ŠTETE KOJE PRIJETE IZGRADNJI DRUŠTVA – iskušenje i nered

Vrste iskušenja

…i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je  samo u Allaha nagrada velika.[1]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista je čovjeku imetak iskušenje, a i žena i dijete su mu iskušenje.”[2]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ja se za vas više plašim iskušenja u dobru nego iskušenja u zlu; vi ste zaista bili iskušavani tegobama u zlu, pa ste izdržali; a Ovaj svijet je sladak i primamljiv.”[3]

Iskušavanje ljudi jednih drugima

Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i po trgovima hodao. Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj sve vidi.[4]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Siromašni je iskušenje imućnom, a slabi je iskušenje jakom.”[5]

Oni od kojih će se dići iskušenja

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Blago li iskrenim! Oni su svjetiljke Upute od kojih odlazi svako teško iskušenje!”[6]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Nastupiće iskušenja u kojima će čovjek osvanuti vjernikom, a omrknuti nevjernikom, osim onoga kojeg Bog Svevišnji oživi znanjem.”[7]

Nered

Ono što uzrokuje nered

Zbog onog što ljudi rade, pojavio se nered i na kopnu, i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.[8]

O narode moj! Pravo mjerite i mjerom i vagom i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne činite zlo na Zemlji, nered praveći![9]

U djelu El-Hisal se navodi: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘Kada dvije skupine mojih sljedbenika budu ispravne, biće ispravni moji sljedbenici, a kada se oni pokvare, i moji sljedbenici će se pokvariti.’ Neko je upitao: ‘Ko su te dvije skupine, o Allahov Poslaniče?’ Odgovorio je: ‘Vjerski učenjaci i vladari.’”[10]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista, kada čovjek čini grijeh tajno, to šteti samo njegovom počinitelju, a kada ga čini javno, i niko ga u tome ne spriječi, to šteti svima.”[11]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Kako će Bog od grijeha očistiti narod u kojem se pravo njihovih slabih ne uzima od njihovih moćnih?!”[12]

Ono što uklanja nered

I oni ih, Allahovom voljom, poraziše, i Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga onome čemu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, zaista, nered nastao – ali, Allah je dobar svim svjetovima.[13]

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama, sv. 3, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković

[1] El-Enfal, 28.

[2] Kenzu-l-‘ummal, sv. 16, str. 284, predaja 44490.

[3] Et-Tergibu ve-t-terhib, sv. 4, str. 184, predaja 74.

[4] El-Furkan, 20.

[5] Kenzu-l-‘ummal, sv. 9, str. 81, predaja 25063.

[6] Et-Tergibu ve-t-terhib, sv. 1, str. 54, predaja 5.

[7] Kenzu-l-‘ummal, sv. 11, str. 125, predaja 30883.

[8] Er-Rum, 41.

[9] Hud, 85.

[10] El-Hisal, str. 37, predaja 12.

[11] Kurbu-l-isnad, str. 55, predaja 179.

[12] ‘Avali-l-leali, sv. 1, str. 371, predaja 80.

[13] El-Bekare, 251.