Savršenstvo svake stvari podrazumijeva stizanje te stvari do aktualizacije i stanja koje je podesno i odgovarajuće toj stvari. Drugim riječima, svako biće ima preduvjete dosezanja do aktualizacije koja je odgovarajuća toj stvari i podesna njenoj unutarnjoj prirodi, karakteru i potencijalima.[1] Prema tome, savršenstvo svake stvari treba razumjeti u odnosu s ciljevima i svrhama te stvari i bez obraćanja pažnje na njih ne može se raspravljati o savršenstvu jedne pojave, znači, savršenom biću koje je stiglo do svrhe i ciljeva za koje je stvoreno i unutar sebe ima potencijale za dosezanje do njih.
Čovjek ima potpuno različite i raznovrsne moći, potencijale, težnje i nagone i na osnovu rečene definicije savršenstva, svaka dimenzija među egzistencijalnim dimenzijama čovjeka ima svoju svrhu i savršenstvo. Ako čovjekova moć imaginacije uspije zamisliti raznovrsne i inovativne forme, približila se svome savršenstvu, i ako moć razuma uspije da što jasnije i bolje percipira inteligibilije i univerzalije, bit će bliže svom krajnjem savršenstvu. Ako se zadovolje strasti i životinjske težnje čovjeka, onda je dimenzija čovjeka koju nazivamo strasti stigla do svog savršenstva. Prema tome, čovjek je dosegao do savršenstva u svakom aspektu svoga bića koji se aktualizira i razviju se njegovi skriveni potencijali.
[1] El-Išarat ve-t-tenbıhat, tom 3, str. 338.