنَ عَذَابَ الْهُونِ بِمَا كُنتُمْ تَسْتَكْبِرُونَ فِي الْأَرْضِ بِغَيْرِ الْحَقِّ وَ بِمَا كُنتُمْ تَفْسُقُونَ

A na Dan kada oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: “Vi ste u svom životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas sramnom patnjom bićete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste raskalašeni bili”.[1]

O osobini stanovnika vatre:

 ذَٰلِكُم بِمَا كُنتُمْ تَفْرَحُونَ فِي الْأَرْضِ بِغَيْرِ الْحَقِّ وَبِمَا كُنتُمْ تَمْرَحُونَ

To vam je zato što ste bez ikakva osnova na Zemlji bahati bili i što ste likovali.[2]

Predaje

Imam Sadik, mir s njim, prenosi da je Božiji poslanik, blagoslovi i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Početak griješenja prema Allahu se dogodio posredstvom šest svojstava: ljubavi prema Ovom svijetu, ljubavi prema poglavarstvu, ljubavi prema hrani, ljubavi prema ženama, ljubavi prema spavanju i ljubavi prema komforu.”[3]

Također se prenosi od Imama Sadika, mir s njim, da je rekao: “Rob je najudaljeniji od Allaha Uzvišenog onda kada ne razmišlja ni o čemu drugom osim o svome stomaku i spolnom organu.”[4]

Objašnjenje

Smisao i cilj ajeta i predaja koji su ovdje navedeni već je bio izložen u objašnjenju određenih dionica glavne predaje, poput riječi Slavljenog i Uzvišenog: “Trbusi njihovi lagahni su od dozvoljene hrane.”[5]

“Gladovanje mu predstavlja radost.” [6]

“O Ahmede, znaš li kada Mi se Moj rob približava?”[7]

“I čudim se robu koji ima koru hljeba ili nešto drugo od hrane za danas, a brine se za sutra.”[8]

“Oni su sputali jezike svoje od suvišnog govora i trbuhe svoje od viška hrane.”[9]

“Strpljivi su kada su gladni.”[10]

“O Ahmede, nemoj se ukrašavati mehkom odjećom i prijatnom hranom.”[11]

I ovdje će, također, uslijediti nekoliko rečenica o ajetima i predajama koji su u ovom poglavlju navedeni u kontekstu naslovne teme.

Na mjestu je da se ovdje, kao ono što se da razumjeti iz ajeta i predaja, istakne da je Allah Uzvišeni stvorio ljude, a među njima i poslanike i evlije, mir s njima, te svi posjeduju tjelesne udove i organe i ljudske odlike, a sve to skupa jezikom stanja govori o njihovom siromaštvu i potrebi za stvarima koje su izvan njih samih, kako bi se održali u životu i opstali.

S druge strane, sve stvorene stvari u cjelovitosti svojoj, najvišim glasom se pozivaju da budu ponizne i pokorne čovjeku. Allah Slavljeni i Uzvišeni kaže:

وَ سَخَّرَ لَكُم مَّا فِي السَّمَاوَاتِ وَ مَا فِي الْأَرْضِ

On vam je potčinio sve što je na Nebesima i Zemlji.[12]

Tako su sve stvari potčinjene čovjeku, koji sa njima radi šta hoće, slobodno raspolažući i upravljajući njima. Kao da sve stvoreno obznanjuje čovjeku: “Hej, čovječe, mi smo stvoreni samo radi tebe!”

Općepoznato je da nas je Uzvišeni i Mudri stvorio s uzvišenom namjerom i radi svrhe goleme, a to je ibadet na temelju spoznaje.

Svako ko poima ove tri činjenice, dakle, ljudsku potrebu za onim što je izvan njega samoga, poniznosti svih stvari pred čovjekom i uzvišeni cilj njegovog stvaranja, posvjedočit će da je cilj prve i druge upravo dosezanje ove treće. Prema tome, nisu izvanjska ovozemaljska uživanja, poput jela i pića, odjeće, stana i drugih sličnih stvari u potpunosti pokuđena. Pokuđenost ovih uživanja nastupa tek ako se remeti ova treća činjenica, koja je glavni cilj stvaranja. Ukoliko, dakle, spomenute ovozemaljske naslade i užici vode ka napuštanju ovog svetog cilja ili uzrokuju nemarnost i zaborav, neophodno ih je svesti na mjeru nužnosti i dovoljnosti i spriječiti prekomjernost i pretjerivanje u jelu, piću i sličnim užicima.

Stoga, Slavljeni Allah, u ovoj dionici predaje prekomjerno ushićenje i uživanje pri jelu ubraja u pokuđena svojstva ljubitelja Ovog svijeta, a ne svaku ushićenost. Ista je stvar i sa nekim drugim ovozemaljskim užicima. U jednoj dovi koja se prenosi čitamo: “Ne učini nam Ovaj svijet najvećom brigom.”[13] U drugoj prenesenoj dovi stoji: “Tebi se utječem od Ovog svijeta koji sputava onaj vječni.”[14] Iz ove dvije dove možemo shvatiti da je pokuđenost ovozemaljskog života u onome što ga u očima čovjeka čini velikim i u tome što odvraća od Budućeg svijeta. U svakom slučaju, čovjek sve dok je takav kakav jeste ima potrebu za Ovim svijetom i morat će se posvetiti ispunjavanju nekih svojih ovosvjetskih potreba, kako bi mogao nastaviti sa životom.

Promišljanje u ovom objašnjenju osvijetlilo je nakanu mnogih dijelova predmetne predaje, kao i drugih predaja koje naglašavaju odbacivanje Ovog svijeta i njegovu pokuđenost.

Izvor: Ali Se’adet Perver, Tajne s Miradža, sv. 2., Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2019., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Elmedin Karaman

[1] El-Ahkāf, 20.

[2] El-Mu'min, 75.

[3] Bihāru-l-envār, sv. 63, str. 313, predaja 1.

[4] El-Kāfī, sv. 4, str. 319, predaja 14.

[5] Predaja s Miradža, poglavlje 11.

[6] Isto, poglavlje 34.

[7] Isto, poglavlje 31.

[8] Isto, poglavlje 34.

[9] Isto, poglavlje 38.

[10] Predaja s Miradža, poglavlje 41.

[11] Isto, poglavlja 48. i 49.

[12] El-Džāsije, 13.

[13] Ikbālu-l-a'māl, str. 178.

[14] Isto, str. 390.