Svijest o Bogu (Prisjećanje)

Prisjećanje znači da se čovjek uvijek treba sjećati Boga te da nikad ne smije zaboraviti na svoju odgovornost i služenje prema Bogu Uzvišenom. Jer, onaj ko zaboravi na Boga zapravo će zaboraviti samoga sebe, od samoga sebe će se otuđiti i zalutati u dolinu nemara. Kur'an Časni kaže:

وَلَا تَكُونُوا كَالَّذِينَ نَسُوا اللَّهَ فَأَنسَاهُمْ أَنفُسَهُمْ

I ne budite kao oni koji su Boga zaboravili, pa je On dao da sami sebe zaborave… (El-Hašr, 19)

Na drugom mjestu se kaže:

الَّذِينَ يَذْكُرُونَ اللهَ قِيَامًا وَقُعُودًا وَعَلَىَ جُنُوبِهِمْ

Oni koji se i stojeći i sjedeći i ležeći Boga sjećaju… (Ali Imran, 191)

U predajama je također jako naglašeno pitanje sjećanja na Boga, a mi ćemo s tim u vezi ukazati na nisku bisernih mudrosti Zapovjednika vjernih, Alija, mir neka je s njim: “Prepustite se sjećanju na Boga, jer je to najbolje sjećanje.”[1]

Na trećem mjestu kaže: “Uistinu je Bog Uzvišeni učinio sjećanje na Njega čišćenjem za srca.”[2]

Potom opet kaže: “Uistinu, sjećanje na Boga ima pristalice koje ga umjesto Svijeta ovog uzeše, pa ih nikakva trgovina ni prodaja od njega ne odvraćaju…”[3]

U govoru Hamamu također kaže: “…osvane, a jedina mu briga sjećanje na Boga.”[4]

O drugovima i čeljadi Poslanikovoj, s.a.v.a., kazao je: “…kada se Bog spomene, suze im na oči naviru toliko da im prsa skvase te poput stabla za olujna dana zatrepere iz straha od kazne i nade u nagradu.”[5]

Na drugom mjestu kaže: “Sjećanje na Boga je lijek za bolesti duša.”[6]

Također veli: “Drži se sjećanja na Boga, jer ono je svjetlost srca.”[7]

I još kaže: “Sjećanje na Boga je stup vjerovanja i zaštita od šejtana.”[8]

Izvor: Muhammed Reza Mahdevi Keni, Koraci ka samoizgradnji 1, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2011., preveo sa perzijskog: Samed Jelešković

[1] Nehdžu-l-belaga, Subhi Salih, govor 110.

[2] Isto, govor 222.

[3] Isto.

[4] Nehdžu-l-belaga, Subhi Salih, govor 193.

[5] Isto, govor 97.

[6] Gureru-l-hikem, sv. 4, str. 3.

[7] Isto, str. 288.

[8] Ibid, 30.