Imam Ali, mir s njim, o prenositeljima predanja koja se pripisuju Božijem Poslaniku (s)

Među ljudima doista kola i pravo i krivo, i istinito i lažno, i opozivajuće i opozvano, i opće i posebno, i jasno i dvosmisleno, i sačuvano i umišljeno. Čak u danima Poslanika Božijeg – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na potomke njegove! – kazivane su laži o njemu tako da je on jednom rekao: “Ko namjerno o meni slaže, neka pripremi sebi mjesto u Vatri.”

Četverica su – nema petog – prenositelja Predanja.

Dvoličnjak je osoba koja pravi predstavu od vjere i pretvara se da slijedi islam. Ne usteže se od griješenja, niti se drži daleko od poroka. Namjerno laže o Poslaniku Božijem – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i porodicu njegovu! Kada bi ljudi znali da je on dvoličnjak i lažac, ništa ne bi prihvatili od njega, niti bi vjerovali onome što on kaže. Ali oni kažu da je on drug Poslanika Božijeg – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na porodicu njegovu! – koji ga je vidio i slušao od njega, te prenosi od njega, pa zato prihvaćaju ono što on kaže. A Allah te je dovoljno izvijestio o dvoličnjacima i opisao ih onim čime ti ih je opisao. Oni su ostali i poslije njega – mir neka je Božiji na nj i na porodicu nje­govu! – pa su se izmišljotinama i okrivljavanjima približili predvod­nicima zablude i onima koji pozivaju u Vatru. Zato su im oni povjerili poslove i učinili ih upravljačima nad ljudima i pomoću njih jeli svijet ovaj. Narod je uvijek uz vladare i svijet ovaj, osim onih koje je Allah sačuvao. To je prvi od četverice!

Potom, dolazi osoba koja je čula nešto od Poslanika Božijeg – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na porodicu njegovu! – ali to nije za­pamtila onako kako je bilo, već o tome nagađa. Ona ne laže namjerno. Sada, nosi sa sobom kazivanje i izvješćuje o njemu, radi u skladu s njim i tvrdi da ga je čula od Poslanika Božijeg – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na porodicu njegovu! Kada bi muslimani znali da ona to nagađa, ne bi to prihvaćali od nje, a kada bi i ona znala da griješi – odbacila bi to.

Treća osoba je ona koja je čula od Poslanika Božijeg – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na porodicu njegovu! – nešto što on zapovijeda a što je sam poslije zabranio. Ona, međutim, o tom ne zna, ili je samo čula kako se nešto zabranjuje, a potom je on to dopustio, o čemu ona nije bila obaviješćena. Tako, upamtila je opozvano a nije upamtila opozivajuće. Kada bi znala daje to uistinu opozvano, i ona bi to doista odbacila. A kada bi muslimani znali, nakon što nešto čuju od nje, da je to opozvano, zasigurno bi to odbacili.

Posljednja, četvrta osoba, ne laže ni o Bogu ni o Poslaniku Njegovom. Ona mrzi laž bojeći se Boga i iz poštovanja prema Poslaniku Božijem – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na porodicu njegovu! – i ne čini propust, već je tačno upamtila ono što je čula i prenosi o tome onako kako je čula, bez dodavanja ili izostavljanja ikakva. Pamti opozivajuće Predanje i postupa u skladu s njim, a pamti i opozvano i njega se kloni. Dobro zna šta je posebno a šta opće, i zna šta je jasno a šta dvosmisleno, i svaku stvar postavlja na mjesto njezino. Poslanikov – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na porodicu njegovu! – govor bivao je i dvojak, posebni i opći. Onaj koji nije znao šta je Allah smjerao time ili šta je Poslanik Božiji – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj! – kanio time, slušao bi taj govor, pa bi ga prenosio i pamtio, ne znajući njegovo značenje, svrhu njegovu ili ono što je razlog njegov. Među Poslanikovim – mir i blagoslovi Božiji neka su s njim! – drugovima nisu ga svi pitali i raspitivali se o značenjima, tako da su oni više voljeli da dođe neki beduin ili stranac pa da ga – mir neka je na nj! – pita kako bi oni čuli. A meni nije promaklo ništa od toga a da nisam za to pitao i upamtio.

To su razlozi i osnove razlika među ljudima u Predanjima njihovim.

Izvor: Staza rječitosti, govor 209.