Specifičnosti perioda prije islama

Sveobuhvatnost perioda neznanja

Iako su u to vrijeme postojale mnoge zemlje i države u svijetu, u tim društvima nije bilo duhovnosti, nije bilo ljudske čistoće, nije bilo društvene pravde, nije bilo svjetla nauke i težnje za znanjem… Evropa je u to vrijeme uistinu bila jedno mjesto nastanjeno divljacima. Znači, stanovnici Evrope su  bili jedni od najdivljijih i najzaostalijih ljudi svoga vremena. I tamo uopće nije bilo svjetla, znanja i duhovnosti. I sama Rimska imperija, sa svom svojom veličinom, živjela je u žestokoj zabludi i lutanju.

Postojale su klasne razlike, postojala je velika moralna pokvarenost, postojali su nepravda i nasilje, postojala je nesputana sila državnog aparata…Možda ste čuli za Spartakovu pobunu robova u Rimu. Iako je priča o Spartaku poprimila mitološke dimenzije, kada čovjek čita o tome veoma dobro shvata kakvi su načini ponašanja u duhovnom, moralnom, naučnom, intelektualnom i društvenom pogledu vladali životom tadašnjih ljudi.

Ajeti iz sure Ja-Sin: Navedite im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici; kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: “Mi smo vama poslani!” “Vi ste ljudi kao i mi” – oni odgovoriše –, “Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite![1] opisuju događaj u Antakiji, koja je bila jedan od gradova Rimske imperije, i pokazuje način razmišljanja ljudi u suočavanju sa poslanicima. Uzvišeni Bog šalje dvojicu poslanika, koji u suočavanju sa ljudima nailaze  na odbacivanje, poricanje, vrijeđanje i nezainteresiranost.  Zatim šalje i treću osobu, koja raspravlja sa narodom i ljudi krajnje okrutno, nezainteresovano i primitivno ismijavaju ove poslanike te na kraju govore: Mi slutimo da nam nesreću donosite.[2] Dakle, vaše prisustvo donosi nesreću i nevolju za naše društvo. Prema tome, tri poslanika ne nailaze ni na kakav prijem i prihvatanje u društvu Antakije toga vremena, koja se nalazila u okvirima Rimske imperije. I stanje u tadašnjem Iranu, koji se prostirao na veoma širokom području, ako nije bilo gore od stanja u tadašnjem Rimu, nije bilo ni bolje. I u njemu je vladala u potpunosti despotska vlast i u njemu se zapaža opće siromaštvo, klasne razlike i nepostojanje uvjeta za stjecanje znanja za obične ljude. Sigurno ste čitali priču o onom obućaru u Šahnami.

Obućaru koji je bio spreman da dadne veliki novac kako bi se dozvolilo njegovom sinu da se obrazuje. Poglavari tog vremena su se tome usprotivili, rekavši da ukoliko se sin tog obućara obrazuje, onda će postati učen i jedan od onih koji obavljaju službeničke poslove i bit će na istom nivou sa njihovim sinovima koji su učeni i obavljaju različite službeničke poslove. A to je uvreda za njih. Dakle, ovo je način razmišljanja u tadašnjem društvu.

Indija je raspolagala jednom starom civilizacijom i drevnom religijom, ali postepeno, tokom stoljeća doktrina brahmanizma zapala je u najgore moguće stanje. U međuvremenu, tamo je nastalo nekoliko novih religija i javilo se nekoliko novih vjerovjesnika, poput religija džainizma i budizma. Međutim, i oni su zapali u dekadencu i tamo je stanje nepravde, neznanja i mračnjaštva bilo još gore i primitivnije nego u ovim velikim svjetskim centrima.

Uvjeti na početku poslanstva, koje je na više od deset mjesta u Stazi rječitosti prikazao Zapovjednik pravovjernih, pokazuju stanje svijeta u vrijeme poslanstva. Vladar pravovjernih u ovom[3] i drugim govorima i hutbama tako opisuje životnu situaciju ljudi da čovjek u srcu ostaje zapanjen i pita se kako su ljudi mogli ostati u životu u takvim uvjetima. Smutnje su u potpunosti obuhvatile živote ljudi, umovi su zamračeni, putevi čvrstog uvjerenja su zatvoreni pred ljudima, u materijalnom pogledu život ljudi je bio izuzetno težak… U takvim uvjetima, na jednom od najmračnijih mjesta na svijetu, znači na Arapskom poluotoku, u blizini Božije kuće u Meki širi se svjetlo islama, a nastojanja i borba Poslanika trajali su dvadeset i tri godine.[4]

Unutrašnja neslaganja

Na Arapskom poluotoku nije bilo jedinstvo riječi: neki ljudi su bili idolopoklonici, neki su bili Jevreji, a neki kršćani i među svima njima je postojalo neslaganje i sukob. Jevreji protiv idolopoklonika, idolopoklonici protiv Jevreja, svi protiv kršćana, a i među samim idolopoklonicima su postojali  brojni i stalni sukobi među plemenima, pa čak i na nižem nivou od plemena. Znači, različite grupacije i stranke su bile stalno u sukobu i svađi.[5]

Relativan naučni i intelektualni napredak

Rođenje časnog Poslanika pada u vrijeme kada je čovječanstvo u cjelini, u naučnom, misaonom i intelektualnom pogledu, u odnosu na čovječanstvo u prethodnim periodima, bilo znatno naprednije. Pojavili su se filozofi, naučnici, matematičari, ljekari, veliki inženjeri i uspostavljene su civilizacije. Ove civilizacije ne bi nastale bez znanja i nauke. Akademije na Zapadu, Kuće mudrosti na Istoku, civilizacija Kine, civilizacija Egipta i druge velike antičke civilizacije su već bile na zalasku. Znači, čovječanstvo se upotpunilo.[6]

Moralna dekadenca

Čovječanstvo je u to vrijeme u moralnom pogledu bilo dekadentnije nego u prošlosti, ili ako ne želimo da tako opišemo taj odnos, treba da kažemo da je bilo na vrhuncu dekadencije. Isto to čovječanstvo koje je raspolagalo znanjem i naukom bilo je čvrsto zarobljeno u predrasude, praznovjerja, sebičnosti, nasilje, nepravdu i nehumane i represivne državne aparate. Takvo je stanje vladalo u svijetu.[7]

Zalutalost i siromaštvo

U primitivnom društvu ljudi nisu imali nikakve spoznaje; živjeli su zbunjeni i u neznanju.[8] Nesreće koje su se u to vrijeme nadvile nad životima ljudi Arapskog poluotoka kao posljedice neznanja i fanatizma bile su siromaštvo, nepismenost, naučna zaostalost, tiranija i dominacija vanjskih sila, te unutarnji razdori.[9]

Vlast snaga koje su protiv Boga

U vrijeme plemenitog Poslanika, njegovom pozivu su se usprotivili pokvareno plemstvo, silnici, te protivnici potlačenih i siromašnih slojeva koji su činili nasilje nad njima, kao i licemjeri u čijim srcima je bila bolest.[10]

Problem svijeta u to vrijeme je bilo to što su se svi ljudi i klase društva, na svim mjestima u svijetu saživjeli sa vlašću snaga koje su protiv Boga, te je buđenje ljudi bio veliki posao plemenitog Poslanika i poslaničkog poziva.[11]

Nasilje i nepravda

Nije se dešavalo da samo jedna osoba čini nasilje, nego su temelji društvenog sistema bili uspostavljeni na nasilju, diskriminaciji i tiraniji jačih nad slabijima, vladalo je nasilje muškaraca nad ženama, nasilje bogatih nad siromašnim, nasilje gospodara nad slugama. A ti gospodari su opet prihvatali tiraniju vladara i moćnika. Sila je bila nad silom. Život ljudi u cjelini je bio ispunjen nasiljem, diskriminacijom i tiranijom. To su svojstva neracionalnog života i gdje god je tako, vladaju nerazumnost i neznanje.

Izvor: Sejjid Ali Hamenei, Poslanik milosti, Izdavaštvo „Mulla Sadra“ d.o.o. Sarajevo, 2023, sa perzijskog preveo Sabahudin Šarić.

[1] Ja-sin, 13-15.

[2] Ja-sin, 18.

[3] Staza rječitosti, govor 2.

[4] Obraćanje u centralnom štabu Sepaha (9.10.1988.)

[5] Obraćanje na Desetom državnom okupljanju imama džume

[6] Obraćanje na susretu sa različitim slojevima društva (5.9.1993.)

[7] Isto.

[8] Hutba na džuma-namazu u Teheranu (8.5.1998.)

[9] Obraćanje na susretu sa zvaničnicima (2.2.1992.)

[10] Obraćanje na skupu hodočasnika u Haremu Imama Reze (22.3.1990.)

[11] Obraćanje na skupu državnih zvaničnika (1.7.1999.)